Lažljivica lažljiva

[josie]

prvo , a onda ide priča:

danas J. i ja skitamo i na putu do doma obavezno svratimo u lokalni dućkas po jogurte.
u tom dućkasu ima svega i svačega, uključujući i ružne precijenjene kineske igračke.
da ne duljim priču, J. zapikirao neki motor sa ninjom i zapeo da ga hoće.
ja velim da je bezveze i što će mu (obično pali, vjerovali ili ne), ali on zapeo i počeo vikati.
na to ja dam teti motor, kao, budemo ga kupili, treba se blokirati skup s jogurtima, i "kao" spremim ga u vrećicu, budemo ga doma otvorili.
sama sebe grizem za jezik i užasno se osjećam, jer mu nikada do sad nisam lagala..
ja nisam lažljivica po prirodi i uopće ne znam koji me je vrag nagnao da mu slažem...
on mahne teti, da mi ručicu i odšećemo do doma.
kada smo ušli u kuću, uzima mi verćicu iz ruke i traži motor...
"di je toreka? nema? joj, di je toreka?"
ja sam se preznojila od užasa, koliko mi je bilo i dalje strašno što sam mu slagala, toliko sam imala dovoljno hrabrosti da mu slažem opet...
kažem kako je teta sigurno zaboravila spremiti motor u vrećicu i da ćemo popodne otići po njega...
užas!
sad bi se bacila kroz balkon što sam povukla toliku lavinu neistina!
kada se probudi idemo u dućan po motor.
znam da sam mogla drugačije postupiti, a da motor ipak ostane u dućanu, ali on je bio jak umoran i jedva sam čekala da se došlepamo doma.
nisam motor onda kupila jer mi nije ostalo dovoljno novaca.
osjećam se katastrofalno, ne znam što zapravo hoću sa ovim postom.
možda se samo izjadati
uhhh, mrzim laži, sa koje god strane došle

[sorciere]

pa imala si idealno rješenje... nemaš dovoljno kunica... kad budeš imala - ići ćete po motor...

ajajaaaaaaaj....

[Lutonjica]

pa bas sam to htjela reci, fakat nisi imala love.
ja isto ne lazem, i svakakve kombinacije imamo kad je rijec o usputnoj i slucajnoj kupnji igracaka. ali kad fakat nemam love, i to joj i kazem, NIKAD nema problema.

[Lutonjica]

ali daj nemoj se sad zivcirati bezveze, kupit cete popodne, j. najvjerojatnije nije skuzio muljazu, i znat ces bolje za ubuduce

[Riana]

lagati tim lijepim okicama

oprosti, ali eto dogovorm sve rješite. možda je to prilika da ga podučiš lekciju kako nije dobro lagati. ja bih tako. iskoristi to na dobro i korisno.
ma ne sekiraj se, priznaj, zamoli ga da ti oprosti i ako još uvijek želi, kupite tog toreka. 8)

inače, i meni je iz nekog nepoznatog razloga nekad lakše slagati nego objašnjavati , sram me bilo.
moram se popraviti, da mogu biti dobar primjer maleckoj.

[ninet]

Ma daj josie....lijepo je da ti radi savjest i da si svjesna da laz nije dobra....al ko sto lutonjica rece, on nikad nece saznati da si slagala (Osim ako mu ja ne kazem kad poraste ), a ti ces se izvaditi popodne...I znajuci sta si prosla danas....nece ti pasti napamet vise.
Ljubim vas oboje tako slatke!

[ninet]

btw jel taj motor za djecu ispod 3 g? Ako zaboravi, nemoj ga ni kupovati....meni su te kinezice horror, mi kad dobijemo nesto takvo, dam mu da se poigra (pod mojim nadzorom) i onda sibnem u smece.

[josie]

ma po ovoj priči što sam napisala izgleda da je to dogovaranje trajalo koju minutu, ali ja sam se s njim na podu dućana dogovarala 20 min.
on ne razumije pojam novca, tako da na tu kartu da nemam novaca nisam mogla igrati...
da, on nije skužio muljažu, izvukla sam se glatko, ali to ne umanjuje katastrofu kroz koju sada prolazim sama sa sobom.
bahhh, stavrno ne znam što me je na to natjeralo, baš sam nesretna
inače mi se ljudi rugaju zbog toga što preuveličavam kada je riječ o lažima, ali što mogu, imam problema

[josie]

on nikad nece saznati da si slagala (Osim ako mu ja ne kazem kad poraste ),

za ovo u zagradi.
ma motor je sa ninja kornjačom, katastrofa.
mrzim te zabadavenapravljene igračke koje onda naplate 50 kuna i do doma ga rastaviš na sastavne dijelove.
ali kad si ga je tao jako želio, eto mu ga, pa ga bacim jer se bude ionako rastavio.

