Nadam se da se roditelji malih vrtićaraca neće naljutiti, ali smatram da je vrtić nužno zlo. Nemam neko posebno loše iskustvo s vrtićem, ali dok mi je curica išla u vrtić, stalno sam imala osjćaj da to nije ono što je nabolje za nju i jedva dočekala dan da je ispišem. Za mene je vrtić na prvom mjestu čuvalište, a njegov utjecaj na odgoj i socijalizaciju smatram minimalnim.
Moje curice su doma s tetom čuvalicom i nailazim na milijun prednosti takvog čuvanja- od izbjegavanja bolesti, do spavanja do koliko žele, nema stresa svakog jutra zbog ranog buđenja i spremanja, pa je tu prehrana, pa osjećaj zajedništva (u vrtiću bi svaka bila u svojoj grupi)...

A što se tiče druženja s djecom, to se uvijek može organizirati- dva puta tjedno starija curica ide na folklor, jednom tjedno u igraonicu u knjižnicu, svaki slobodan trenutak koristimo za druženje s dječicom iz susjedstva, u parku su svaki dan s tetom čuvalicom sat do dva... A što se pak tiče crtanja, plastelina, pjesmica, priča- sve to mm i ja svim silama potičemo i zaista mislim da joj ne nedostaje ništa od sadržaja koje bi vrtić mogao pružiti. Zaista ne mogu vjerovati da tete mogu moje dijete naučiti nečemu što ne bi moglo naučiti kod svoje kuće, a o odgoju da ne govorimo.
Curke su mi zaista društvene, otvorene, obožavaju djecu i socijalizirane su do krajnjih granica.

Ako osjećaš da vrtić nije mjesto gdje se tvoje dijete dobro osjeća, nemoj uopće dvojiti da li da je ispišeš ili ne. Mi smo se svi preporodili nakon što je Megi ispisana i ne nedostaje joj apsolutno ništa. Najsretnija sam kad ujutro idem na posao, a one spavaju na toplom kao dva anđelića... Baš sam sad nazvala da čujem kako su i kaže teta čuvalica da su sat vremena bile u knjižnici, igrale se i čitale, zatim su šetale, sad ručaju, pa na spavanac.
Slušaj svoje srce i svoje dijete i nećeš pogriješiti. Sretno!