dal ste odmah zavoljeli bebu

[summer]

uuuu, u trudnoci sam bila sretna ko mala beba, ali posto mi je prvi, nisam mogla zamisliti kako ce to biti kad nas odjednom bude troje, i sve obaveze koje to donosi..
kad se rodio nisam imala nikakve osjecaje prvo vrijeme. bilo mi je cudno, naviknut se da nema nikog u trbuhu, a vani je neki mali stvor.. ne znam. prvo mi je bilo da znam da se moram brinuti za njega (ne kao obaveza, nego onako, on je moje mladunce, tak nekaj) a kasnije je dosla ljubav. mislim da sam s njegova dva tjedna pocela osjecati ljubav, da je to moj sin. a sada...

Ja ovako.

[martinela]

Svoju Katu sam potiho zavoljela dok sam vidjela plusić na testu , a kad sam ju rodila tj. kad su mi ju stavili na prsa plakala sam kao u filmovima od sreće. Ne mogu opisati koji su me osjećaji preplavili - suze radosnice same su krenule od sebe. Dok mi je bila na prsima, u uho sam joj šapnula: Volim te najviše na svijetu - i to sam doista osjetila - da ju volim više od bilo koga!!!

I danas svaki put dok ju stavljam na spavanje govorim joj: "Dragi Bogo čuvaj moju Katu koju volim najviše na svijetu"

[acqua]

I ja sam plakala! Porod je prošao brzo i super. Stavili su mi je na prsa, a suze radosnice su potekle.. Rodila bih još bezbroj puta samo zbog tog osjećaja...

[Ifigenija]

Kad sam na carski rodila starijeg sina 24 sata smo bili odvojeni. Izljubila sam ga u dva navrata, i htjela sam da budemo skupa, al nisu dali. 24 sata sam ležala i gledala na sat, kako idu minute. Tako sam ga bila željna...

Drugi put sam odmah dobila curicu i to je bio raj. Predivno! Onih pol sata kad me gledala pametno i budno, njezino ličeko. Odmah smo postale prijateljice, i sve. Malo me nervirala jer se puno ljutila iz početka, ali kad bi složila onu svoju facicu - kako to može biti tako - odmah mi je bila moja malena i zlatna i sve.

Joj, kako je to lijepo! Mišeki moji mali!