mujica prvotno napisa
U pravilu, nakon druge doze MPR cjepiva (npr. Priorixa), osoba je doživotno od protiv ospica i rubele, a zaštita od mumpsa s vremenom progresivno slabi, pa se računa da 10-12 godina nakon druge doze, 50-tak% cijepljenih izgubi zaštitu.
Za ospice i rubelu za sada nema dokaza da se zaštita s vremenom gubi.
(naravno, uvijek ima mali dio cijepljenih (1-2%) koji niti nakon dvije doze ne razviju zaštitu, pa ti nisu nikada zaštićeni)
Nadalje, nakon tri doze hepatitis B cjepiva, za saa se smatra da je zaštita doživotna.
Nakon primarnog cijepljenja i jednog docjepljivanja protiv hripavca se smatra da zaštita progresivno slabi, tako da nakon 5-7 godina 50% zaštićenih izgubi zaštitu. Dodatno docjepljivanje odgađa gubitak zaštite.
Nakon primarnog ciijepljenja i jednog docjepljivanja protiv difterije, tetanusa i djeje paralize se smatra da zaštita progresivno slabi. ali znanto sporije nego kod hripavca, pa je čak i 20-tak godina nakon zadnje doze večina cijepljenih još zaštićena, Međutim, s obzirom da je tetanus preozbiljna bolest da bi se računalo na to da nakon pet ili deset godina "najvjerojatnije" još imamo zaštitu, docjepljuje se u školskoj dobi i preporučuje se nakon toga docjepljivanje svakih deset godina.
Nakon primarnog cijepljenja i docjepljivanja protiv H. influenzae tipa B, zna se da zaštita treje nekih 3-4 godine, a kasnije nije niti bitno, jer u kasnijoj dobi su sva djeca već prokužena pa Hib ne uzrokuje više invazivnu bolest.
Ne zna se koliko dugo BCG štiti od diseminiranih oblika tuberkuloze, najvjerojatnije puno godina. Bitno je zaštititi djecu od diseminiranih oblika, jer su oni najčešći u dječjooj dobi.
eto.
Naravno, postoje izuzeci od ovih pravila. Npr. Kod imunokompromitiranih osoba ne mora uopće nastupiti zaštita, a ako nastupi, kraće traje.
S druge strane, kod zdravih osoba, koje su nakon cijepljenja još i pu prirodnom kontaktu s uzročnicima bolesti prirodno 2docijiepljeni", zaštita se na račun toga produžava.