e baš ovaj boldani dio mene ingrigira, naime;Romina prvotno napisa
našla sam se u nekom vakuumu u razmišljanjima. s jedne strane mali mi je tooliko živ i ne podnosi vožnju dulju od 10-ak kilometara. jednostavno je takav karakter i DA, išla sam na sve teme s tim problemom i išli smo na jedno putovanje na kojem nas je jedino dragi Bog sačuvao žive :/
a kako imam starijeg sina koji želi ići na put s nama, dolazim do razmišljanja --> ok, mogli bi ići bez malog, al kako kad je naučio budit se svakih sat vremena i tražit siku. hoće li on i mogu li oni odustat tražit siku kad skuže da mlijeka više nema. druga je shema kad je beba sitna i doji na zahtjev, sad ima 14 mjeseci i večera "normalnu" hranu.
otišli bi na put samo jedan petak i subotu - dakle jedna noć je problem. kako će mi mama i mali to preživjet?
(otud i ova tema)