Otkad se rodila spava u svom krevetiću, s tim da je bilo noći i kad smo spavali svi zajedno, ali samo zato jer sam ja zaspala dok sam je dojila. Imamo mali krevet (veći nam ne stane) tako da je zajedničko spavanje vrlo neudobno, ona se raširi, a mi se lomimo.
Dok sam je uspavljivala na cici, nikad je nisam puštala da čvrsto zaspe, nego kad bi sisanje postalo cuclanje odvojila bih je i stavila u krevetić, ako je zaplakala vratila bih je na cicu, i to po nekoliko puta...bila sam uporna. Sad je samo stavim u krevetić, naravno ona se digne na noge, ja su spustim natrag (i po desetak puta), no ne plače niti dramatizira, te nakon 10ak minuta ostane spavati.