Svaki drugi Hrvat tuče svoje dijete!

[vertex]

a zakaj, to stoji. Ali ja roditelja koji lupi dijete po guzi ipak ne bih nazvala zlostavljačem, iako mislim da radi krivo. Ovdje sam mislila na gore situacije.
Mi smo jednom slušali i gledali scenu gdje je mama izvrijeđala i izšamarala sina jer je - izgubio teniski meč. To je bilo nešto jezivo. Poriv mi je bio da krenem i i saspem joj svašta u lice. Zaustavilo su me razmišljanja o kojima sam pisala i još nešto: ne znam kako bi bilo djetetu. Mislim da bi se on zbog moje reakcije osijećao samo još više poniženo. Svako dijete želi divne roditelje, a ako ih nema, onda barem da drugi misle da su divni.
Ne kažem da sam načisto sa svim ovim što pišem. U stvari, mislim da reakcija sa strane treba biti vrlo dostojanstvena i u stvari topla, a ne napadačka. Možda na neki način dovitljiva, ako je nužno odmah prekinuti lošu situaciju. Ja to sve nisam uspjela skupiti u sebi, samo sam bila bijesna. Bojim se da taj moj bijes ne bi poboljšao ništa.

[AdioMare]

U stvari, mislim da reakcija sa strane treba biti vrlo dostojanstvena i u stvari topla, a ne napadačka. Možda na neki način dovitljiva, ako je nužno odmah prekinuti lošu situaciju.

Jako se slažem s ovim.
Ako bih prisustvovala nekoj javnoj sceni, postupila bih prije ovako nego prijeteći ili napadajući.
Onoliko koliko mi možemo učiniti sa strane je (samo i možda) prištedjeti djetetu još jedne batine u nizu, ali ne i preodgajati roditelje. Kako bi koji pristup djelovao na koga, Bog zna, prema tome, ne bih reskirala da dijete doma dobije batine i za roditeljsko javno poniženje, stoga, u takvoj situaciji bih se radije odlučila za mudriji i "manje upličući" pristup koji vertex opisuje.
Kako točno? Vjerujem da bih se snašla.

[summer]

Slazem se s vertex i AdioMare.

Jako kompleksan i mucan problem, bez lakih i instant rjesenja :/

[limunada]

Kad bih vidjela nekoga na cesti kako mlati svoje dijete, sumnjam da bih u tom trenu razmišljala o kompleksnosti problema. Prva bi mi misao bila trenutno zaustavljanje tog (ne)čovjeka. Pa makar i prijetnjom policijom...
Kad bi bilo više javne reakcije na nasilje, možda bi i više ljudi shvatilo kako "ne po guzi" nije samo još jedan pomodarski princip u odgoju djece.
Floskula "treba dijete ponekad udariti jer se drugačije neće naučiti" se prečesto čuje.
Za mene ne postoji dobronamjerna pljuska.
Recimo, ja na poslu nešto zabrljam, pa me šefica dva-tri puta zvizne, samo da zapamtim i to više ne ponovim, čisto s dobrom namjerom, kako bi od mene napravila boljeg radnika.
:/

[Luna Rocco]

Kad bih vidjela nekoga na cesti kako mlati svoje dijete, sumnjam da bih u tom trenu razmišljala o kompleksnosti problema. Prva bi mi misao bila trenutno zaustavljanje tog (ne)čovjeka.

Točno to.

[mommy_plesačica]

mommy, mislila sam na dio koji regulira opaljotku po džepu stanovnika... dijeljenje teksta zakona može ako ništa drugo dati ljudima do znanja da postoje sankcije...

S ovim se slažem.

Možda ova žena drugi put promisli kad će ga ići lupati, čak i doma

A možda ga dodatno prebije jer je "zbog njega" doživjela sramotu na cesti pa mu zabrani da bilo kome zucne o batinama. Otvorenim napadanjem roditelja koji ima problema s agresijom vjerojatno radite medvjeđu uslugu djetetu. U tome se slažem vertex i AdioMare.

I koma su mi ovi komentari o roditeljima koji imaju crnu rupu umjesto srca Nisam nikada srela osobu koja ne voli svoje dijete, ali sam srela mnoge koji ne znaju kako taj osjećaj pokazati kroz ponašanje puno ljubavi. I sama sam dobivala gadne batine i ne mislim da je to bilo zato što me nisu voljeli, već zato jer nisu znali bolje i drugačije. Ne vjerujem da će ovakve generalizacije i agresivan pristup išta riješiti.

Zato, Rodin letak i kopiju zakona u džep

[Luna Rocco]

A možda ga dodatno prebije jer je "zbog njega" doživjela sramotu na cesti pa mu zabrani da bilo kome zucne o batinama. Otvorenim napadanjem roditelja koji ima problema s agresijom vjerojatno radite medvjeđu uslugu djetetu.

Nagađaš. Što ako je ipak ovako:

Kad bi bilo više javne reakcije na nasilje, možda bi i više ljudi shvatilo kako "ne po guzi" nije samo još jedan pomodarski princip u odgoju djece.

Ne znam, ni ti ni ja ne možemo sa sigurnošću tvrditi da smo u pravu (nagađajući što će se dogoditi nakon javne reakcije), no meni je okretanje glave na drugu stranu koma.

