Samo da se ubacim s najfriskijim iskustvom oko cijepljenja - tj. pikanja.

Leon nikad, doslovno, nije plakao kod cijepljenja, ali samo zato sto bih ga doma na to pripremila rekavsi nesto tipa ovog sto je Mima napisala. I to od prvoga (lazem - drugoga) puta - znaci dok je bio prava mala beba.

Predzadnji puta smo imali dogovoreno cijeplkjenje, no malo je smrcao i mislila sam da ga nece cijepiti, vec samo pregledati i dogovoriti za iduci puta pa mu nisam nista ni govorila. Dr. je ipak odlucila za cijepljenje, a o se toliko rasplakao, ali to nije bio plac zbog boli, vec vise zato sto je bio uvrijedjen. Mjesec i pol nakon toga smo morali na dopcjepljivanje (hep.), naravno da sam ga pripremila i sve rekla, kako ce ga boliti, kako je Ok da place ak mu se place, al da ce biti brzo gotovo. On je gledao doktoricu, sestrinu ruku u kojoj je drzala spricu i nista nije rekao, samo uzvik male boli kad ga je piknula. Dobio je diplomu za hrabrost 8)