Vidim da se ova tema proširila, pa ću se nadovezati na mamaziku i postaviti pitanje.
Moje dijete očigledno nije bilo spremno na odvajanje od cice (s 30 mjeseci starosti) a to vidim po njenoj opsjednutošću cicama kad god me ugleda bez grudnjaka. Ne samo bez grudnjaka, kad se mazimo prisloni glavu na moj dekolte, ugura mi ručicu pod majicu kad god je ljuta, tužna, umorna...
Puno pričamo o tome kako joj je cica služila kao hrana kad je bila malena, a pošto je to sad stvar prošlosti kažem kako je dovoljno velika da joj cica više ne treba jer se drugačije mazimo, hranimo...
Očito sam ju odvojila prerano, a u tom periodu odvajanja mi se nije činilo da odveć pati ili da se ljuti. Njene su emocije ostale pritajene, ja ih nisam znala prepoznati i ja sam mislila da je sve prošlo s tih mjesec, dva odvajanja.
Međutim, ona i nadalje pokazuje veliki interes za moje cice, što je intenzivnije počelo čak i mjesecima iza odvikavanja. Sada ne cica točno godinu.
Da imam još mlijeka, možda bih se i vratila na dojenje, ali ovako... do kad će ovo trajati? Kako da se postavim? Da joj to dozvolim ili odlučno odbijem?
Da napomenem.. odlučila sam se na odvikavanje jer nisam primjećivala tendenciju opadanja podoja, već naprotiv.. a kako nisam bila dovoljno informirana (što sada znam) da dijete ipak prestane samo dojiti kada je na to spremno, mislila sam da ja tome moram stati na kraj.
Što mi savjetujete, da li je netko imao takvu situaciju i da li mislite da sam joj nasilnim prekidom dojenja kada na to nije bila spremna samo produžila "ovisnost" fizičke prisutnosti cice u njenom životu ili je to "normalan" razvoj situacije?