Pre bebe sam bila u strahu da li cu je voleti kada jednog dana bude dosla, jer sam stalno gledala oko sebe majke koje se bezrezervno daju svojoj deci i bila zbunjenja (pa jel moguce da toliko vole svoj decu?)
Planirali smo bebu a ja sam stalno pitala svog muza, jesi li sto posto siguran da cu je ja voleti , a sta ako je ja eto kojim slucajem ne budem volela bas toliko i takvih gluposti milion.
A kada je isasla ,Boze, volela sam je najvise na svetu, imala sam ocajan postporodjajni tok ali sve sam izdrzala bukvalno uz osmeh gledajuci u moj mali zamotuljak, i svakim danom je bilo malo reci volim je najvise na svetu jer nije dovoljno velik, ili volim je kao moje oko jer sebe ne volim toliko...
Eto opet nemam reci koliko je volim
I sada su mi sve "one"mame jasne i vise od toga