Zorana prvotno napisa
Anchie, fora je u necemu skroz desetom.
A eto, ja nisam nikad mislila da cu potegnuti i to pitanje.
Ne mislim da se toliko radi o ocekivanjima i o vaganjima potreba. Jednom smo Lutonjica i ja pricali o tome da mozda stvarno nase tijelo tijekom trudnoce i nakon rodjenja mladjeg djeteta na neki nacin "odbacuje" dojenje starijeg djeteta". I da je to mozda nekakav prirodni mehanizam osiguravanja prezivljavanja mladjih potomaka. Moguce da je to kod nekih zena jace, a kod nekih slabije izrazeno. I sasvim sam sigurna da, ako je to u pitanju, da to nije nesto sto se moze svjesno kontrolirati. Nego da to dolazi iz neke sfere u kojoj su dominantni instinkti i nista drugo.
E sad, druga je stvar sto smo mi tako daleko otisli da puno toga mozemo racionalizirati i uzeti u obzir s neke sasvim druge strane i s drugacijim pogledom na situaciju. Pa nama ne upravlja pitanje: tko ce prezivjeti. Nego znamo da prezivljavanje nije upitno pa odlazimo par koraka dalje i raspravljamo o suptilnijim potrebama i osjecajima.
Ja za sebe mogu reci da je moja nelagoda kod Zorkinog dojenja nesto sto sasvim sigurno nema veze sa svjesnim ili svjesno programiranim ponasanjem.
Mogu reci da je pocelo doslovno preko noci, negdje u petom-sestom tjednu druge trudnoce i da je to nesto sto je uvijek bilo jace od mene.
Sta mislite o tome svemu?
)
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom