Ja mislim da je odnos prema dojenju općenito onakav, kakav žena ima prema majčinstvu.

Neke su majke više zaštitnički raspoložene prema djetetu pa otud i briga seže dublje od komocije (govorim isključivo o komociji) oko bočice, dakle briga za zdravlje od samog početka i tu cica odigrava jedinstvenu ulogu.

Naravno da djeci na adaptiranom "nije ništa", ali zašto im ne bi bilo bolje?

Ako razmišljamo pri tome što je bolje za majku ili dijete da dijete ne mrcvarimo po velikim kupovinama, već ostavimo doma s nekim: jedna će majka odgovoriti da je djetetu bolje s njom u lošijim uvjetima, a druga u raju s nekim drugim. I jedna i druga na svoj način brinu za dijete.
Tu nikako ne mislim da majka ne treba imati drugog života do onog koji provodi s djetetom.

Nema šanse da ovdje dogovoriš što je za dijete bolje. Dijete i tako nitko ništa ne pita, ispada da je najbolje onako kako majka odluči.

A zašto ja onda cijelo vrijeme imam osjećaj da ipak nije :?