rinama prvotno napisa
Dugo čitam ovo i ovo što je Stijena napisala je približno isto to što bih i ja rekla.
Naše iskustvo u vrtiću je pozitivno jer smo imali sreću da su u našim grupama radile stvarno drage i odgovorne tete, a to se vidjelo na djeci i meni je to bilo dovoljno.
Daleko od toga da je bilo savršeno (zbog ranog buđenja, zbog boleština) ali nije bilo drugaćije opcije (što zbog naše zaposlenosti, što zbog novaca).
Ja tvrdim da su tete taj faktor zbog kojeg je našim klincima u vrtiću ok ili nije ok.
Teta Ljubica je za mojim Domijem hodala sa zdjelicom hrane i hranila ga žlicu po žlicu, samo da nešto pojede, jer nije htio ništa, a to je samo jedan od primjera koliko je njima ipak stalo do tih malih limaća, a što su potvrdile i njihove suze na rastanku i sreća kad ih ponovo dovedem u vrtić da se malo vide i sad kad je Domi već školarac.