[Sun]

baš zbog te tvoje grižnje savjesti mislim da bi mu trebala reći da si lagala i da je to strašno ružno i da ti je žao.. Neće nikad saznati - to je isprika za one koji lako prelaze preko laži, oni kojima je to bitno znaju da to nije u redu. Svi mi radimo greške, po meni bito ih je znati prepoznati i priznati, jedino tako možemo djetetu usaditi neke vrijednosti. Jer inače kako možeš od njega očekivati da ti ne laže jednog dana. Jer uvijek postoji neka dobra isprika za laž..
Eto ja poprilično slično kao i ti preuveličavam kad se radi o laži

[josie]

Sun, ne znam..
da ga na ovaj način upoznajem sa laži...ne bih.
"čuj, sine, mama ti je lažljivica, ali više neće biti i ide ti po motor koji je sakrila iza pulta umjesto stavila u vrećicu..."
karikiram, ali kužiš na što mislim.
on je premali da mu na kvalitetan način mogu objasniti nešto čega nije svjestan (i nadam se da neće još dugo)

[Stijena]

u svakom zlu nešto dobro - mislim da ti je ovo bila dobra škola i da ćeš ubuduće reći istinu pod bilo koju cijenu, a sada da popraviš već učinjeno mislim da bi bilo dobro otići ponovno tamo i inscenirati to što si mu rekla - da ga je teta zaboravila staviti u torbu, skupit kune, kupiti mu ga i "paziti" da ga "zločesta" teta ovaj put kao stavi u torbu

[ninet]

baš zbog te tvoje grižnje savjesti mislim da bi mu trebala reći da si lagala i da je to strašno ružno i da ti je žao.. Neće nikad saznati - to je isprika za one koji lako prelaze preko laži, oni kojima je to bitno znaju da to nije u redu. Svi mi radimo greške, po meni bito ih je znati prepoznati i priznati, jedino tako možemo djetetu usaditi neke vrijednosti. Jer inače kako možeš od njega očekivati da ti ne laže jednog dana. Jer uvijek postoji neka dobra isprika za laž..
Eto ja poprilično slično kao i ti preuveličavam kad se radi o laži

Fascinira me nepodnosljiva lakoca donosenja ovakvih zakljucaka.....
Govorimo o skoro-pa-dvogodisnjaku i mami koja je potpuno svjesna da je krivo napravila. I koja sigurno vise nikad nece to napraviti, pa samim tim i dati sjajan primjer djetetu....
Da mu sad nakon dvije lazi kaze "mama te je slagala" zbunila bi ga uzasno. Ovo sto je Stijena predlozila uradila bih i ja (koja mrzi lazi i ne prelazi lako preko njih)

[Riana]

on je premali da mu na kvalitetan način mogu objasniti nešto čega nije svjestan (i nadam se da neće još dugo)

mislim da si u pravu - nisam gledala godište.

ali fora je kaj sad, još lagati da dođete do te igračke? teta u dućanu ni kriva ni dužna (ispast će zločesta).
ajde ti u dućan (ako već nije zaboravio na tu igračku), kupi i reci evo tu je, sumnjam da će pitati odakle sad. bit ćemu važno što je tu pred njim, nadam se...

[Sun]

svak zna svoje
ja sam samo rekla svoje mišljenje, ja svom djetetu, koje ima godinu dana sve govorim.. Npr danas smo bili kod pedice, mislila sam samo na pregledu, a ova da ga mora cijepiti. Nekako mi je bilo užasno to što sam mu doma pričala kako idemo kod doktorice i kako ga ovaj put nitko neće pikati nego samo mjeriti i pipkati i vagati. Lijepo sam mu se tamo na licu mjesta ispričala i rekla mu da mi je krivo što sam ga prevarila - uglavnom ispričala sam se djetetu za laž (u ovom slučaju totalno nepredviđenu). A sad činjenica da on nije sasvim svjestan značenja svih mojih riječi, boh. Ja sam sama sa sobom načisto i duboko vjerujem da takvi postupci i takav razgovor sa djetetom imaju smisla

[Lutonjica]

svak zna svoje
ja sam samo rekla svoje mišljenje, ja svom djetetu, koje ima godinu dana sve govorim.. Npr danas smo bili kod pedice, mislila sam samo na pregledu, a ova da ga mora cijepiti. Nekako mi je bilo užasno to što sam mu doma pričala kako idemo kod doktorice i kako ga ovaj put nitko neće pikati nego samo mjeriti i pipkati i vagati. Lijepo sam mu se tamo na licu mjesta ispričala i rekla mu da mi je krivo što sam ga prevarila - uglavnom ispričala sam se djetetu za laž (u ovom slučaju totalno nepredviđenu). A sad činjenica da on nije sasvim svjestan značenja svih mojih riječi, boh. Ja sam sama sa sobom načisto i duboko vjerujem da takvi postupci i takav razgovor sa djetetom imaju smisla

hej, to je potpuno druga stvar. NARAVNO da si mu u opisanoj situaciji objasnila stvar i ispricala mu se. i ja bih to napravila (bez obzira na dob).
ali u josienoj situaciji bih presutila i uopce mi to nije za usporedbu.

