oboje ih volim jos od cekanja plusica... bojala sam se da necu drugu bebicu volit odma ko svog sineka haha, jer sam citala neke slicne teme tu. neopisiv osjecaj kad su se rodili ( imam snimku od curke, koje smijesne zvukove ispustam smijeh kroz plac od srece ), al kad sam ju proucavala taj tren kak izgleda nokti su joj bili dugacki i nisu mi bili lijepi, a njemu savrseni ko da je doso od pedikera ). jedva sam cekala da mi je donesu, i kad sam je vidla onak umotanu i jos ko da je pogledala u mene imala sam osjecaj da ce mi srce iskocit.. borila se u vinogradskoj da bude cijeli dan samnom i noc, i to sam dobila, al morali su me zbog svinjske gripe premjestit iz apartmana u drugu sobu tak da mi je zadnju noc nisu ostavili samnom. tolko me to bolilo da bi i sad plakala, totalno sam se zaljubila u nju. nisam zlopamtilo, al onoj sestri necu zaboravit to sto mi ju nije htjela po noci donijet na dojenje ili mene pozvat, hodala sam ko mujo u 3 u noci po hodniku i htjela uc u djecju sobu al sam mislila da ce me strpat u ludaru.. bebe vristale a one se smijale i brbljale 100 na sat o svojim ..anjima. a meni malena drugi dan plakala ko bez glasa jer si je grlo poderala. ot, al ubila me u pojam ta mala, da je bila sr. zila sigurno bi mi je donijela, a ona otisla i dosla je sefica od 20 godina.