dal ste odmah zavoljeli bebu

[bodycreator]

uvjek sam po filmovima gledala kako mame plaću od sreće i grle svoju bebu ćim se rodi.
ja sam bila presretna što je napokn završilo a kad su mi ga dali u ruke nisam znala šta bi ja s njim. imala sam osjećaj ko da su mi dali neku ngradu za sve te bolove. čak ga nisam ni bila svijesna prvih par dana.
doduše bila bi panika kad bi se djeca dijelila u rodilištu a moje bi bilo na kraju.
nemojte me krivo shvatit, sad ga obožavam i nemogu zamislit život bez njega, al me zanima dal se itko od vas tako osijećo

[jadro]

ja jesam, no ja sam rodila carskim pa sam bebu vidjela nakon budjenja (of kors), ali sam ju odmah zavoljela, ono, ODMAH, i odmah sam ju prepoznala kad ju je sestra doveza u kolicima
bila mi je krasna, divna, mirisna...ahhh

[Snjeska]

Zavoljela sam ih čim sam vidjela pozitivan test

[bebibranka]

Ni ja nisam bila emocionalna nakon poroda....Prvo i osnovno mi je bilo da zapamtim izgled da mi je ne zamjene...Nisam se stigla prepustiti osjećajima, bila sam prestrašena. :/

[maria71]

poslije

[aries24]

ja sam mislila da jesam, al me tek malo poslije puklo do übera

[Deaedi]

Jesam, ali sam tih prvih dana u rodilistu bila totalno izvan sebe, uglavnom zabrinuta za svoje i njeno zdravlje. Tek kada smo dosli doma mogla sam joj se u miru posvetiti.

[ninaXY]

I ja sam Ria zavoljela čim sam saznala da sam trudna. I ta je ljubav svaki dan rasla. I raste svaki dan. Ponekad se sva rastopim da me kantom možeš skupljati po podu, i pomislim da ne može više od toga, ali drugi dan se desi nešto novo, čime me ponovo obori s nogu i shvatim da ga volim još više nego prethodnog dana

[loo]

joj mene ti je to totalno puklo (mozda zato sto sam bila mlada) prvih tjedan dana mi se u jednu ruku gadionisam htjela nis s njim sve mi je tata radio (mama mi je isla na zracenje inije smijela blizu ni meni ni bebei) od presvlacenja do davanja mi ga na dojenje ma sve, a onda nakon toga me puklo na drugu stranu pa sam skakala svake min vidjeti da li dise da li je sve u redu ma uzas

[sandraf]

voljela sam ih puno prije no sto sam rodila, nije ovo patetika, stvarno to mislim. prvo dijete sam tako ocajnicki zeljela, sjecam se svakog trenutka dana kad sam napravila test. drugo sam htjela smireno, tako sam se i ponasala i nisam vjerovala testu koji je pokazao da nisam trudna. ja sam jednostavno znala da jesam i ponasala se kao trudnica.

na samom porodu i kad sam ih prvi put gledala, osjecala sam totalnu euforiju i odredjeni odmak od ostatka svijeta. to me je kod prvog djeteta drzala jako dugo, s drugim sam vec bila smirenija.

[aleksandra70vanja]

poslije

potpis

znala sam da je "moram" voljeti, i tako se ponašala, ali ona beskrajna zaljubljenost se pojavila kasnije.
Možda je razlog i to što sam se 1. dan po porodu zakrvila s MM-om i zapravo sva sam bila u saželjevanju sebe i negativnim emocijama prema njemu, to je bilo toliko jako da se nije odmah razvila zaljubljenost prema djetetu.

[bodycreator]

sad mi je lakše
imala sam osjećaj da sam loša mama

[blis]

Sina sam se najprije bojala. Kada ga je sestra nakon poroda, kupanja, vaganja,... nosila prema meni pomislila sam: Bože, što da sada radim s tim urlajućim zamotuljkom? Ali pridobio me kada je prestao plakati čim me osjetio. To su bili prvi znaci naklonosti iako sam ga se bojala još dugo i ne sjećam se kada sam shvatila da ga volim. Dugo ga nisam niti zvala po imenu ni pričala s njim. U svakom slučaju, sada ima 13 godina i volim ga sve više i više. Kada se bude ženio, biti ću jedna od "onih" svekrva.
A ovu nerođenu malu volim već mjesecima.

