ja ne bih nikog htjela osuđivati, ja obožavam svoj posao i vrijeme koje sam provela putujući i radeći po 20( ponekad stvarno 20sati) na dan ne bih mjenjala ni za što, novac sam ulagala u usavršavanja i obrazovanje i kad sam rodila sina taman mi je pasalo leći, dati cicu i gledati serije o kojim su mi frendice do tada samo pričale jer ja ih nisam imala vremena gledati od svoje 18-te, pa razumijem da ljudi koji se nisu ispunili na svojem poslovnom planu ne mogu zamisliti da to bace u drugi plan na neko vrijeme. No žao mi je onih koji niti obožavaju svoj posao niti rade za golu egzisteniciju nego se ne usude napraviti nešto protiv struje , nešto što "nitko ne radi", jer "sva djeca idu u vrtić". Kupuju skupe igračke i vuku djecu po skijanjima i predstavama i posvuda jer nisu u toku s njima i ne znaju što bi s njima jer se ne poznaju dovoljno. To je začarani krug iako naravno popločan dobrim namjerama. Poznam mnogo divnih mama koje vole svoje klince, ali nisu nikad provele dovoljno dugo opuštenog vremena s njima u komadu da razviju svoje igre, svoj ritam, svoje zeke i da im vrijeme s djecom prestane biti stres bilo pozitivan bilo negativan. Klinci i troše, ali i pune baterije samo kad si dovoljno dugo blizu i kad ti je to normalno , a ne "posebno vrijeme".