U fazi najveceg psovanja, jedna od cestih zgoda u raznim varijantama je sljedeca: pricamo recimo o zecu (liku iz slikovnice koju citamo) i ja mu kazem kako mu je ribica otplivala, a zeko je nije mogao stici, a L. ce slijezuci ramenima:
A, jebiga....
Mi smo poceli s ignoriranjem, al to nije djelovalo, samo iz razloga sto sebe nismo mogli kontrolirat.
Onda smo odlucili kako cemo mu objasniti da te rijeci nisu lijepe, te kad mi opsujemo onda mu uvijek (dobro skoro uvijek) kazemo kako nam se opet zaletilo.
Kad on opsuje, upozorim ga da je opsovao i da drugi puta bude oprezan da to ne govori, jer nije lijepo. I zbilja je prorijedio psovanje.
A ovo mi je najbolje:
L. je "ta" rijec: pletivo :shock:Najsmješniji su klinci u vrtiću.
Kada čuju neku nepoznatu riječ, npr. RUZMARIN, odmah trče teti i kažu:
" Teto, taj i taj je rekao grubu riječ"
 |
|||
Odgovori s citatom