[lola3]

[QUOTE=blis;354527]Sina sam se najprije bojala. QUOTE]
ja sam osjetila golemu privrženost tom malom biću kad su je stavili meni na prsa nakon poroda i čak sam se i rasplakala od sreće, ali nisam sigurna da je to baš bila ljubav koju sada (četiri mjeseca poslije) osjećam. prvih mjesec-dva bila sam u totalnoj panici iako mi se tad nije činilo. bojala sam se sama je kupati, maziti po glavi, bila mi je užasno sićušna i kao da ću je potrgati. tek sam nedavno shvatila koliko sam bila zbunjena. sad je obožavam i toliko ljubim, mazim i volim najviše na svijetu razumijem potpuno one koji ne osjete ljubav na prvi pogled jer su ljudi različiti i nekima treba duže da se opuste

[skviki]

ja sam mislila da jesam, al me tek malo poslije puklo do übera

Potpisujem!

[Audrey]

Moja mi je sestrična puno poslije priznala da jedno 2 tjedna nije imala nikakvih osjećaja prema svom djetetu, njenim riječima: ko da dojim i presvlačim tuđe dijete. Možda su razlozi za to bili i oko nje, bila je dosta mlada, stambeni uvjeti loši, u krizi s novcima, na ratnoj nozi sa svekijima... S idućih dvoje je bila ljubav na prvu spoznaju.

[Riana]

Ja sam, ako je to moguće, voljela svoju bebu i prije začeća, vjerojatno bila zaljubljena u samu tu ideju, imala sam 29, već sam priželjkivala, s obziom da sam prije smatrala da bi mi sve to bio nepotreban teret ( bila glupa).
tak da sam uživala svo vrijeme do rođenja bebe i jedva je dočekala.
Eto, ja iz jedne krajnosti u drugu, najbolju :D

[Marna]

Naša dječica su bila željena od samog početka tj. začeća. Dakle, ljubav za naše "graškiće"! Kad sam rodila K., istog trena mi je bila zlatna, medena . Nakon poroda, u prvim danima me"pukla" posesivnost, nikome je nisam htjela dati u ruke osim MM. Kasnije, korak po korak su je i drugi mogli nositi. Sindrom mame lavice, ah! Kad sam rodila P. pukla sam od smijeha, jer mi je bio malko smiješan. Imao je veeelike oke koje su me gledale, a ustašca su mu bila ravzučena u osmijeh. Ako se bebe uopće smiju u trenutku rođenja, hm, hm, ali meni je tako izgledalo. Bio je komičan, ali odmah srcu drag !

[Riana]

Da, okice su definitivno bile očaravajuće, taj pogled!

[tinkie winkie]

poslije. Kad sam došla doma, i kad je sve sjelo na svoje mjesto.

[belurka]

ja takodje nisam odma bila zaljubbljena, vise prestrasena. Donijeli su mi je a ja nisam znala sta bi s njom i copila me frka...par dana nisam nis osjecala...a sad svakim danom mi je sve draza i cvrsce ukopana u srcu...!!

[Zumbi]

Meni je odmah bila draga ali na porodu nisam pustila suzu, za razliku od MM koji se rasplakao... Ne znam jer od olakšanje što je sve gotovo nakon 9 sati ili od pogleda na malu kiflicu koju su mu uvalili u naručje. Čak je i sestru primalju ubo škarama kad je išao presjeći pupčanu vrpcu...

Danas kad vidim slike od prvog dana i sjetim se kako nam je bila najljepša takva crvena i nabubrena, čist da ne povjeruješ...

[Honey]

Zavoljela sam ih čim sam vidjela pozitivan test

Isto ovako. I u bolnici nisam spavala tri dana (lažem, znala sam malo sklopiti jedno oko) jer sam cijelo vrijeme gledala u bebača pored sebe. Nisam htjela propustiti ništa od tih prvih trenutaka, cijelo vrijeme sam zamišljala kako će nam biti lijepo kad konačno budemo kompletni, doma, skupa s mm-om.