[vertex]

Nije to baš nagađanje, to je prilično realan scenarij. Javna reakcija na nasilje svakako, ali to ne mora biti agresivni napad na pojedinca. Ili smatraš da ako poneko dijete i nastrada malo više zbog tvoje mirne savjesti, to je ok jer je za viši cilj?

[tatek]

I koma su mi ovi komentari o roditeljima koji imaju crnu rupu umjesto srca Nisam nikada srela osobu koja ne voli svoje dijete, ali sam srela mnoge koji ne znaju kako taj osjećaj pokazati kroz ponašanje puno ljubavi. I sama sam dobivala gadne batine i ne mislim da je to bilo zato što me nisu voljeli, već zato jer nisu znali bolje i drugačije. Ne vjerujem da će ovakve generalizacije i agresivan pristup išta riješiti.

Potpisujem.

I ja sam se nadobivao batina, i od starog pa i od stare, ostale su mi u sjecanju kao nelijep, ali opet ne prestrasan dio djetinjstva, definitivno manje bolan i frustrirajuci od nekih drugih dijelova ... no, siguran sam da su me oni voljeli, samo da nisu ZNALI kako na prihvatljiv nacin rijesiti probleme roditeljstva koji su stajali pred njima.

Kljucnu rijec ste vec mnogi spomenuli: EDUKACIJA.

I ja sam, mea culpa, prije nekad znao udariti Vedrana, u nastupu bijesa i nemoci, sve dok nisam NAUCIO da je to neprihvatljivo i da postoje i drugi nacini rjesavanja teskih situacija ... a znamo svi da ih ima, situacija kada bi najradije eksplodirali i tad, najcesce, nastrada dijete.

Tesko je odijeliti roditelje koji zaista zlostavljaju djecu od onih koji "u najboljoj namjeri" tuku svoju djecu (vjerojatno i zlostavljaci kazu da to cine "iz najbolje namjere" ... ), no duboko sam uvjeren da se kroz postupnu edukaciju moze postici da velika vecina roditelja prestane tuci djecu. Mi ovdje smo dobar primjer "reklame" za "ne po guzi" i vjerujem da nije jedan roditelj prestao tuci dijete nakon citanja iskustava po ovom Forumu ...
Kazne sigurno mogu imati neke minorne efekte, ali najveci ce efekat ipak donijeti edukacija ... a ona mora biti nenapadajuca i apelirati na roditeljsku ljubav i razum, jer, ponavljam, vjerujem da vecina tih roditelja koja tuce djecu ipak voli tu djecu. To nisu cudovista (osim nekih izuzetaka), vec ljudi koji ne znaju kako postupiti u nekim teskim situacijama pa pribjegavaju poznatim im obrascima iz njihova djetinjstva (koji su jos k tome, na zalost, kod nas drustveno prihvatljivi ). Ne opravdavam ih, jos manje branim, no razumijem ih, jer sam i ja bio kao oni dok nisam saznao da postoji i nesto bolje i za mene i za dijete.

[mommy_plesačica]

Niti jednom riječju nisam rekla da treba okrenuti glavu na drugu stranu, samo mislim da treba naći pristup koji je dugoročno efikasniji.
Vjerujem da taj pristup ne uključuje agresivno napadanje, vrijeđanje i prijetnje.
Vjerujem da su većina ljudi koji tuku djecu zapravo normalni roditelji koji nisu svjesni da je ono što čine štetno.

[mommy_plesačica]

Niti jednom riječju nisam rekla da treba okrenuti glavu na drugu stranu, samo mislim da treba naći pristup koji je dugoročno efikasniji.
Vjerujem da taj pristup ne uključuje agresivno napadanje, vrijeđanje i prijetnje.
Vjerujem da su većina ljudi koji tuku djecu zapravo normalni roditelji koji nisu svjesni da je ono što čine štetno.

[AdioMare]

Javna reakcija na nasilje svakako, ali to ne mora biti agresivni napad na pojedinca.

Ote mi riječ iz usta...

Ne znam kakav se doma scenarij može očekivati od osobe, čiji psihološki profil možeš učiniti na osnovu nekoliko minuta na javnom mjestu, gdje osoba bez pardona kroji pravdu rukom, šibom, šamarom, po guzi, i to još popraćeno svom grohotom verbalnog ponižavanja?
Ako se ne skanjuješ na javnom mjestu, pa što tek radiš doma?

[tatek]

Niti jednom riječju nisam rekla da treba okrenuti glavu na drugu stranu, samo mislim da treba naći pristup koji je dugoročno efikasniji.
Vjerujem da taj pristup ne uključuje agresivno napadanje, vrijeđanje i prijetnje.
Vjerujem da su većina ljudi koji tuku djecu zapravo normalni roditelji koji nisu svjesni da je ono što čine štetno.

Jos jednom potpis.

Iskreno, meni se vise dize kosa na glavi od roditelja koji psuju djecu, caste ih odvratnim imenima i, naravno, jos ih puknu po riti kao usput. Te psovke i izrazi, to sigurno nije samo reakcija u afektu, vec znak trajnog ponizavanja djeteta i druge vrste nasilja, koja je, po meni, jos i gora, koja na mala vrata ulazi u djecje srce i dusu.

[Zdenka2]

I ja se pridružujem onima koji misle da agresivan, napadački pristup ne rješava stvar, pogotovo ne dugoročno. Treba reagirati, ali lijepim načinom.

