Nas djecak (3,5) nije isao u vrtic i uvijek je medju vrsnjacima najotvoreniji i najvedriji. Sestricna mu je isto s mamom doma i to se vidi iz aviona po ocima djeteta. To su one vedre, sretne oči.

Vec sam prije napisala dosta o vrticu drugdje ali roditelji bi trebali:

1. prvo vidjeti kako to izgleda u vrticu,
2. promatrati dijete i osluskivati
3. imati alternativno rjesenje

i ako vide da dijete nije za vrtic izvuci ga van. Prirodno, ako vam je do njega stalo. Samo - tko moze birati... Po reakciji djeteta se vidi sto mu paše a što ne.

Najčešće roditelji kažu 'naviknut će', 'kako mogu drugi, pa šta im fali', 'i ja sam išao, pa što', 'treba se socijalizirati', 'najbolja igracka su druga djeca' iako nista od toga nema kod strucnjaka opravdanje. Cak naprotiv, roditelji rade pritisak na dijete da 'očeliči'.

Nikada nitko stručan nije opovrgao da je roditeljska uloga nezamjenjiva i to upravo u procesu socijalizacije. Socijalizacija nije navikavanje na drugu djecu ili ljude niti usvajanje njihovog nacina ophodjenja.

Mozda bi netko od ostalih sudionika mogao citirati sto u njegovoj literaturi pise o socijalizaciji da se to jednom konacno rascisti.

Mogu preporuciti knjige Christe Meves o odgoju koje beskompromisno govore sto je dobro a sto loše za dijete ma što se mislilo 'u narodu'.