[bubi]

daaa jedva sam čekala da je primim...
mačkica malena, samo se sklupčala, a najponosnija sam bila kad su je stavili na mene poslije poroda a ona je istog trenutka prestala plakati i smirila se ko mače.
joj mrvica moja.
Milijon sam puta kasnije cmizdrila od sreće kad bi ju gledala dok spava dok se smije, dok priča, ili kad bi samo razmišljala o njoj.
I još uvijek mi se to dešava

[mikka]

uuuu, u trudnoci sam bila sretna ko mala beba, ali posto mi je prvi, nisam mogla zamisliti kako ce to biti kad nas odjednom bude troje, i sve obaveze koje to donosi..
kad se rodio nisam imala nikakve osjecaje prvo vrijeme. bilo mi je cudno, naviknut se da nema nikog u trbuhu, a vani je neki mali stvor.. ne znam. prvo mi je bilo da znam da se moram brinuti za njega (ne kao obaveza, nego onako, on je moje mladunce, tak nekaj) a kasnije je dosla ljubav. mislim da sam s njegova dva tjedna pocela osjecati ljubav, da je to moj sin. a sada...

[Stijena]

ja od svih silnih dripova i antidripova nisam skoro pa bila pri svijesti kad su mi ga dali u naručje - držala sam ga ko da nisam znala što bih s njim, onda mi je babica rekla: mama dajte pusu, pa se vidimo kasnije (uh beda poslije nisam mogla doći k sebi da mi je netko to TREBAO REĆI), i onda sam mu dala pusu i od onda ga nisam prestala ljubiti

[mamasch]

na žalost nisam imala sreću dobiti u naručje svoju tek rođenu djecu i to mi jaaaako nedostaje, ali moram priznati da ih obožavam od trenutka kad smo MM i ja počeli s modeliranjem našeg djeteta... pomalo, dan po dan, i tako par tjedana dok se nije ukazao plusić...naravno, sreća je bila duplo veća na prvom UZV...

[Pliska]

Voljela sam ga ludo već u trudnoći. Pričala mu, slala puse, mazila... Kad sam ga rodila pa primila u ruke a on me onim ogromnim okicama gledao, rastopila sam se. Taj trenutak neću nikada zaboraviti

[ninochka]

odmah. bez odgode

[Trina]

Drugo i treće jesam odmah,ma i u trudnoći sam se zaljubila u njih.S prvim je sve bilo drugačije.Ne mogu reći da ga nisam odmah zavoljela ali sve je to bilo protkano ogromnim strahom,mojom zbunjenošću,panikom itd...

[Kejt]

ja sam mislila da jesam, al me tek malo poslije puklo do übera

ovako

[silvy]

zavolila sam je cim sam vidjela pozitivan test, naravno, ALI kad sam se porodila ta ljubav i radost malo su izbljedili, neki cudan osjecaj...mene je spucala postporodjajna depresija, ja sam 5 dana samo plakala...mislila sam da se to meni ne moze desiti da cu ja bebu voliti i plakati od radosti kad je primim u narucje medjutim,nazalost, to nije bio slucaj

ali sad je volim vise nego ikoga!!!!

zato BODYCREATOR nisi jedina i to je sve normalno!!! i hvala ti na ovom topicu sad i ja vise nemam griznju savjest!!!

[irenamv]

i ja sam zamisljala da ce porod, djeciji plac, onda ga ja primim na grudi i ljubim, ma sve to zajedno biti filmski..ma ni slicno..iako sam insistirala na prirodnom porodu kako bih docekala svoje djete sve je bilo bolno da kad se zacuo plac nisam nista osjecala..a poslije sivanja non stop sam bila u strahu da ce mu se nesto desiti..
od uzbudjenja kad smo dosli u sobu nisam mogla oka da sklopim ..i tako 6 dana..nisam spavala kao da sam drogirana toliko sam bila sretna iako su me zadrzali zbog rane..nesto se iskomplikovala.. kad smo trebali ici kuci bebu su uzeli od mene kao mora na foto terapiju jer je zaradio fiziolosku zuticu, e tad sam mislila da cu svisnuti..
i dan danas me grize savjest sto drugacije nisam docekala to malo stvorenje tj sto mu se nisam u tom trenutku vise obradovala, mislim obradovala sam se ali sam bila iscrpljena valjda... i sad kad god ga poljubim sklopim oci i zamislim da sam u radjaonici i da sam ga i tad poljubila sa toliko ljubavi..

