Ja sam ga zavoljela u 11. tj. trudnoće kad sam ga vidjela na 3D ultrazvuku kako maše ručicama i kako ima buckaste obraščiće. Imala sam neke komplikacije, tako da sam se bila jako uplašila, ali ipak sam imala neki osjećaj da će sve biti u redu. Sa svakim novim ultrazvukom, sa svakim novim micanjem i udaranjem voljela sam ga još više. Bio je odmah neka mazica jer ja ne bih smjela staviti ruku na stomak (nekad bih po noći tako zaspala), on bi odmah gurnio svoju glavicu pod ruku tako da je iskočila kao loptica.
A sjećam se trenutka kad sam ga prvi put ugledala. Rodila sam carskim rezom, mjesec dana ranije jer se mom bebaču žurilo mami i tati. Budući da je bio nedonošče nije bio sa mnom u sobi već sam morala drugi dan otići na pedijatriju. Kad su me doveli do njegovog krevetića odmah sam znala da bih ga prepoznala među svim ostalim bebama. Sve je na njemu izgledalo tako poznato. Nisam mogla reći točno na koga liči, ali sve mi je bilo poznato. Naravno da sam se odmah rasplakala i rekla :"Mama je tu!"
Spavao je, ali je taj tren počeo jecati i pokušavao otvoriti okice. Nije mogao jer su bile natečene od infuzije, ali toliko je pokušavao i razvlačio lice da sam se još više rasplakala...