e da, i zasto da jadna teta prodavacica ispadne zlocesta, zar su oni koji slucajno zaboravljaju zlocesti?? teta je zaboravila i gotovo, kakve to veze ima sa zlocestocom i dobrotom (iako bih ja rekla da sam JA zaboravila staviti u vrecicu, ne bih tetu uopce u to uplitala, ali sto je tu je)

[mamma san]

Josie,

najbitnije u tvojoj storiji je da si svjesna da si pogriješila. I da znaš što sigurno više nikad nećeš učiniti.

I ako je ovo jedina greška koju ćeš učiniti tijekom djetetovog odrastanja, ja ću ti dići spomenik.

Koliko sam ja tek grešaka učinila...onih kojih sam svjesna i neću ih više učiniti i onih kojih, na žalost, nisam svjesna... :/

[Sun]

ok Lutonjice, uvjerila si me, valjda griješim.
To je moj način, pokušavam djete uključiti u sve sfere i tretirati ga kao punopravnog člana zajednice (naše male). Ma u biti je stvar u tome da ja nemogu živit sama sa sobom ako se ne ispričam onome kome sam nešto skrivila. A pretpostavljam da je ok čim na neki bilo koji način izbaciš iz sebe to kaj te muči..
I ajme ispalo je kao da je ne znam kaj napravila
nisam ništa loše mislila

[ninet]

svak zna svoje
ja sam samo rekla svoje mišljenje, ja svom djetetu, koje ima godinu dana sve govorim.. Npr danas smo bili kod pedice, mislila sam samo na pregledu, a ova da ga mora cijepiti. Nekako mi je bilo užasno to što sam mu doma pričala kako idemo kod doktorice i kako ga ovaj put nitko neće pikati nego samo mjeriti i pipkati i vagati. Lijepo sam mu se tamo na licu mjesta ispričala i rekla mu da mi je krivo što sam ga prevarila - uglavnom ispričala sam se djetetu za laž (u ovom slučaju totalno nepredviđenu). A sad činjenica da on nije sasvim svjestan značenja svih mojih riječi, boh. Ja sam sama sa sobom načisto i duboko vjerujem da takvi postupci i takav razgovor sa djetetom imaju smisla

Malo mijesamo kruske i jabuke....Ja sam Viktoru od prve vakcine objasnjavala sta ga ceka...No nije isto. Nisi ni ti slagala svoje dijete....ti zaista nisi znala da ce ga bocati...dakle ako si mu poslije objasnjavala to kao laz...to je krivo. A objasnjavati si morala jer je dijete suoceno s novom stvarnoscu...
Josie je napravila sta je napravila. No jakov toga nije svjestan. Kad ustane otici ce po svoj motorin umjesto da slusa pricu koja ce od jedne stvarnosti koju je dozivio napraviti drugu - koju nije i zbuniti ga...Apstrakcije im treba predociti, ali nikako tako da ih zbunis...

[Lutonjica]

To je moj način, pokušavam djete uključiti u sve sfere i tretirati ga kao punopravnog člana zajednice (naše male).

pa naravno.
to radim i ja.
to radi i josie.

ali ovo je STVARNO toliko malena i bezazlena situacija - iz koje je josie nesto naucila, nama se ispuhala i gotovo.
da sad to ide objasnjavati djetetu samo bi se sve zakompliciralo, napuhalo,.... i napravili bi od buhe slona.
a kao sto rece mamma san, ako je TO najveca greska koju je kao roditelj napravila, ma svaka joj cast, nema se za sto brinuti

[Adrijana66]

oprosti, ali eto dogovorm sve rješite. možda je to prilika da ga podučiš lekciju kako nije dobro lagati. ja bih tako. iskoristi to na dobro i korisno.
ma ne sekiraj se, priznaj, zamoli ga da ti oprosti i ako još uvijek želi, kupite tog toreka. 8)

ovo mi je fenomenalan savjet... iako su tu neka negodovanja zbog godina, ne znam...
po meni možda ako dijete i ne razumije: "Čuj, mama ti nije rekla istinu, nije htjela uzeti toreka i sad joj je jako žao, to nije bilo lijepo od mame, sad ćemo ti ga kupiti"... ili ako je riječ o novcima, ja nebi nešto kupila sebi pa bi njemu, pa bi se kasnije vratila po ostalo što mi treba.... ako bi stvarno dijete navaljivalo, onako sa žarom u očima...
...dok, s druge strane, ako mislim da su negdje nekvalitetne stvari ili možda štetne, ne bi ulazila u takve dućane... ili barem ne s njim... teško je biti nešto, a zahtijevati od djeteta nešto drugo...
mislim da je ok ako dijete tu i tamo vidi slabost roditelja, osjeća da su pogriješili, možda neće u budućnosti biti opterećeno da bude najbolji i zbog toga se gristi... ljudski je osjećati se loše...