[Luna Rocco]

nastrada malo više zbog tvoje mirne savjesti

:?
Ne radim stvari u koje ne vjerujem zbog svoje mirne savjesti. Ja doista vjerujem da će se stvari prije početi mijenjati ako se djeluje, a način djelovanja...Tja, do sad sam prilično uspješno znala procjeniti kako kome pristupiti. Kad netko šakama svom snagom udara trogodišnjaka po glavi, bogme mu neću prići uz "oprostite, molim vas, bi ste li pročitali ovaj letak"?

Da povučemo analogiju, da netko od vas na ulici vidi muškarca kako mlati ženu nogom, bi ste li ljubazno prišli i ponudili mu letak?

Jer, meni su te dvije situacije iste.

I,da, s letkom ili dobrohotnim savjetom uletjela bih kad netko tuče dijete po guzi (iako i to smatram nasiljem i bezveze mi je stupnjevati nasilje - nasilje je nasilje), ali u situacijama premlaćivanja ne mogu prići sa smješkom. Bravo za sve one koji uspiju nadvladati instinkt i u tom se trenutku toliko uzdignu.

[Luna Rocco]

E, da, što se tiče "prijetnje" policijom - ne smatram takav pristup agresivnim jer u zakonu doista stoji da se djeca ne smiju kažnjavati batinama, dakle, upozoravam osobu da krši zakon, kao što bih reagirala da netko prođe kroz crveno.

[Zdenka2]

Luna Rocco, mislim da se diskusija razvila jer si napisala "da se slučajevi takvog primitivizma trebaju hendlati na isto tako primitivan način". Reagirati treba, to je neupitno, a na koji način, o tome imamo različita mišljenja.

[vertex]

Pa, Luna, ti očito smatraš da su stvari puno jednostavnije nego što ih ja vidim.

[mama courage]

vidite, ovakvi topici meni daju na razmisljanje... ne samo da se educiraju ljudi koji su nasilni, nego da se i ja educiram po pitanju kako prici nekome tko (u toj sekundi) cini nasilje nad svojim djetetom.

jedino sto mogu zakljuciti da sve zavisi od situacije, i da u tim trenucima mi mozak mora brzo raditi, ako mislim bilo sto poduzeti.

mene je proslog tjedna u inozemstvu napala jedna zena. da sto se derem na zxuju. ja sam na to jos vise pop... i rekla joj da pojma nema o cemu je ovdje rijec. moja mala i ja imamo dogovor kad hoce ustati iz kolica da mi kaze, ja stanem i ona izadje. i to prilicno dobro funkcionira (vec godinu i pol) jednom se na pocetku desilo da je samo ustala i krenula i pala na nos, dok sam ja vozila kolica. nije bilo jako strasno, al se ipak dobro lupila, pljusnula svom duzinom. i sad se opet isto skoro dogodilo, skocila je i potrcala prema liftu, ja u toj sekundi zaustavila kolica, nije se nista dogodilo, al ja sam se proderala na nju (ja cesto znam to i malo teatralnije izvesti, da ima ko nekog ucinka, a i bili smo u nekoj ko podzemnoj garazi, iznad nas vlakovi, tako da sam jedva sebe razumjela sto govorim) i odmah joj dala do znanja da se vraca u kolica (da o svemu popricamo), da ne moze samo tako ustati, moglo se svasta desiti... blablabla.... i onda mi prilazi ta neka babetina (al nije smjela jako blizu ) i pocinje mi drzati pridike, ja joj odmahujem glavom i velim joj da pojma nema o cemu se radi i da se ne uplice... elem, nas dvije usle u taj lift (baba ostala vani) i ja sad vozim zxuju dalje i velim joj (onako nabrijana): eto sad, vidis kako je teta napala mamu... blabla... kad ce meni zxuja hladna ko spricer: mama, nemoj zafrkavat i ja se na nasmijem i pomislim si. mah tko sljivi babu, al nije da si nisam obecala da se vise necu tako derati na zxuju, koliko god se prepala

[vertex]

I još isprika, Luna Rocco, jer mi je jasno da ti to radiš iz uvjerenja, pa je ono "mirna savjest" loše napisano. Ali moja misao je ista, mislim da je opasno pretpostaviti osobna uvjerenja nečijem vrlo kompliciranom obiteljskom životu u kojem ćemo se pojaviti na trenutak i ne znamo što ćemo za sobom ostaviti. Zato mislim, ako da osoban kontakt i osobna poruka, onda vrlo oprezno i vrlo miroljubivo. A ako treba prekinuti neku groznu situaciju kao što je šaketanje o kojem pišeš, možda se može pristupiti sasvim marsovski: oprostite, pokušavam naći Prirodoslovni muzej, znate li imaju li tamo kostur dinosaura. Možda bi i taj letak bio dovoljan da zbuni mamu i prekine nasilje. Jer čisto sumnjam da si je u nešto trajno uvjerila ili je nečemu naučila. Hoću reći, u takvoj situaciji važno je dijete, a ne bilo čija uvjerenja, koliko god ona bila ispravna.

