Meni nikako nije jasno kako to bolničko osoblje počne doživljavati rodilju kao totalno dehumaniziranu, kao da je njena bol i nemoć da se brani čini plodnim tlom za nipodaštavanje.
Šta bi bilo da se s njima suočiš sad i tražiš objašnjnje za njihove postupke? Ma nisam uopće kivna na nužni postotak liječničkih grešaka (jer fakat doktori rade puno više nego što bi trebali, i sam princip 24 - satnog dežurstva sa samo jednim slobodnim danom nakon toga znači izazivati nevolju) nego na tu šlampavost i komod i nepoštovanje ljudske osobe. To se ne bi trebalo dozvoliti. Pacijenti bi se trebali što više buniti.
Pitala bi ja tu oštrokonđu koja htjela zalijepiti flaster na usta bi li se usudila s ikim tako razgovarati na nekom drugom mjestu, izvan bolnice!
Joj što sam ljuta!