Nedavno sam bila kod prijateljice koja je u sedmom mjesecu trudnoće. To joj je treća trudnoća, prve dvije su završile spontanim. S ovom je sve OK, prva 4 mjeseca je preležala u bolnici jer su je zbog prethodnih pobačaja pratili,a i puno je povraćala, pa je bilo sigurnije da im je na oku. No, prije cca 2 mjeseca pala je u tešku depresiju, takvu da je završila i na psihijatriji. Stalno je u strahu za bebu, hoće li biti u redu, kako će se nakon poroda brinuti o njoj, peru je skroz crne misli. Pustili su je sa psihijatrije, ali je stalno na terapiji, tri puta dnevno Normabel. Ne moram vam pričati kako to izgleda - skroz je izgubljena, pogled joj je mutan, nekad pričljiva cura pretvorila se u šutljivicu..... Psihijatrica je rekla kako je moguće da je u takvom stanju zbog nekakve traume u djetinjstvu koje se ne sjeća ( dijete je rastavljenih roditelja, koji su mržnju jedno prema drugom pokazivali na ne baš lijep način)!
Užasno mi ju je takvu gledati, htjela bih pomoći (kao i svi oko nje, muž, obitelj), ali imam osjećaj da riječi ne dopiru do nje!
Ako je sad u takvom stanju pitam se kako će biti nakon poroda.
Ima li netko sličnih iskustava ili ideju kako pomoći???
Thnx