[Zdenka2]

Meni se neki dan dogodilo u gradu da sam ja dobila pouku. Išla sam s M. u grad, prvo je nažicao sladoled, onda crtić na kiosku, onda je napravio inventuru kod čovjeka koji prodaje kokice i ostalo na Cvjetnom trgu, onda je nažicao jednog malog krokodilića na sajmu, a na svakom štandu je žicao još ponešto. I tako mi dođemo do štanda na kojem čovjek prodaje nakit. M. se nalijepi na ženske, ogromne narukvice i upravo mu jedna takva neophodno treba. Uspijem ga odvući, ali nakon još nekoliko štandova i još jednog sladoleda, on se vraća narukvicama i uporno žica. Meni je već prekipjelo od pregovaranja na 10 prethodnih štandova, pa sam mu rekla (povišenim tonom) da ću ispalit više od tog žicanja, da mi već para šiklja na uši van od toga. A prodavač nam priđe i pita M: Koliko ti imaš godina? A, 6,5 lijepo. A koja ti se narukvica sviđa? Aha, ova. Idemo je isprobati, baš je lijepa. I zakopča je oko M. ručice i lijepo je skine, jer je, naravno, bila prevelika. I kaže: ti još moraš dosta narasti da ti se ručica proširi, pa onda dođi k meni. M. kaže, hoću i do viđenja. Eto, to je za mene edukacija. Dakako, nije to isto kao kad netko tuče dijete, ali kao ilustracija onog što mislim funkcionira.

[Luna Rocco]

vertex, moje jedino "uvjerenje" po ovom pitanju jest da nijedno dijete ne treba i ne smije trpjeti batine.

Nitko mi nije odgovorio kako bi reagirao da na ulici vidi muškarca koji premlaćuje ženu? Ne biste li pozvali policiju? U čemu je razlika? Trogodišnje dijete ima još minimalnije šanse da se obrani od odrasle žene.

[vertex]

vertex, moje jedino "uvjerenje" po ovom pitanju jest da nijedno dijete ne treba i ne smije trpjeti batine.

Koliko primjećujem, to nam je ovdje svima zajedničko. A razlika između mene i tebe je što ja mislim da moja reakcija na nasilje, ako se spustim na primitivni i agresivni nivo, može lako izazvati još nasilja prema tom istom djetetu, dok njegovog roditelja neće ničemu naučiti. Ne znam kakav bih to strah trebala u roditelju izazvati pa da ga to spriječi da tuče. Da mu prijetim premlaćivanjem?
Ne mislim ni da problem pretučene žene rješava pozivanje policije od strane slučajnih prolaznika.

[Loli]

vertex, moje jedino "uvjerenje" po ovom pitanju jest da nijedno dijete ne treba i ne smije trpjeti batine.

Nitko mi nije odgovorio kako bi reagirao da na ulici vidi muškarca koji premlaćuje ženu? Ne biste li pozvali policiju? U čemu je razlika? Trogodišnje dijete ima još minimalnije šanse da se obrani od odrasle žene.

potpisujem 100%

Neću reći da je roditelj koji ošamari dijete nužno zlostavljač i da će taj šamar, ili udarac po guzi ostaviti djetetu psihološke posljedice, ali se ipak radi o neprimjerenoj, nezakonitoj i po mom mišljenju, duboko neetičnoj odgojnoj metodi.
Puno mojih prijatelja kaže - znam da to baš nije ok, ali nisam se mogao/la kontrolirati. E pa u tome ja mislim da je ključ. Ako prepoznamo situaciju kao "nemogućnost samokontrole", tada priznajemo da se uopće ne radi o djetetu i njegovom/njenom postupku, nego ispucavanju viška negativne energije roditelja. Isti učinak bi vjerojatno imalo i razbijanje tanjura. Samo tada nebi bilo izgovora u smislu odgojne metode.

Mislim da se premalo radi na edukaciji i prevenciji, da je tjelesno kažnjavanje duboko ukorijenjeno u tradicionalnom svjetonazoru i da će proći godine i desetljeća prije nego se nešto promijeni. Ali, svatko od nas može napraviti svoj mali korak.

[MGrubi]

može lako izazvati još nasilja prema tom istom djetetu, dok njegovog roditelja neće ničemu naučiti.

i meni se to čini :/
jer je "krivo" što je roditelj nastradao

[limunada]

Mislim da je gore okretanje leđa i prešućivanje. Jer "ako nitko nema ništa protiv, valjda je ono što radim o.k."

[summer]

Mislim da je gore okretanje leđa i prešućivanje. Jer "ako nitko nema ništa protiv, valjda je ono što radim o.k."

Koliko vidim, ne govori nitko o okretanju ledja, samo o drugacijem pristupu.

[mama courage]

Nitko mi nije odgovorio kako bi reagirao da na ulici vidi muškarca koji premlaćuje ženu? Ne biste li pozvali policiju? U čemu je razlika? Trogodišnje dijete ima još minimalnije šanse da se obrani od odrasle žene.

da se radi o premlacivanju, pozvala bih i u jednom i u drugom slucaju policiju. al kao i vertex, bojim se sto ceka dijete u 4 zida. :/ tu si opet mislim, zena moze pobjeci, dok dijete u svakom slucaju ne moze. a i ljudi su tasti, posebice ako naletimo na takve nasilnicke individue - mislim da sa malo vise diplomacije bi se mogli postici (skoro) pa isti rezultati.

ne znam, jako tesko je na osnovu jednog trenutka razabrati o cemu se konkretno radi. moja mama me jednom udarila i divljacki se izderala na mene. na po ulice. jer sam joj se istrgla iz ruke i pretrcala ulicu, auti su kocili, gume su zaskripale. uzas zivi. i dan danas se sjeca toga (ja ne). i to je bilo jedan jedini put u mom zivotu da me udarila (izudarala, ne znam ni ja sama). ljudi su se okretali, zgrazavali... a velim ti, nikad me u zivotu nije udarila, divna je majka, puna ljubavi. samo taj jedan put, kojeg se ja i ne sjecam, je pukla. od muke i straha.

