U posljednjh godinu dana dvije meni drage osobe nisu uspjele u dojenju. Nisu čak dobro ni startale, nego su se izdajale i davale na flašicu. Nakon cca 2 mjeseca i jedna i druga su se polako prestale izdajati, tako da su dječica s negdje 2,5 mjeseca papala samo adaptirano.
Ne mogu reći da se nisu nimalo potrudile, ali, recimo, ni jedna ni druga nisu željele nazvati sos telefon.
S obzirom da ni meni dojenje nije došlo kao nešto lagano, nego sam se i te kako morala pomučiti da uspijem, nekako ipak imam razumijevanja za one koje nisu uspjele, jer bi i meni sigurno bilo puuuno teže da nisam imala podršku mm-a.

Dakle pitanje za mame-dojilice glasi: jeste li skloni osudi ili suosjećate s majkama koje nisu uspjele u dojenju?