[Kejt]

i ja sam zamisljala da ce porod, djeciji plac, onda ga ja primim na grudi i ljubim, ma sve to zajedno biti filmski..

hm, a ja sam se raspekmezila kad sam rodila da mi sve poslije bilo neugodno. 'opralo' me nešto, nisam mogla prestat s tepanjem i maženjem ... i plakanjem

od uzbudjenja kad smo dosli u sobu nisam mogla oka da sklopim ..

isto ovako. sjećam se da sam zujala po sobi, ponosna, zbunjena (to znam tek sad), sama sebi čudna ... ja, mama, hej čovječe ... osjećala sam se k'o dijete

[TinnaZ]

prvu trudnoću smo obožavali i MM i ja, nismo mogli dočekati to malo klupko da izmigolji van, jedva sam čekala porod da se konačno vidimo, trudnoća je bila savršena, a mi sretni ...
Nakon poroda, osjećala sam se očajno, jadno, prevareno i iscrpljeno (drip, epiz), nisam uspjela isti tren otvoriti oči kad mi ju je sestra stavila na trbuh, a ona ju je nakon minute odnijela ... tata se rasplakao od sreće, otjerali su ga van odmah, a ja sam se rasplakala od tuge ... za bebom koju mi odnesoše, zbog poroda koji je bio sve samo ne moj, zbog bolova, zbog toga što MM i moja beba nisu sa mnom .... i tako sam plakala sljedećih 5 sati, jer je nisu donosili, a ja sam pomišljala da se dogodilo nešto najgore zbog čega šute.
Kad su mi konačno donijeli bebu, plakala je non stop, pljuvala ciku (dohranjivali je krišom na bočicu bez moga znanja), a ja se sjećam jedino frustracije. Željela sam je imati uz sebe na krevetu, no kreveti su bili tako uski da sam se bojala da mi ne padne, pa sam je stalno vraćala u zipku, ona plakala, a ja se preznojavala od bolova kad sam je prenosila nazad k sebi, frcale suze kad sam se penjala na očajno visoki krevet, plakala kad su mi rekli na žalost ne idete danas doma, promjena plana, ostajete do ponedjeljka, ukupno 8 dana toga mučilišta. Bebu sam se bojala pipnuti da opet ne zaplače, jer nije se dala smiriti niti na prsima, niti nošenjem, osjećala sam se kao da ne znam s vlastitim djetetom, jer što god napravim krivo je. Nikakvi hormoni sreće me nisu puknuli, istrijebiše ih svom onom kemijom koju su natrpali u mene.
Toliko frustracije, apsolutno nepotrebne i bez ikakve svrhe - nikome ne bih poželjela.

Drugi porod je uz tešku borbu išao koliko toliko kako sam željela, bebu su mi dali odmah u naručje, a je se sjetila staviti je i na prsa, kad je povukla ciku ... rasplakala sam se od sreće. Odmah je bila 24h sa mnom, nisam spavala valjda tu cijelu noć, gledala sam zaljubljeno u to malo mirišljavo čudo, privijala ga uz sebe i ljubila.

[white_musk]

voljela sam ih puno prije no sto sam rodila, nije ovo patetika, stvarno to mislim. prvo dijete sam tako ocajnicki zeljela, sjecam se svakog trenutka dana kad sam napravila test. drugo sam htjela smireno, tako sam se i ponasala i nisam vjerovala testu koji je pokazao da nisam trudna. ja sam jednostavno znala da jesam i ponasala se kao trudnica.

na samom porodu i kad sam ih prvi put gledala, osjecala sam totalnu euforiju i odredjeni odmak od ostatka svijeta. to me je kod prvog djeteta drzala jako dugo, s drugim sam vec bila smirenija.

za prvo dijete-potpisujem,
a za drugo se nadam

[MIJA 32]

Ja isto ko Snješka;volim ih od prve blijede crtice na testu ,MM stalno mazi i ljubi trbuh i govori "Gdje su moje srećice male"

[anki]

Prvo i osnovno mi je bilo da zapamtim izgled da mi je ne zamjene... :/

ovak sam i ja
panično sam tražila neko "obilježje" po kojem ću ga prepoznati jer su mi ga doslovce istrgnuli iz ruku, a ja sam ostala ležati na hodniku, sama, preko 12 sati

[Nea]

Odmah sam ga zavolila cim sam vidjela plusic , a da ne govorim kasnije kad sam ga pocela osjecati , a kad sam ga rodila, uh