[Lucija Ellen]

Ja sam mišljenja da se slučajevi takvog primitivizma (sad se ovo odnosi konkretno na ženu kojoj sam ja uletila, a koja je malog šaketala po glavi) trebaju hendlati na isto tako primitivan način - dakle, prijetnjama.

Ma nisi ti ni blizu postupila primitivno: nisi je udarala sakama i vrijedjala! Rekla si joj jasno i glasno da ces je prijaviti CZSS. Meni je to u redu. Mislim da je jako vazno da te shvati ozbiljno. Ne bih ni ja bila fina niti bih u rukavicama pokusavala objasniti da cini zlo djetetu. Ne bi me dozivjela.

[anik]

obitelj koju ja poznajem, točnije mama, zaista zlostavlja svoju djecu (npr.udari dijete nogom u kuk, lupne joj glavom o zid, stavi joj ruke oko vrata i davi je, razbije joj glavu o umivaonik i tako dalje i tako dalje...e da, i ostavi novorođenće potpuno samo u kući i ode van na par sati...) - i vjerujte mi, nikada ne okrećem glavu, milijun puta sam pokušala s njom (mamom) razgovarati, prijetiti joj, ma svašta, ali situacija je uvijek ista...ta curica koju tuče je jednom rekla (ima 7 godina): "Ma pusti je, (misli na mamu), otrovnija je od zmije..!" - a kada je imala 4 godine nacrtala mi je crtež - djevojčicu, a onda je uzela crnu olovku i potpuno divljački išarala crtež! Zvala sam ja nekoliko brojeva - ali uvijek je krajnje rješenje oduzimanje djece - a to je za mene neprihvatljivo, jer mislim da u dječijem domu djeci može biti samo gore...a mami sam zadnji put rekla da ako je još jednom vidim da udre dijete da ću joj izbit svaki zub na glavi - ona se nasmijala kao da se šalim i to je to...ali ja to ne vidim, ne živim s njima...

osobno mislim da bi njoj (mami) trebala pomoć - savjetovanje, razgovori, bilo što, a to je nažalost nemoguće dobiti...da je netko EDUCIRA što radi možda bi stvari bilo drugačije...ovako se molim za tu djecu da im djetinjstvo prođe što bezbolnije i da ne izrastu u jednaka čudovišta...ma strašno, a takvih primjera je...uf, kako naslov topica kaže...

[Zdenka2]

Anik, to obavezno treba prijaviti. Zašto misliš da bi tom djetetu bilo gore u udomiteljskoj obitelji ili u dogledno vrijeme u posvojiteljskoj obitelji nego u toj zvjerskoj biološkoj obitelji?

[anik]

malo je to sve skupa kompliciranije nego što sam napisala - ali ne, ne mislim, osobno mislim da bi im bilo bolje i na ulici nego kući - ali uf, mogla bi dvadeset stranica napisati o tome...djeca puno više vremena provode sa bakom i djedom, što je za njih spas, i sad postoji mogućnost da dođu živjeti (svi, kao obitelj) kod bake i djede - e, onda će se situacija sigurno promijeniti, jer ovi ne bi dopustili tolike batine...a kome bi ti to prijavila?

[Zdenka2]

malo je to sve skupa kompliciranije nego što sam napisala - ali ne, ne mislim, osobno mislim da bi im bilo bolje i na ulici nego kući - ali uf, mogla bi dvadeset stranica napisati o tome...djeca puno više vremena provode sa bakom i djedom, što je za njih spas, i sad postoji mogućnost da dođu živjeti (svi, kao obitelj) kod bake i djede - e, onda će se situacija sigurno promijeniti, jer ovi ne bi dopustili tolike batine...a kome bi ti to prijavila?

Policiji i CZSS.

[Vlvl]

Mene su moji tukli povremeno, ali više me pogađalo kad u ljutnji nisu htjeli sa mnom razgovarati, a najviše kad je tata htio razvod, mama plakala u svojoj sobi, a ja se trudila da ne čujem - to je bilo koma, gore od batina.
Granice uobičajenog i prihvatljivog su se pomakle, ali zaista ne smatram da je roditelj koji lupi dijete po guzi zlostavljač.

