Hmm, ne znam baš da se rađaju pametniji, ali sam sigurna da im je puno toga dostupnije nego što je bilo nama. Nadalje, čini mi se da se i pristup djetetu puno promijenio od tada, ne isključivo u obitelji, ali kad pogledam npr. vrtiće, sigurna sam da i to igra veliku ulogu. Čini mi se da danas klinci u vrtićima puno više uče (naravno kroz igru). Danas se već računa na to da klinac s polaskom u školu zna sva slova. Djeci je dana veća sloboda, npr. sami biraju igre koje će igrati, da li će poslije ručka spavati ili ne, koliko će i šta pojesti i sl. U moje doba o tome smo mogli samo sanjati. Bila su stroga pravila koja su vrijedila za sve i toga smo se strogo svi trebali pridržavati. Dijete nije imalo tolika prava na svoj izbor. Ovo govorim za vrtić (konkretno naš jer sam i ja išla u isti).
Što se tiče bisera, ne znam. Ja sam ih imala bezbroj u tim godinama i moja mama ih je dosta zapisala, pa sada kad ih čitam čak me ponekad hvata ljubomora kako Sven u toj dobi nema šanse da zaključi neke takve stvari koje sam ja zaključivala (zamislite, ljubomorna sam na samu sebe - šta je mama!). Ali to je već stvar obitelji pojedinačno. Ipak, koliko god da je i danas stanje loše, ipak mislim da je napravljen veliki pomak u odnosima u obitelji od onog doba kada smo mi bili klinci.
A sve to se sigurno odražava i na te današnje klince i na njihovo kognitivno sazrijevanje i odrastanje.