Nisam psiholog, ali čini mi se da se kod djece od 2, 3 godine koja doje i imaju problema s odvajanjem možda brkaju uzroci i posljedice - možda se radi o djeci koja su jako ovisna o mami i baš zato doje, a bez dojenja ne bi imali ništa lakše, a možda bi bilo i teže, odvajanje.
Evo, moj mlađi sin je baš kad sam ga prestala dojiti (15 mj.) baš ušao u fazu teškog odvajanja i velikog nepovjerenja prema svemu novom - da li je to dvoje povezano, ili je naprosto bilo vrijeme za tu fazu, ne znam. A isto tako je i od malog buckića usprkos dobrom apetitu postao mršavko i pomalo rahitičan.
Tako da mi je sve u svemu baš krivo što ga nisam dojila duže (nakon mjesec dana nedojenja sam pokušala, ali on je kategorički odbio).