Sticajem okolnosti prve bračne godine proveli sam dijeleći stan s jednom pa drugom obitelji, i dva moja nećaka dorasla su do svoje treće godine uz nas. U toj zahtjevnoj situaciji ponašali smo se najbolje što smo znali, ali i ja sam nekoliko puta klepnula te dečke, kad se činilo da ništa drugo ne pomaže.
Teško je reći bi li drugi pristup donio bolje rezultate, nije u pitanju samo ta situacija koja je dovela do packe ili "po guzi" već sav prethodni odgoj koji nije bio na nama. Uglavnom sam mislila da su roditelji suviše popustljivi prema njima. Nećak s popustljivijim roditeljima bio je bitno zločestiji, što se činilo kao potvrda mog stava.
Cijelo to vrijeme sam mislila da bih ja svoje dijete strože odgajala - nisam imala želju biti čvrsta ruka, kamoli zlostavljač, ali nisam htjela biti ni popustljiva majka koju dijete mota oko prsta i pri tome izluđuje okolinu.

Ali kad je došao moj posvojeni sin, u dobi od 10 godina, nekako se podrazumijevalo da ga nećemo udariti. Za početak, jako smo se trudili mi oko njega i on oko nas i u prvom periodu nismo osjećali potrebu za nikakvim kaznama. A zatim, kad je već bilo situacija kad su nas "zasvrbili prsti" suzdržavali smo se iz dva razloga.
Prvenstveno jer nam se činilo se da bismo na taj način kažnjavali dijete za odgoj koji je provodio netko drugi. Postojala je teoretska mogućnost da on, da smo ga mi odgajali otprije, ne bi sada i ovdje činio stvari za koje smatram da zaslužuju takvu kaznu, i zato mi se udarci ni druge stroge kazne nisu činili primjereni.
Drugi je razlog to što je već bio nadomak pubertetu - oko 11 godina, kad su počeli problemi. Mislila sam da ga sad možda mogu prisiliti na posluh primjenom sile, ali za tri-četiri godine kad će biti veći neću moći, što bi značilo da samo odgađam problem. Tako smo se dovijali da ga nagovorimo na nama prihvatljivo ponašanje na obilazan način (ah, na sve moguće načine, s promjenjivim uspjehom), a priznajem da se pljuska nekad činila kao jako primamljivo ekspresno rješenje.
Kako je vrijeme prolazilo mi smo savladali sve više efikasnih načina navođenja djeteta da postupi kako mi želimo, kad smatramo da je to potrebno. Sada je naš sin četrnaestogodišnjak, koji nas ponekad razljuti, ali češće učini ponosnima. I da, već je viši od mene.
Tek danas, s iskustvom koje imam, usuđujem se pomisliti da je moguće odgojiti dijete koje nije "nemoguće" potpuno bez udaraca.

Oprostite na dugom postu, ali imala sam potrebu iznjeti svoje teoretsko neslaganje sa stavom da se dijete ne smije nikada lupiti, i svoj osobni primjer - koji je nekako ispao u suprotnosti s tim stavom.

[Tiwi]

Luna R ja mislim kao ti. Bez griznje savjesti.

A sad, tvrdnju da su i roditelji koji ponekad tuku svoju djecu - zapravo normalni, nazalost ne smatram niti 1% tocnom. Jednostavno nisu. Ma kako grubo to zvucalo. (ne)Moc samokontrole je bezvezan argument jer zasto se onda covjek moze skontrolirati kad je u pitanju velika i jaka osoba s druge strane. Tc tc izgovori.

Ja se najvise sjecam nemoci i tezine cinjenice da nitko nikada nije reagirao, pokusao me obraniti ili se prestao praviti da se nista ne dogadja. Batine ionako s vremenom vise ne bole.

[tatek]

Luna R ja mislim kao ti. Bez griznje savjesti.

A sad, tvrdnju da su i roditelji koji ponekad tuku svoju djecu - zapravo normalni, nazalost ne smatram niti 1% tocnom. Jednostavno nisu. Ma kako grubo to zvucalo. (ne)Moc samokontrole je bezvezan argument jer zasto se onda covjek moze skontrolirati kad je u pitanju velika i jaka osoba s druge strane. Tc tc izgovori.

Ja se najvise sjecam nemoci i tezine cinjenice da nitko nikada nije reagirao, pokusao me obraniti ili se prestao praviti da se nista ne dogadja. Batine ionako s vremenom vise ne bole.

Hm ...

Nekad su svi (oK, mozda ne bas 100%, ali 95% ljudi tukli svoju djecu), tesko mi je prihvatiti cinjenicu da je toliki dio populacije nenormalan. Ja zaista mislim da je i prije i sad jednaki dio populacije "normalan" (i medju njima nalazim i dobar dio roditelja koji, na zalost, i sada tuku svoju djecu), samo da su sada ljudi sve vise i vise svjesni da to nije dobro i da se sve vise okrecu neprimjenjivanju sile ... jednostavno, to saznanje polako, ali sigurno prodire u narod i vjerujem da ce na kraju ostati zaista samo onaj "nenormalan" (patoloski) dio populacije koji ce rabiti silu prema djeci.

Usporedio bih to sa pesticidima odnosno DDT-jem. Prije 50-tak godina svi su rabili otrove protiv gamadi, bilo je to zadnja rijec nauke, bilo je "in", savjetovalo se svugdje ... vjerujem da su samo zaista rijetki izbjegavali njihovu upotrebu. Sad je drugacije, znamo lose strane tih otrova i trend je izbjegavati njihovu upotrebu. Svi oni koji su ih upotrebljavali prije nisu bili trovaci, nego nisu znali za popratne efekte ...

