-
Jesmo li i mi bili takvi?
Čitam sad ponovo ove bisere naših 3-6-godišnjaka pa si mislim.... Jesmo li i mi u njihovim godinama postavljali takva pitanja?
Stalno slušam kako su se djeca promijenila, da smo mi bili drugačiji, da su danas klinci puno pametniji.
I činjenica jest da se svijet promijenio i da se život promijenio - danas za djecu postoji puno više (zdravih i manje zdravih) sadržaja nego što ih je postojalo prije 30-ak godina, i danas malotko radi samo 8 sati dnevno kao što su radili naši roditelji, a djeca čini se idu ukorak s modernizacijom....
Iako se ne sjećam baš najtočnije, pretpostavljam da je meni u dobi od cca 4-5 godina mozak služio isključivo za igranje, a današnji klinci njime zbilja i razmišljaju, i postavljaju takva pitanja i donose takve zaključke da me nemalo puta zateknu nespremnu...
Što vi mislite? Čini li vam se isto?
-
Hmm, ne znam baš da se rađaju pametniji, ali sam sigurna da im je puno toga dostupnije nego što je bilo nama. Nadalje, čini mi se da se i pristup djetetu puno promijenio od tada, ne isključivo u obitelji, ali kad pogledam npr. vrtiće, sigurna sam da i to igra veliku ulogu. Čini mi se da danas klinci u vrtićima puno više uče (naravno kroz igru). Danas se već računa na to da klinac s polaskom u školu zna sva slova. Djeci je dana veća sloboda, npr. sami biraju igre koje će igrati, da li će poslije ručka spavati ili ne, koliko će i šta pojesti i sl. U moje doba o tome smo mogli samo sanjati. Bila su stroga pravila koja su vrijedila za sve i toga smo se strogo svi trebali pridržavati. Dijete nije imalo tolika prava na svoj izbor. Ovo govorim za vrtić (konkretno naš jer sam i ja išla u isti).
Što se tiče bisera, ne znam. Ja sam ih imala bezbroj u tim godinama i moja mama ih je dosta zapisala, pa sada kad ih čitam čak me ponekad hvata ljubomora kako Sven u toj dobi nema šanse da zaključi neke takve stvari koje sam ja zaključivala (zamislite, ljubomorna sam na samu sebe
- šta je mama!). Ali to je već stvar obitelji pojedinačno. Ipak, koliko god da je i danas stanje loše, ipak mislim da je napravljen veliki pomak u odnosima u obitelji od onog doba kada smo mi bili klinci.
A sve to se sigurno odražava i na te današnje klince i na njihovo kognitivno sazrijevanje i odrastanje.
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma