Citiraj blis prvotno napisa
Potpisujem aries24.
Dosta sam razmišljala o tome kada sam čitala priče iz riječkog rodilišta koje su pisale Zagrepčanke i Riječanke. Najprije (čitajući "zagrebačke" priče) sam bila sretna što ću roditi ovdje i svi će skakati oko mene i bit će mi super, a onda sam skužila da ti nitko nigdje neće biti super ako se sam ne izboriš za to bez obzira odakle si. Ne mislim da treba unaprijed gledati na liječnike kao neprijatelje, ali ako zauzmeš jedan jasan i odlučan stav vjerujem da će ga se poštovati.
E sada, tko će od nas kako reagirati u vrlo osjetljivoj situaciji kakav je porod i hoće li naći snage za dosljedno poštivanje vlastitih želja, to je već drugo pitanje. A da je lako, i nije. Zapravo, najviše me u mom skorom porodu zanima kako ću se ja ponašati. Ako uspijem natjerati osoblje da komunicira sa mnom mislim da ću biti vrlo ponosna.
u vezi "izboriti se za svoja prava"....meni je bilo slabo pri pomisli da idem na vlastiti porod spremna boriti se s nekim...inače nisam neki borbeni tip ni nametljivi i to ne bi sigurno mogla u trudovima pogotovo! cura koja je bila sa mnom u sobi nije bila iz RI ali je prvi put čula za porod bez epi u razgovoru sa mnom. tako da mislim da puno veze ima informiranost rodilje i upravo povjerenje u liječnika i primalju. jer, primjetila sam da su i najnarogušeniji se preokrenuli u smjeru suradnje kad im se pokazalo povjerenje i poštovanje spram njih i njihove profesije i znanja. vidjela sam neke koji su u startu išli borbeno i negativno spram liječnika i naravno da je teško nakon takvog ponašanja biti strpljiv i pun razumijevanja...