Naša kći ima 4 mjeseca i nikad nije spavala s nama u krevetu. Ona ima svoj kindać, a mi svoj. Moja nećakinja ima tri godine i još uvijek spava s roditeljima u krevetu. šogorica ju je stavila kod sebe zbog dojenja, jer je njoj bilo lakše. Sad se kaje jer malena ne može zaspati neigdje drugdje i oni su vezani uz njeno spavanje. Moja malena je odmah do našeg kreveta, dakle kao da smo spojeni, čuje naše disanje i morno spava. Ostavim je u krevetiću budnu i zatvorim vrata. brzo utone u san. Jasno, ja upalim sve rekvizite da je čujem ako se budi ali ona ima svoj mir i u principu to zasad štima. Iskreno i nek mi nitko ne zamjeri, ja ne vidim razloga zašto ( naravno osim maženja ) roditelji uče djecu na spavanje u njihovom krevetu. Meni to nitko od pedijatara nije preporučio i čini mi se da je tako bolje. Ne znam, možda netko ima druga iskustva?
Ako morate bebu uspavljivati nije li joj svejedno hoćete li je staviti u svoj krevet ili u njen vezan uz vaš kad već zaspi na rukama?
A tako ipak ima svoj vlastiti prostor za odmor.
Možda sam u krivu ali....eto to je moje mišljenje.