Trebaju mi ideje, zaribala sam.
Naime, kad je krenuo s dohranom Kaleb je stalno hvatao žličicu, pokušavao sam jesti, uzimao je hranu u ruke i jeo...Imam slike na kojima ima 7 mjeseci i sam klopa naribanu jabuku kao finger food.
Ne znam kad se to promijenilo, ali znam da sam ja kriva - da se juulski izrazim, preuzela sam njegovu odgovornost - kad bi posezao za žličicom, ja bih ga uglavnom zabavila i nastavila ga hraniti iz onih klasičnih, kretenskih razloga: a) brže je tako b) više će pojesti, neće pola toga završiti na podu, c) neće zamazati sve oko sebe. Dakle, MENI je to bilo zgodno.
Mališa se naučio. Čim me vidi s klopom, zijeva. Ne želi ni držati kljunašicu s vodom sam, kad me vidi, samo zijeva da mu ja dam. Ne želi u ruke uzeti čak ni pecivo ili keks. Kad vidi, traži, ali želi da mu ja dajem.
Ima 11 mjeseci, ne očekujem od njega da jede sam, ali vidim da je to otišlo predaleko kad ne želi sam držati ni kljunašicu ili komad kruha.
Inače je s dohranom sve po peesu - voli jesti gotovo sve što mu ponudimo, hrani se jako zdravo i raznoliko, jede i usitnjeno ali i veće komade bez frke, voli piti vodu, ma sve je idealno osim što sam zeznula s tim hranjenjem.
Kako da mu polako vratim odgovornost, a opet da se ja skroz ne povučem (ipak ima stvari koje nema šanse da jede sam - tipa juha ili vodenastije kašice)?