AdioMare, vjerujem da postoje djeca koja na vrtic reagiraju ok. Ali, u nasem iskustvu, tj. u susretima sa raznom djecom i roditeljima u dva vrtica koja smo do sada posjecivali, djeca koja reagiraju dobro na vrtic su rijetka. (barem u pocetku je tako, kasnije ih vecina prihvati ono sto mora jer izbora nemaju)
O situaciji kad oba roditelja rade mi je tesko pisati. Jer svatko ima svoju predodzbu onoga sto je ispravno.
Sto se mene osobno tice, ja bi se borila i rukama i nogama da djeci ne moram priustiti niti svakodnevni niti cjelodnevni boravak u vrticu.
Znaci, moja situacija je takva da muz radi i zaradjuje, ja sam doma s djecom. I pristajem na najmanji moguci financijski minimum koji nam omogucuje "normalno funkcioniranje" da bih ostvarila to sto mislim da je ispravno. (nikakvi osobni planovi, skolovanje, karijera itd. meni nisu ispred te ideje da ja ili mm moramo ili barem pokusamo biti svojoj djeci cjelodnevni skrbnici)


Kad bi situacija bila takva da sam npr. samohrana majka ili da iz financijskih razloga moram ici raditi, pokusala bi se organizirati ili s prijateljicama, rodbinom, eventualno u kombinaciji s cuvalicom....ili bi to sve pokusala kombinirati s povremenim odlascima u vrtic.
Kao zadnju opciju bi ostavila cjelodnevni boravak u vrticu i kad bi stvarno tako moralo biti, prihvatila bi situaciju takvu kakva je i pokusala napraviti najbolje sto mozemo iz takvog nacina zivota.


I jos sam htjela reci da se ne slazem s ovim sto je jossy napisala da dijete vanjskim reakcijama pokazuje kako se osjeca prema grupi.
Mnoga djeca se jednostavno povuku u sebe. I u tisini "gutaju" te svoje negativne emocije. Jer lako je skuziti dijete koje place, protestira, odjednom promijeni ponasanje itd.
Ali, mnoga djeca koja su npr. mirna i povucena po prirodi prihvate stanje kakvo je (jer nemaju izbor ili da ugode roditeljima), a ni sami roditelji nemaju pojma sta se djeci mota po glavi.