i ja sam zamisljala da ce porod, djeciji plac, onda ga ja primim na grudi i ljubim, ma sve to zajedno biti filmski..ma ni slicno..iako sam insistirala na prirodnom porodu kako bih docekala svoje djete sve je bilo bolno da kad se zacuo plac nisam nista osjecala..a poslije sivanja non stop sam bila u strahu da ce mu se nesto desiti..
od uzbudjenja kad smo dosli u sobu nisam mogla oka da sklopim ..i tako 6 dana..nisam spavala kao da sam drogirana toliko sam bila sretna iako su me zadrzali zbog rane..nesto se iskomplikovala.. kad smo trebali ici kuci bebu su uzeli od mene kao mora na foto terapiju jer je zaradio fiziolosku zuticu, e tad sam mislila da cu svisnuti..
i dan danas me grize savjest sto drugacije nisam docekala to malo stvorenje tj sto mu se nisam u tom trenutku vise obradovala, mislim obradovala sam se ali sam bila iscrpljena valjda... i sad kad god ga poljubim sklopim oci i zamislim da sam u radjaonici i da sam ga i tad poljubila sa toliko ljubavi..