Moja mama, ocuh, otac, ja, sestra. Nitko od nas vise ne pusi (neki 20-ak godina, ja 11+). Otac, ocuh i mama su prestali pusiti iz zdravstvenih razloga - nisu mogli zbog odredjenih bolesti koje su imali i nakon tih nekoliko tjedana nepusenja vise nikad nisu zapalili cigaretu. Ja sam prestala dan kad sam sjela u avion za SAD (kad sam selila ovamo). Nikad vise nisam zapalila. Svima nam se cigareta gadi i ne mozemo zamisliti da bi je ponovno zapalili. Njih troje su pusili po dvije kutije dnevno svaki, ja sam sigurno kutiju, sestra manje. Meni je svakako pomoglo to sto ovdje nitko ne pusi (naravno da nije apsolutna istina, ali pusenje u javnosti, na cesti, po kucama... u principu stvarno ne postoji) i sto nema nekakvih rituala gdje se pusenje podrazumijeva. Stvarno mislim da bih riknula i prevrnula se tri puta da povucem dim. Osjetim smrad cigarete na metre i metre, kroz KN95 masku.Riri92 prvotno napisa
Bez nekih takvih drasticnih situacija, sigurno treba dobra motivacija, manji ciljevi i namjerno uklanjanje iz situacija gdje ima pusenja.
 |
|||
Odgovori s citatom