Kad sam na carski rodila starijeg sina 24 sata smo bili odvojeni. Izljubila sam ga u dva navrata, i htjela sam da budemo skupa, al nisu dali. 24 sata sam ležala i gledala na sat, kako idu minute. Tako sam ga bila željna...

Drugi put sam odmah dobila curicu i to je bio raj. Predivno! Onih pol sata kad me gledala pametno i budno, njezino ličeko. Odmah smo postale prijateljice, i sve. Malo me nervirala jer se puno ljutila iz početka, ali kad bi složila onu svoju facicu - kako to može biti tako - odmah mi je bila moja malena i zlatna i sve.

Joj, kako je to lijepo! Mišeki moji mali!