a mislim da je ok reći: mama je lagala makar to možda ni ne razumije jer s time se rade dobre navike u odgoju, kad mi znamo da će doći granica da to dijete razumije... da nam slučajno vlak ne pobjegne a mi izglumimo nešto da se izvučemo iz kaše pa nas dijete skuži
ja se sjećam da su me uvijek kao dijete smatrali "manje pametnom" nego sam bila ili "nedoraslu situacijama" i to su mi najgora sjećanja... da me neko vara pred mojim očima... nisam se mogla pomiriti zašto mene odgajaju na jedan način, a oni žive na suprotan način... jer bi mi kao željeli usaditi moralne vrijednosti, a ja da gledam kako oni to nisu... please... s tim se postižu dva koraka unatrag...

[pinocchio]

"di je toreka? nema? joj, di je toreka?"

zamišljam tu lijepu kuštravu glavicu kako zaviruje u vrećicu i sav u čudu ne vjeruje da toreka nema

josie, nije to neki veliki grijeh iako razumijem da se loše osjećaš . i mislim da se ne moraš bojati da ćeš mu opet nešto slagati kako bi se izvukla jer on će uskoro kužiti baš sve i moći ćeš ga (ali niti to ne uvijek) u nešto uvjeriti jedino pravim argumentima.

[Adrijana66]

a bi možda dijete razumijelo ovo:

dođe doma, uzme vrećicu i veli tužnim okicama: nema toreka...
a mama veli: ostavila sam ga u dućanu
dijete napravi tužnu facu, možda i zaplače, razočara se u mami...

mama ga uzme u krilo i veli: idemo sad po njega...
bit će vjerojatno razočaran tako dugo dok stvarno ne odete iz dućana s njim...
i onda će biti sretan...
jako sretan i zadovoljan, i vidjet će da mama nije iznevjerila njegovu pravu želju...

pa nismo supermame, pa ne moramo se dokazivati malom članu obitelji...
ne vjerujem da bi radi toga manje volio svoju mamu...
mama je svetica i najbolja, a teta u dućanu zločesta... kako je rekla Lutonjica, to nije ok
isto tako mi je grozno kad vidim dobro ali stvarno dobro dijete, s tako lijepim ponašanjem, al ima jednu manu u karakteru, npr. škrto je... i onda se na njega deru, viču, packe dobi... pa zar nam djeca stvarno moraju biti 100% savršena? gradimo li im s time samopouzdanje ili nestabilnost?
ako je neko uporno škrt već par godina, to će biti i za 30 godina, koliko samo škrtih ljudi ima oko nas... bolje da ga naučimo s tim živjeti, a ne ga radi toga kažnjavati...
ja barem tako mislim...
uglavnom, htjela sam reći da je puno prirodnije i zdravije prikazivati se djetetu onakvima kakvi smo uistinu...

[bubimira]

josie s ozirom da mi je tvoj post zvučao kao venitlana ja neću ništa pametovati nego samo

[haribo]

Josie,

najbitnije u tvojoj storiji je da si svjesna da si pogriješila. I da znaš što sigurno više nikad nećeš učiniti.

I ako je ovo jedina greška koju ćeš učiniti tijekom djetetovog odrastanja, ja ću ti dići spomenik.

Koliko sam ja tek grešaka učinila...onih kojih sam svjesna i neću ih više učiniti i onih kojih, na žalost, nisam svjesna... :/

od rijeci do rijeci potpisujem

[josie]

hvala cure na

osjećam se dužna reći još par stvari:
teta u dućanu nije zločesta!
teta u dućanu je po mojoj priči zaboravila staviti toreka u vrećicu.
jeste vi koga klasificirali da je zločest zato što zaboravi nešto napraviti?
mi zapravo uopće ne poznajemo zločeste ljude
onda, u dućan ga moram voditi, jer ga nemam kome ostaviti preko dana, a neke stvari se moraju obavit.
nas dvoje smo kao krpa i zakrpa i super funkcioniramo, osim eto, tu i tamo
Adrijana, J. je prihvatio da ćemo popodne ići po motor, nije ga morao odmah imati i zaspao je posve miran, znači da mu je srčeko bilo na mjestu.
no odmah nakon što se probudio došli su nam dragi gosti, pa zatim i tata i zaboravio je na motor.
doduše, ja mislim da nikada neću, i ako bude htio idem mu sutra kupiti 5 motora, ali da su dobri (a mislim da bude htio samo jednog)
hvala vam na tješilicama, pomogle su

[Adrijana66]

baš mi je slatko kako si se izjadala, odma i ja imam potrebu
kak je to super olakšati dušu...
ajd sretno

[bebibranka]

Dal bi pomoglo da si mu obećala veći i bolji motor? Pa da svi budete sretni i mirni bez nepotrebnog bacanja novaca i opasnih igračaka.

