Citiraj ninochka prvotno napisa
dobro Luna ali i ak radiš od doma ne možeš se baviti s njim dok radiš. jel tako?

a i u vrtiću, budimo realni nisu 10 sati nego 6-8

a i, opet napominjem, svi zanemarujete komponentu da djeca vole imati nešto svoje, prijatelje, društvo, svoj mali svijet :? (ne pričam naravno o jednogodišnjacima, ali već klinci od 2 mislim da imaju koristi od vrtića)
Pa ne mogu. Niti je poanta da se ja bavim s njim 24 sata dnevno, poludjeli bi i on i ja.
Ali mi se sviđa što oboje možemo birati. Tako mu 2 puta tjedno dođe baka na koji sat. Svaki dan smo u parku minimalno 3 sata, gdje je okružen s vršnjacima (za sad mu to ne znači puno, ali s vremenom hoće). Ponekad se subotom se zaletim naći na par sati s frendicama, pa provodi vrijeme s tatom.
Dakle, predodžba da su djeca koja ne idu u vrtić premalo s vršnjacima i stalno s mamom ne stoji. Kao što rekoh, vrtić mi se čini genijalnim rješenjem na par sati par puta tjedno ili kako već dijete poželi. Ali svakodnevni odlazak u vrtić na 10 sati (kako nije 10? U prosjeku se radi minimalno 8 sati, a treba ostaviti dijete i doći do posla i isto tako se vratiti u vrijeme rush houra nakon posla po njega. Ispadne minimalno 9 sati) mi je čisti horror. Bez obzira što se najčešće nema izbora.