Čitam sad ponovo ove bisere naših 3-6-godišnjaka pa si mislim.... Jesmo li i mi u njihovim godinama postavljali takva pitanja?
Stalno slušam kako su se djeca promijenila, da smo mi bili drugačiji, da su danas klinci puno pametniji.
I činjenica jest da se svijet promijenio i da se život promijenio - danas za djecu postoji puno više (zdravih i manje zdravih) sadržaja nego što ih je postojalo prije 30-ak godina, i danas malotko radi samo 8 sati dnevno kao što su radili naši roditelji, a djeca čini se idu ukorak s modernizacijom....
Iako se ne sjećam baš najtočnije, pretpostavljam da je meni u dobi od cca 4-5 godina mozak služio isključivo za igranje, a današnji klinci njime zbilja i razmišljaju, i postavljaju takva pitanja i donose takve zaključke da me nemalo puta zateknu nespremnu...
Hmm, ne znam baš da se rađaju pametniji, ali sam sigurna da im je puno toga dostupnije nego što je bilo nama. Nadalje, čini mi se da se i pristup djetetu puno promijenio od tada, ne isključivo u obitelji, ali kad pogledam npr. vrtiće, sigurna sam da i to igra veliku ulogu. Čini mi se da danas klinci u vrtićima puno više uče (naravno kroz igru). Danas se već računa na to da klinac s polaskom u školu zna sva slova. Djeci je dana veća sloboda, npr. sami biraju igre koje će igrati, da li će poslije ručka spavati ili ne, koliko će i šta pojesti i sl. U moje doba o tome smo mogli samo sanjati. Bila su stroga pravila koja su vrijedila za sve i toga smo se strogo svi trebali pridržavati. Dijete nije imalo tolika prava na svoj izbor. Ovo govorim za vrtić (konkretno naš jer sam i ja išla u isti).
Što se tiče bisera, ne znam. Ja sam ih imala bezbroj u tim godinama i moja mama ih je dosta zapisala, pa sada kad ih čitam čak me ponekad hvata ljubomora kako Sven u toj dobi nema šanse da zaključi neke takve stvari koje sam ja zaključivala (zamislite, ljubomorna sam na samu sebe - šta je mama!). Ali to je već stvar obitelji pojedinačno. Ipak, koliko god da je i danas stanje loše, ipak mislim da je napravljen veliki pomak u odnosima u obitelji od onog doba kada smo mi bili klinci.
A sve to se sigurno odražava i na te današnje klince i na njihovo kognitivno sazrijevanje i odrastanje.
Jesmo li i mi bili takvi?
Odgovori s citatom
- šta je mama!). Ali to je već stvar obitelji pojedinačno. Ipak, koliko god da je i danas stanje loše, ipak mislim da je napravljen veliki pomak u odnosima u obitelji od onog doba kada smo mi bili klinci.