Svatko ima svoje kriterije,svoje granice,svoju "normalu" itd itd....
Da je meni netko ,nakon što sam kao iskuskusna majka drugog djeteta ostala NEPOVRATNO bez mlijeka zbog velikog emocionalnog šoka kojeg sam tada doživjela,počeo mudrovati o "samo 1 % žena koje ne mogu dojiti,o mom komoditetu,štetnosti umjetnog mlijeka, o nemogućnosti ostajanja BEZ mlijeka odjedanput itd itd.." vjerojatno se ne bi dobro proveo.U tom trenu bilo mi je važno samo da mi dijete bude zadovoljno i sito.
Nije mi normalno da se dojenjem mjeri količina ljubavi prema djetetu,to već prelazi svaku mjeru.
Ja dojim jer volim i želim dojiti a to što netko ne želi iz bilo kojeg razloga,mene apsolutno ne zanima.
Sina sam prestala dojiti s 13 mj zbog komoditeta,budio se 15 puta noću i ja to nisam htjela.Zato sam ga prestala dojiti.Jer ja nisam samo dojilja nego i osoba s nekakvim granicama.Meni je žao što neke žene ne shvaćaju da nismo svi isti i da nemaju pravo petljati se u neke stvari