... isto tako mi je tesko nazvati moju mamu nenormalnom (ili reci da me nije voljela ili nesto slicno) zato sto me je x puta lupila po guzi ili par puta opalila samar, zato sto je u mnooogim situacijama pokazala da me ipak voli.

[Tiwi]

tatek ja brijem uvijek o patoloskim primjerima, pa zato zvucim dosta kruto. Ali, moramo razluciti, ovo o cemu je recimo pisala Luna je patoloski primjer i ne moze se izjednaciti s tvojom mamom. To nije isto.
Znam da su se nekad uzimale pod normalno pljuske ili po guzi, ali nalemat klinca (a kasnije i odraslu osobu) do te mjere da ima masnice, podljeve, popucale kapilare za uspomenu - e to nije normalno.
Edukacija. Svakako. I patoloski primjerci mogu se uspjesno hendlat (upravo tako, jer treba s njima nauciti komunicirati i pomalo smanjiti agresiju, pa onda i sve okrenuti u drugom smjeru - ja sam uspjela ali trebalo je puno truda, godina, knjiga, moje samokontrole ali i jedan veliki odmak od cijele situacije - mi naime vec 15 godina ne zivimo zajedno).

Ali - reakcija - za barem onaj mali tracak svjetlosti u svijesti malog zlostavljanog covjeka koji ima manje prava od pesa na cesti - meni je to uvijek na prvom mjestu. Momentalna reakcija. U mobu imam brojeve policije u svom gradu - direktne, a i soc. sl.

Moja mantra (kad sam bila klinka) : Nikad ne smijem zaboraviti kako sam se osjecala kao dijete.
Jer - mislila sam da su oni zaboravili.

[AdioMare]

Usporedio bih to sa pesticidima odnosno DDT-jem. Prije 50-tak godina svi su rabili otrove protiv gamadi, bilo je to zadnja rijec nauke, bilo je "in", savjetovalo se svugdje ... vjerujem da su samo zaista rijetki izbjegavali njihovu upotrebu. Sad je drugacije, znamo lose strane tih otrova i trend je izbjegavati njihovu upotrebu. Svi oni koji su ih upotrebljavali prije nisu bili trovaci, nego nisu znali za popratne efekte ...
.....
... isto tako mi je tesko nazvati moju mamu nenormalnom (ili reci da me nije voljela ili nesto slicno) zato sto me je x puta lupila po guzi ili par puta opalila samar, zato sto je u mnooogim situacijama pokazala da me ipak voli.

Tatek pravi si maher.
S ovom donjom misli se isto slažem.

I dodajem, da jedva čekam da bebe s proljetnica odrastu.
Ja vjerujem da ih njihove mame neće tući, ali želim da mame konačno dožive situaciju u kojoj je moguće da će svaki, pa i najstrpljiviji roditelj stiskati prste iza leđa, jer svrbe dati po guzi.
Cure sorry, ali zaista ne pozivam na žestoku raspravu, samo na glas razmišljam.

[summer]

... isto tako mi je tesko nazvati moju mamu nenormalnom (ili reci da me nije voljela ili nesto slicno) zato sto me je x puta lupila po guzi ili par puta opalila samar, zato sto je u mnooogim situacijama pokazala da me ipak voli.

Takodjer. I ne samo to, nego dok me je udarala po dlanovima nisam ni najmanje sumnjala da me voli, obozava - kao sto ne sumnjam ni danas Ona je to tad radila jer je mislila da tako treba i da je to najbolje kako bi nas 'odgojila'. Inace je iznimno blaga zena - ovo je bilo kad bi ja i sis prevrsile svaku mjeru.

Ali ovdje se uvijek stvore dvije struje - ne mogu ja u potpunosti razumjeti nekoga tko je stvarno dobivao batine, i sad se grozi apsolutno svega, kad sam ja sve skupa dobila pet puta u zivotu trisku, po guzi ili po dlanovima - i ne mogu prihvatiti da zato moji roditelji nisu normalni. I zato se nikad ne slazem s onom nasilje je nasilje - jer ne mogu reci da je ovo moje bilo nasilje - niti je bolilo niti ista, niti im imalo zamjeram... Losa i zastarjela odgojna mjera, s vise minusa nego pluseva - i zato treba educirati...

[summer]

Joj sta ste brzi, a mogla sam vas samo potpisati

Tiwi

[AdioMare]

tatek ja brijem uvijek o patoloskim primjerima...

... ali nalemat klinca (a kasnije i odraslu osobu) do te mjere da ima masnice, podljeve, popucale kapilare za uspomenu - e to nije normalno.

Pisale smo u isto vrijeme...
Mislim, ovo je nešto sasvim, sasvim drugo. O tome ni jedan normalan roditelj ne razmišlja kada mu je 'puna kapa'.

[mama courage]

Oprostite na dugom postu, ali imala sam potrebu iznjeti svoje teoretsko neslaganje sa stavom da se dijete ne smije nikada lupiti, i svoj osobni primjer - koji je nekako ispao u suprotnosti s tim stavom.

tocno ovako se i meni desilo. dok nisam imala dijete, mislila sam isto sto i ti...(dolje kvotirano):

Cijelo to vrijeme sam mislila da bih ja svoje dijete strože odgajala - nisam imala želju biti čvrsta ruka, kamoli zlostavljač, ali nisam htjela biti ni popustljiva majka koju dijete mota oko prsta i pri tome izluđuje okolinu.

vlvl,
razumijem donekle tvoj stav (jer si usvojila 10 godisnje dijete), al i ja sa svojim tek trogodisnjim djetetom sam dosla do gore, prvokvotiranog, zakljucka.

