Meni su svi stalno trubili na početku pa zašto nije u kindaću, zašto je puštam da spava s nama, zar mi je teško popodne je odnesti u sobu na spavanje... jednostavno je nisam mogla ispustiti iz vida. Dok nisam imala prenosivu ležaljku ne bi po cijeli dan išla na kat na
WC jer je nisam mogla ispustiti iz vida.
sada popodneva prespava u kindaću (bolje spava, uz radio naravno), opet je oko 8 stavim, do 12, onda idemo mi u krevet, dojenje, nazad u kindać. U 4 nam je sljedeće hranjenje kojeg se ja uglavnom niti ne sjećam jer je automatikom prebacim u krevet. I tamo ostaje do jutra. A onaj bezzubi osmjeh... joj otopim se i skliznem s kreveta