[jeka]

Pre bebe sam bila u strahu da li cu je voleti kada jednog dana bude dosla, jer sam stalno gledala oko sebe majke koje se bezrezervno daju svojoj deci i bila zbunjenja (pa jel moguce da toliko vole svoj decu?)
Planirali smo bebu a ja sam stalno pitala svog muza, jesi li sto posto siguran da cu je ja voleti , a sta ako je ja eto kojim slucajem ne budem volela bas toliko i takvih gluposti milion.
A kada je isasla ,Boze, volela sam je najvise na svetu, imala sam ocajan postporodjajni tok ali sve sam izdrzala bukvalno uz osmeh gledajuci u moj mali zamotuljak, i svakim danom je bilo malo reci volim je najvise na svetu jer nije dovoljno velik, ili volim je kao moje oko jer sebe ne volim toliko...
Eto opet nemam reci koliko je volim
I sada su mi sve "one"mame jasne i vise od toga

[bubi]

Volim je puno više nego jučer i mnogo manje no što ću je voljeti sutra.

[TinnaZ]

joj koja lijepa slika

[bubi]

Ako misliš na moju, mogu ti poslati na mail, imam par zgodnih...šaljem ti internet adresu na pp di možeš to nabavit

[antigona]

Bubi, ajd pliz posalji i meni link.

[tonkica_palonkica]

...nakon poroda sam bila sva zbunjena osjećaji su mi bili izmješani, ne mogu reći da sam je odmah voljela u punom rječju ljubavi premda je bila planirano i željeno dijete.
Mene je prvih 10 dana pucala depra upravo u vezi toga kako ja nisam dobra mama, kako ja svoje dijete ne volim najviše na svijetu...
a onda sam se počela zaljubljivati u moju malu princezu i već se 6 mj zaljubljujem i mislima da ću tako do kraja života! Sad mi je sve i volim je najviše na svijetu!!!
nema ljepšeg osjećaja od onog nedavno kad je i ona počela uzvraćati smješak, radovati se kad me ugleda.

[migulica]

Kora je bila zeljena i voljena jos u trbuhu. Kad su mi je napokon donijeli u bolnici (carski rez, nije bilo mjesta na babinjacama), bila sam sretna kaj je imam tu i kaj vidim taj mali zamotuljak koji smo stvorili...
No moram priznati da sve muke s dojenjem , hranjenjem svakih 1,5 h, budjenjem po 5-6 puta po noci su me dotukle i nisam imala snage i zelje voljeti ju. No kroz situacije kad se nasmijala ili pocela ispustati prve "zvukove" iz sebe ja sam se totalno oduzela od odusevljenja! shvatila sam da sam IPAK "zaljubljena" u tu curku! Volimo se i obozavamo svakog dana sve jace i jace...

[arte]

Ja sam odmah bila presretna. Dok sam rađala sam vidjela kako izlazi glavica, a onda tijelo i bila sam presretna što je tu i samo sam govorila: "Dajte mi da ju primim!"
Dali su mi je odmah i bubica se smirila i gledala u mene svojim velikim okama - ja sam se sva raznježila i bila jako sretna .

[Sretna Mama]

Voljela sam bebu dok je jos rasla u meni, a nakon poroda od straha sto je s njim, ta ljubav je jos vise narasla, i kad su mi ga donili nisam se htjela odvojiti od njega, cak sam ga i minjala iako su vikale na mene( donile su mi ga zamotane do grla zbog rukice u pasicu, isti tren sam sve skinula s njega) i od tad ta ljubav sve vise raste s njegovim novim osmjehom

[Sretna Mama]

E da, a s prvim sam prvih dana nakon poroda samo plakala...gledala bih bebu i plakala, neznam razlog, al znam da sam stalno dirala bušu i falio mi unutra...trebalo mi je vremena da se priviknem da je sad odvojen od moga tjela i da ga ne osjecam u sebi za dobro jutro i laku noc...

[ana.m]

Zavoljela sam ih čim sam vidjela pozitivan test

I ja ovako! I prvo i sada ovo drugo.
A kada su mi ga stavili na ruke, ne znam, nema osjećaja kojim bi to mogla opisati. A tek koja praznina prvih dana kad nije bio pokraj mene a trbuh prazan i ništa se ne miče.