... isto tako mi je tesko nazvati moju mamu nenormalnom (ili reci da me nije voljela ili nesto slicno) zato sto me je x puta lupila po guzi ili par puta opalila samar, zato sto je u mnooogim situacijama pokazala da me ipak voli.

tocno tako. mene mama (nit tata) nikad nisu udarili, moju sestru jesu ponekad. al i ona i ja znamo koliko nasuprot tome je bilo ljubavi i pozrtvovanosti od tih istih roditelja. i koliko ima i dan danas.

ne mogu ja u potpunosti razumjeti nekoga tko je stvarno dobivao batine, i sad se grozi apsolutno svega, kad sam ja sve skupa dobila pet puta u zivotu trisku, po guzi ili po dlanovima - i ne mogu prihvatiti da zato moji roditelji nisu normalni. I zato se nikad ne slazem s onom nasilje je nasilje - jer ne mogu reci da je ovo moje bilo nasilje - niti je bolilo niti ista, niti im imalo zamjeram... Losa i zastarjela odgojna mjera, s vise minusa nego pluseva - i zato treba educirati...

potpisujem.

[AdioMare]

Fakat smo se isprepleli.
Tiwi

[Tiwi]

Pa zato sam ja gore napisala da mislim da patoloski nisu normalni (sad mi zvuci smijesno, kaj ces) Dakle, nisu normalni ovi kaj ti slome kosti, razbiju krvne zile i kad nemres lezat / hodat / sjedit danima (kaj trebam bas bit brutalna ko dr House ili ste shvatili)

Ne mislim da mama od Summer nije normalna. Hebate pa onda kak veli tatek, skoro niko nije normalan!

Adio mare, stiscem ja prste iza ledja i sad ponekad, ali - samokontrola!!! Meni je uzasno vazna. Koja sam ja frikusa! Eto, Luna ipak nisi sama...

[tatek]

... nalemat klinca (a kasnije i odraslu osobu) do te mjere da ima masnice, podljeve, popucale kapilare za uspomenu - e to nije normalno.

Definitivno nije - to je za policiju.

Edukacija. Svakako. I patoloski primjerci mogu se uspjesno hendlat (upravo tako, jer treba s njima nauciti komunicirati i pomalo smanjiti agresiju, pa onda i sve okrenuti u drugom smjeru - ja sam uspjela ali trebalo je puno truda, godina, knjiga, moje samokontrole ali i jedan veliki odmak od cijele situacije - mi naime vec 15 godina ne zivimo zajedno).

To je nesto sto samo oni koji su se nadobivali batina u djetinjstvu znaju (ja sam ih dobio dosta, ali zaista to nije bilo nikakvo zvjersko izvljavanje, vec ajmo rec, u granicama normale za to doba) ... mnogi samo nastave putovati po toj spirali nasilja, dok se neki, kao ti, okrenu u potpuno drugom smjeru ... i na tome ti cestitam! Nije mala stvar obracunati se sa obiteljskim naslijedjem, koliko god ono ruzno bilo.

[Tiwi]

Fakat smo se isprepleli.
Tiwi

kaj je je

ali super je kaj zapravo idemo u istom smjeru

[Luna Rocco]

Tiwi

I dodajem, da jedva čekam da bebe s proljetnica odrastu.
Ja vjerujem da ih njihove mame neće tući, ali želim da mame konačno dožive situaciju u kojoj je moguće da će svaki, pa i najstrpljiviji roditelj stiskati prste iza leđa, jer svrbe dati po guzi.
Cure sorry, ali zaista ne pozivam na žestoku raspravu, samo na glas razmišljam.

Ma 100% sam SIGURNA da će biti takvih situacija kad ću dobiti PORIV da ga udarim. No, dug je put od poriva do realizacije. Imala sam nekoliko puta u životu jak poriv udariti i druge ljude, pa nisam.

I ne smatram da roditelji koji tuku djecu ne vole tu djecu. Samo smatram da to nije zdrava ljubav.

[Luna Rocco]

Btw, ni tata ni mama me nikad nisu udarili (sad će netko napisati - možda us trebali )

[Tiwi]

I ne smatram da roditelji koji tuku djecu ne vole tu djecu. Samo smatram da to nije zdrava ljubav.

Bas tak. Mene moj stari blesavo obozava. Nemres vjerovat.

[AdioMare]

No, dug je put od poriva do realizacije.

Luna, čekala sam te

Uopće se ne slažem s gornjom tvrdnjom.
U stvari, ona UOPĆE nije isključiva kao takva, a posebno duljina ovisi o pojedincu.
Osim toga, rekla sam već: budimo dovoljno strpljivi i na kraju -iskreni
Ja ti od srca želim da te ovakve dobronamjerne žaoke (kao i tvoja ranija odluka) drže na tvom ispravnom putu da to nikada ne učiniš. Ali...


Tiwi, tvoj tata je čovjek koji treba stručnu pomoć. Bar ja tako vjerujem iz ovoga što si ti iznijela.
Mi ostali trebamo malo više samokontrole i strpljenja.