dal ste odmah zavoljeli bebu

[msko23]

Ljubav na prvi pogled, toliko srece i ljubavi kad sam ju vidjela nikada necu zaboraviti i sad kad se sjetim 1,5g poslije dodju mi suze na oci, neponovljiv osjecaj pun adrenalina, kad su je izvadili, taj nalet osjecaja, to je valjda to majcinstvo proradilo u meni, jer inace nisam bas luda za djecom i nista mi nije bilo tesko makar sam bila na carskom i nisam se smjela bas naprezat radi reza kad sam dosla doma, to je bilo jace od mene i nisam osjecala nikakve bolove nakon carskog, vjerojatno zbog adrenalina, i toliko ponosna na nju da sam htjela da ju cijeli svijet vidi, jer je naravno ona meni bila najljepsa na svijetu.
Tako da odgovor na ovu temu da li ste odmah zavoljeli je: DA!!!

[mali mrav]

obožavam ih obojicu još dok su mi bili u buši. Jedino što sam imala neki osjećaj krivnje prvi mjesec po porodu, da zapostavljam starijeg sina,al prošlo je brzo.

[Ifigenija]

Kad sam na carski rodila starijeg sina 24 sata smo bili odvojeni. Izljubila sam ga u dva navrata, i htjela sam da budemo skupa, al nisu dali. 24 sata sam ležala i gledala na sat, kako idu minute. Tako sam ga bila željna...

Drugi put sam odmah dobila curicu i to je bio raj. Predivno! Onih pol sata kad me gledala pametno i budno, njezino ličeko. Odmah smo postale prijateljice, i sve. Malo me nervirala jer se puno ljutila iz početka, ali kad bi složila onu svoju facicu - kako to može biti tako - odmah mi je bila moja malena i zlatna i sve.

Joj, kako je to lijepo! Mišeki moji mali!

[manal]

ja sam ga prvo obožavala onako u trbuhu i kako je vorfreude die schoenste freude, kad se rodio sve je to splasnulo. budući da sam bila sva izvan sebe i nisam se baš dobro nosila s hendlanjem njega i ostatka života, bio mi je jedno vrijeme drag, ali ono, još je to trebalo navikavanja. a onda sam se nekad zaljubila preko ušiju kad smo se upoznali. i sada me svaki dan nanovo oduševljava i volim ga više od svega (tako da se malo bojim kako bi mogla voljeti drugo dijete, bracu/seku, i njega...)

[dani1]

(tako da se malo bojim kako bi mogla voljeti drugo dijete, bracu/seku, i njega...)

Kod mene je to bila nevjerojatna stvar. Svako dijete ima neke specifične mušice koje iritiraju čovjeka, izbace ga iz takta... S drugim djetetom postalo mi je lakše prihvatiti te neke pomalo iritantne osobnosti, postala sam puno fleksibilnijai razumnija i prihvatila to kao njihove jedinstvene karakteristike i zbog toga ih još više volim, ako je to moguće. Dok je E bio sam stalno sam pokušavala te neke stvari ispraviti, popraviti, zapravo sam shvatila da sam ga gušila, jer to druga dijeca ne rade ili rade, a on ne. Nisam više toliko zahtjevna, više uživam u njima, a ljubav se samo gomila.

[manal]

Lijepo si to rekla Dani, makes sense. Šteta samo, što se to tek kasnije uvidi.
Nekako me strah da ću imati još više glupu! potrebu uspoređivati, ako i drugo bude dečko. Nadam se da se varam. Doduše, drugo još nije ni u planu.

[dani1]

Ma malo usporedbe ima, ali doista shvatiš koliko su isti, a opet različiti, a upravo te različitosti su ono što ih čini jedinstvenima. Počinješ poštivati te njihove različitosti i pomalo uživati u njima i uvažavati njihove jedinstvene potrebe puno više nego kad su bili sami. Ja sam recimo imala i još uvijek imam grižnju savjesti prema svom najstarijem jer sam doista bila toliko skoncentrirana samo na njega da to nije bilo normalno, a sad ga ipak pustim... Znam da ima pravo da bude nezadovoljan, frustriran, tužan, sretan....Mislim da sam sada puno bolja mama i da ga volim još više, ako je to uopće moguće. A i on je počeo uživati u sestri i bratu. Evo neki dan je rekao da bi trebali još jednu seku, pa da ih je dvije cure i dva dečka, da bi to bilo super.

[manal]

A i on je počeo uživati u sestri i bratu. Evo neki dan je rekao da bi trebali još jednu seku, pa da ih je dvije cure i dva dečka, da bi to bilo super.

Awww... baš krasno!
i ja sam strašno fokusirana na mog za sad jedinca, zato i kažem...

[kaina]

4-5 dan nakon poroda postaješ u biti svjestan da je to tvoje djete. Tak su u rodilištu objašnjavali onima koje su pričale da nemju osijećaj da je to njihovo djete, ja nisa imala snage gunđat, da jesam gunđala bih,

[a.k.]

Ja nisam znala kaj cu s bebom kad su mi je uvalili odmah nakon poroda jer sam jos bila na stolu za porod, a doktor mi je mjesio trbuh da vidi u kojem je stanju posteljica. Ali ja sam svoju bebu obozavala jos dok je bila u trbuhu i kad se rodila sam imala osjecaj ko da se vec poznamo, mislim, pa to je ista ta beba koju sam nosila u trbuhu i samo sam ju nastavila obozavati.