[Stijena]

ako se netko slučajno zakačio za to da je teta u dućanu zločesta zato što sam to ja napisala, naglasila bih da se obrati pažnja na to da su na zločesta stavljeni navodnici, i ne, nikako nisam niti primislila da se djetetu kaže da je teta zločesta, jer ona to nije, ona u tome sve ne da nije ništa kriva, nego čak niti nema nikakvu ulogu
to "zločesta" bilo je rečeno kao - ako je već mama pogriješila, a i sama je toga duboko svjesna (vidi iz priloženog), međutim zna da nema neke koristi od objašnjavanja tako relativno malom djetetu, uvijek je najlakše naći "dežurnog krivca"
i molim ovaj put obratiti pažnju na to da je i dežurni krivac u navodnicima, da se opet netko ne bi zakačio za jadnu tetu koja ne samo da je zločesta, nego je sad već ovo stvarno previše nazivati je i dežurnim krivcem

[Adrijana66]

nije mama bila kriva, teta je bila kriva...
ona je zaboravila, a ne mama...

i to je bilo dječji rečeno "zločesto"
da svi možemo nešto zaboraviti, al to je nepoželjna osobina...

[Deaedi]

Hm, mislim josie da nista strasno nisi napravila. Jos je mali, zaboraviti ce na taj motor...
Npr. moja H je luda za crticima. Pa kada ga ugasim, ona place...Ja joj obicno kazem: gledati cemo poslije...naravno, poslije nastojim da ne gleda...nisam ni imala namjeru joj opet dati da gleda, ali da sam rekla da nema vise crtica za danas, bilo bi vriske...Je li to strasno?

[Lutonjica]

moja H je luda za crticima. Pa kada ga ugasim, ona place...Ja joj obicno kazem: gledati cemo poslije...naravno, poslije nastojim da ne gleda...nisam ni imala namjeru joj opet dati da gleda, ali da sam rekla da nema vise crtica za danas, bilo bi vriske...Je li to strasno?

eee, to je opet potpuno druga stvar, to niposto ne radim. nikad nizasto nisam zari izgovorila recenicu "budemo poslije/ sutra/ drugi put" ako to nisam stvarno i mislila. i to ce ti svaki strucnjak reci da apsolutno nije u redu.
to mi je bas varanje i ne slazem se s tim. mislim da vodi do nepovjerenja, i da je s 3 godine vise neces moci muljati s takvim stvarima, a tada ce ti biti puno gore (idemo doma iz parka... mama, ne, jos malo... doci cemo opet kasnije... aha, malo morgen, tak me vise ne mozes farbati... dreka, vriska, necu doma... nasuprot iste takve situacije u kojoj dijete ZNA da mama ispunjava obecanja i u kojoj ce puno lakse otici iz parka, pa cak i ako kazes da cete opet doci tek za tjedan dana... ali ZNA da cete onda i doci)

[anchie76]

Npr. moja H je luda za crticima. Pa kada ga ugasim, ona place...Ja joj obicno kazem: gledati cemo poslije...naravno, poslije nastojim da ne gleda...nisam ni imala namjeru joj opet dati da gleda, ali da sam rekla da nema vise crtica za danas, bilo bi vriske...Je li to strasno?

Ja mislim da "je strasno"... To sto ti njoj radis je cisto svjesno muljanje, i ona je toga duboko svjesna, ili ce postati, i tvoje ce rijeci tada izgubiti na kredibilitetu.

U takvim situacijama je bolje ne ici linijom manjeg otpora, je naravno da je u tom trenu tako lakse, ali dugorocno je poprilicno lose (ne govori ti ona sada nista, al se nemoj iznenaditi kad ti jedan dan samo ispuca "ti mi uvijek obecas da cemo napraviti to i to, onda to nikad ne napravimo!"), i jednostavno te ne bude uzimala za ozbiljno i kada to najozbiljnije budes mislila.

Klinci moraju nauciti gdje su granice, i moraju se nauciti nositi s frustracijom. I dobro im je jasno dati do znanja to sto mislis i objasniti zasto tako mislis, a na njima je onda da se nauce nositi s tom normalnom dozom frustracije.

[anchie76]

I dok sam ja nakucala svoj post i konacno poslala....

[Riana]

slažem se da treba reći onako kako je. ja sam ispočetka, kad bi malu ostavila kod bake, rekla, onako, mama odmah dođe, ili bi se potajno iskrala, ali kad sam razmišljala o tome, promijenila sam ponašanje. sad govorim mama dođe, ili idem to i to napraviti jer ipak nisam odmah došla. Ili to tajnovito iskradanje, to nam je samo štetilo.
mislim kad pogledam te okice koje s tolikim povjerenjem u ono što joj govorim (valjda razumije, 15 mj), kako joj pogrešno reći, da ne velim slagati.
jer iako i ne kuži možda sve riječi, stvar je i navike koja se stvara kod mene.
mi isto gledamo teletubbies, nekad valjda i do besvijesti i to samo jedan dvd.
kad nam je dosta, a kraj je, velimo, sutra ćeš gledati i odmah je zabavimo nećim drugim .
ispočetka je plakala kad je vidla da idu slova na kraju i to takvim žalosnim plačem i suzama, da bi i ja proplakala, ali eto nekako je prošlo.

dosljednost je potrebna, velim, ako sad i ne kuži, bitna je to podloga za budućnost.
lakše je naučiti se ispravno, nego poslije ispravljati krivo.

dobro, vidjet ćemo koliko ću se ja prodržavati toga i biti ustrajna u svim situacijama... 8)

[Deaedi]

Znam da vjerojatno grijesim, ali jos uvijek nisam naucila kako reagirati na njeno inzistiranje i plac. Uvijek joj popustam, a ovako idem linijom manjeg otpora. Potruditi cu se promijeniti i reci joj: ne, danas vise nema crtica. I onda slijedi urlanje, bacanje po podu. I sa tim se lose nosim.

[mamma san]

Znam da vjerojatno grijesim, ali jos uvijek nisam naucila kako reagirati na njeno inzistiranje i plac. Uvijek joj popustam, a ovako idem linijom manjeg otpora. Potruditi cu se promijeniti i reci joj: ne, danas vise nema crtica. I onda slijedi urlanje, bacanje po podu. I sa tim se lose nosim.

i dok se ona baca po podu i urla, ti je pozoveš iz kuhinje i zamoliš da ti pomogne učiniti nešto....
...u svakom slučaju napraviš neku akciju u drugom smjeru.
Vjeruj mi, te sekunde će zaboraviti za crtiće!

[šmučka]

Obzirom da je Josie rijesila svoj problem , malo cu uzurpirat topic.
Ja imam slicnu situaciju kao Deaedi :/ .
Stvar je u tome da joj ponekad kazem da cemo nesto raditi kasnije s namjerom da to i radimo kasnije.
Ali kasnije zaboravim . A zaboravi i ona.
Kad se (prekasno) sjetim, krivo mi je jer ispada kao da sam joj lagala .
S druge strane si mislim da bi o stvarima koje su njoj bitne, trebala ona voditi racuna - vodena mislju: da joj je stvarno vazno, sjetila bi se).
Pa zakljucim da je premala i da je ipak na meni da se pobrinem da ispunim ono sto sam rekla.
Jel moje da se o tome brinem ili njeno?

[Lutonjica]

ako obje slucajno zaboravimo, i ona to uopce ne spominje, onda se ne zivciram oko toga jer mislim da je zara dovoljno velika (3,5 godine) da se sama sjeti ako joj je nesto vazno.
ako se desi da ja zaboravim, a ona se sjeti ali prekasno, onda se zezamo kako smo obje blesacice zaboravile i dogovorimo se kad cemo to napraviti. ALI onda ipak ja vodim racuna da se sjetim i napravimo to u tom drugom "terminu" za koji smo se dogovorile.

znaci, bitno je da ti stvarno mislis to sto si obecala, a zaboravljanje nam se svima desi i djeca to mogu shvatiti bez problema, pogotovo ako se inace drzis obecanja. onda znaju da je bilo slucajno i ne rade frku oko toga.

[anchie76]

Znam da vjerojatno grijesim, ali jos uvijek nisam naucila kako reagirati na njeno inzistiranje i plac. Uvijek joj popustam, a ovako idem linijom manjeg otpora. Potruditi cu se promijeniti i reci joj: ne, danas vise nema crtica. I onda slijedi urlanje, bacanje po podu. I sa tim se lose nosim.

Dobro je da si prepoznala da na tome moras poraditi - to je vec pola posla Moglo bi ti pomoci da pogledas u proslost, u svoje djetinjstvo da probas skuziti zbog cega reagiras tako na njen plac. Vrlo moguce da je triger tamo negdje.

Kako da reagiras na njeno inzistiranje i plac?

Za pocetak trebas znati da njeno plakanje i frustracija nisu losi u smislu da joj treba popustati po svaku cijenu da do toga ne dodje. Djete se mora u zivotu nauciti nositi s frustracijom, i to se uci na malim stvarima. Ukoliko dijete ne nauci na malim stvarima kak hendlati frustraciju, ono ce kasnije imati problema i moglo bi se desiti da puca na sitnicama, a vece situacije da ni ne spominjemo.

Dakle, prvo trebas odluciti sto ti je istinski bitno. Recimo da je to da ce jednom dnevno pogledati crtic. Dakle ti ne zelis da gleda cesce jer to npr. nije dobro i zdravo za nju. To si zakljucila na osnovu svog iskustva i tvoja je roditeljska odgovornost da se brines za dijete, i u skladu s tim i da provodis stvari koje se nece svidjeti djetetu, ali su ipak najbolji izbor za dijete. Jasnim davanjem do znanja da ti je neprihvatljivo da cesce gleda crtice, dijete uci o tvojoj granici, uci o tome sto je prihvatljivo i neprihvatljivo u vasoj obitelji, i ukoliko si dosljedna u tome, djete sve rjedje cendra jer zna sto realno moze ocekivati. Govorenjem da ce gledati kasnije, i potom ne davanjem da gleda, dijete ne uci o tome da je to tebi neprivatljivo, ne spoznaje tvoju granicu, nezna sto moze ocekivati i kada i konstantno provjerava (place i zahtjeva da gleda) i s vremenom gubi povjerenje u ono sto ti govoris (kazes da hoces a ipak ne napravis).

Kad je frustrirana, bitno je da duboko udahnes, kazes si da je omjer njenje frustracije i vaznosti tvoje odluke ide u korist tvoje odluke, jer si ti roditelj i ti si ta koja mora odlucivati za nju sto je dobro a sto ne. Da iako te zalosti sto je frustiras, da je i to dio odrastanja s kojim se mora jednostavno nauciti nositi, i nema precaca.

To slicno mozes i njoj reci. Kad krene urlanje, spusti se na njen nivo, objasni joj zasto ti je to bitno, reci joj da ti je iskreno zao sto je ljuta, no da ostajes pri svojoj odluci. I onda se trebas prebaciti u mod ignoriranja - pustiti ju da ju ljutnja prodje, eventalno jos o tome razgovarati kad je smirena, i ne odustajati od svoje odluke. Kako si joj rekla da ce biti, potrudi se da zaista tako i bude.

U konacnici, nemoj se lose osjecati zbog svega ovog, najcesce roditelji imaju problema s tim odlukama koje frustriraju i ljute klince.

Probaj pa vidi, i javi kako je

[šmučka]

Lutonjice, hvala .
Tak je nekak i kod nas osim sto se ja povremeno ipak grizem .

[Stijena]

Slično i ja pokušavam sa P. kad za nešto zapne (nisu nužno crtići u pitanju iako par puta dnevno vadi fifi iz omota i pokušava sam stavit u dvd)...bude mi grozno jer objasnit se još uvijek ne da previše, ali pustim da ga prođe - pokušavam ga ne ignorirati, nego zabaviti nečim drugim, ali ako baš ne ide i počne bacanje, onda ga odnesem na neko sigurnije mjesto i pustim ga da se ako treba i odbacaka...
u početku je to takva tuga koja se ne da riječima opisati, ali kad za par minuta vidim da se više uopće ne sjeća što je to bilo toliko važno, bude mi lakše jer znam da sam ipak ostala dosljedna (naravno radi se o stvarima koje su mi zaista važne jer ionako imam osjećaj da mu previše popuštam), a on je ispoljio svoju frustraciju, odživo je i shvatio da nije kraj svijeta ako to sad odmah i ne dobije
ko što kažeš - sve je to dio odrastanja, veću će frustraciju doživjeti ako mu se za sve popusti i jednog dana izvan roditeljskog doma shvati da to u životu nije tako, nego da se prgrmi par minuta i da on sam sa sobom riješi koliko mu je što važno

[makita]

Pa i tvoje i njeno. Mislim, ljudi smo, zaboravljamo. Al se i sjetimo...ja npr. kažem, znaš, tribali smo to i to, al ja sam zaboravila. Oćemo li sad? ili danas? I D. odluči i sve 5

[makita]

Ovo je odgovor na post od šmućke

[Lutonjica]

Lutonjice, hvala .
Tak je nekak i kod nas osim sto se ja povremeno ipak grizem .

ma sva sreca da se grizemo, ne bih bas bila sretna da sam roditelj koji se nikad ne grize nego misli da je sve sto on-autoritet napravi jedino ispravno

[tweety]

Daedi, evo našeg primjera:

Fran obožava crtić: "Cars", mogao bi ga zbilja gledati svaki dan i ponovo i ponovo i ponovo.
Kad ga je jednom pogledao od početka do kraja i zatražio da ga stavim opet na početak, smrklo mi se pred očima.
Uglavnom, shvatila sam da moramo uvesti pravilo. crtići se gledaju prije spavanja. i to ne cijeli, već se u osam ide na spavanje.

Drugi primjer: Obožava se i kupati. Njega kupam navečer. Sebe isto, ali vrlo često se i ujutro, prije posla znam tuširati. Kad bi me ujutro vidio da ulazim u kadu, siiiilnooo bi želio i on. No, za to nemamo vremena. Rekla sam mu da je pravilo da se on kupa navečer, a ja ujutro. Prihvatio je to i nema više scena. Nekad kaže da bi se i on tuširao, ali ga podsjetim na pravilo.

Fran nekako kuži tu spiku sa pravilima i u najvećem broju slučajeva se uspijemo dogovoriti, pozivajući se na pravilo. Onaj mali dio slučajeva kad nam to ne uspije, ne bi se dogovorili niti ovako niti onako, niti da ima 15godina, niti da ima 6 mj., jer u tim slučajevima nešto drugo uzrokuje nezadovoljstvo i do dogovora niti ne može doći. Tada odvagnem da li je bitno da ustrajem i bude po mom ili mu ipak mogu popustiti pa nek bude po njegovom.

[ms. ivy]

što se kineskog smeća tiče (imamo stalnog dobavljača :/ pa sve završi kao kod ninet), bez pardona bih mu rekla da će se odmah raspasti, da ima opasnih komadića i da ga nećemo kupiti. ako baš nešto želi kupiti, nek si odabere nešto za jelo. ako želi igračku, dogovorili bi se da sutra odemo u škrinjicu i nešto kupimo. ako bi nakon toga pošizio (ali ne bi), otrpjela bih šizu.

mi možemo ući u dućan s igračkama i samo gledati, ili samo kupiti poklon, ili njemu kupiti samo jednu stvar - ovisno o prethodnom dogovoru. on često traži da uđemo u škrinjicu na putu doma, ako ne stignemo kažem mu da ćemo doći sutra. istina da ponekad i ja i on zaboravimo do sutra i mislim da to nije big deal, ali ako se sjeti obavezno ulazimo (ako znam da nećemo moći ni sutra, ne obećavam).

muljanje tipa "doći ćemo sutra" nikad ne prakticiram. anchie je sve lijepo objasnila - nastojim poštovati i sebe i njega. i ne mislim da će ga uništiti malo frustracije - ponekad je ona neizbježna i ne činim mu uslugu pretjerano ga štiteći.

ako hoće buljiti u crtić, predlažem druge zabave. ako neće, pustim još malo i ugasim uz objašnjenje da je to previše, boljet će ga oči. ako šizne, mirno opet objasnim i kažem mu da može biti ljut ali eto, ja sam mama i moram paziti na njega. ponekad uleti bonus - jučer se požalio da ga bole okice (upala mu dlaka) a ja pitam, da nije možda gledao puno crtića?

josie , ništa se strašno nije dogodilo.

[Lutonjica]

Fran nekako kuži tu spiku sa pravilima i u najvećem broju slučajeva se uspijemo dogovoriti, pozivajući se na pravilo. Onaj mali dio slučajeva kad nam to ne uspije, ne bi se dogovorili niti ovako niti onako, niti da ima 15godina, niti da ima 6 mj., jer u tim slučajevima nešto drugo uzrokuje nezadovoljstvo i do dogovora niti ne može doći. Tada odvagnem da li je bitno da ustrajem i bude po mom ili mu ipak mogu popustiti pa nek bude po njegovom.

ovo si bas super primijetila

[anchie76]

Fran nekako kuži tu spiku sa pravilima i u najvećem broju slučajeva se uspijemo dogovoriti, pozivajući se na pravilo. Onaj mali dio slučajeva kad nam to ne uspije, ne bi se dogovorili niti ovako niti onako, niti da ima 15godina, niti da ima 6 mj., jer u tim slučajevima nešto drugo uzrokuje nezadovoljstvo i do dogovora niti ne može doći. Tada odvagnem da li je bitno da ustrajem i bude po mom ili mu ipak mogu popustiti pa nek bude po njegovom.

ovo si bas super primijetila

Da, bas super receno

[Deaedi]

Znam da vjerojatno grijesim, ali jos uvijek nisam naucila kako reagirati na njeno inzistiranje i plac. Uvijek joj popustam, a ovako idem linijom manjeg otpora. Potruditi cu se promijeniti i reci joj: ne, danas vise nema crtica. I onda slijedi urlanje, bacanje po podu. I sa tim se lose nosim.

i dok se ona baca po podu i urla, ti je pozoveš iz kuhinje i zamoliš da ti pomogne učiniti nešto....
...u svakom slučaju napraviš neku akciju u drugom smjeru.
Vjeruj mi, te sekunde će zaboraviti za crtiće!

Vjeruj mi, nece te sekunde, vec za oh ho ho vremena...
Ali tako i radim