 |
|||
tandemska dilema
nema još tandema ali valjda će za 1-1,5g bitiželim Neru dojiti koliko hoće (pravi mali sisavac) a ne želim preveliku razliku između djece (2,5-3g) preostaje mi tandem
a šta me muči?
e pa muče me noćni podoji
sad mi ne smetaju (3-4x), spava s nama ali dok dođe prinova trebala bih je odviknuti od noćnog sisanja :/ , samo ne znam kako
da li je teže što je djete starije? da li postoji mogućnost da će sama prestati do te dobi (2,5-3g) :?
kakva su vaša iskustva?
Lovre je godinu dana stariji od Nere pa ovo može biti pogled u blisku budućnost.
Broj noćnih podoja varira od 1 do 5,6... Ne vidim neku tendenciju smanjivanja. Ja se nekako nadam da će se to srediti tijekom druge trudnoće (ako ne prije).
I ja bih voljela odviknuti Ria od noćnih podoja, ali to mi se trenutačno čini kao SF. Otkada sam ponovo ostala trudna, količina mlijeka se drastično smanjila i sada on većinu noći provede prikačen. Voda ne pali, jer se onda razbudi. Pa onda traži jogurt, a onda i teletubbiese. I onda mu treba bar sat vremena da opet zaspi. Totalna katastrofa. A još je u nekoj fazi kad jede po cijele dene, tako da stvarno kužim da ogladni.
E, sad, kako će to izgledati kad se beba rodi, nemam pojma. Ja se iskreno nadam da neće i dalje tražiti da bude cijelu noć prikopčan.
Uglavnom, ono što sam ti htjela reći, mislim da bi bilo dobro odviknuti ju od noćnih podoja prije nego što ostaneš trudna jer bi ti u trudnoći to moglo postati nemoguće.
sve to očito ovisi o djetetu.
prije trudnoće smo imali min. 3 noćna cicanja, a sad prođemo noć i s jednim-dva. a mlijeka valjda ni nema.
i to mi je previše
Ne brzaj s brigom.
Ja se recimo uzasavam tandema, sto naravno ne znaci da me mozda nece jednom dohvatiti. Moj Lovro je prestao sisati kad sam bila trudna. Zakljucio je da nema vise mlijeka i prestao. Znaci imas jos cca 2 godinice opustenog zivota.
Ja bih definitivno prekinula s dojenjem prije druge bebe.
Iako ne razmišljam o tandemu, muče me iste brige kao i tebe - naime, ne vidim prestanak noćnog dojenja u sljedećih petnaest godina...
mene muci to sto ne znam jel bi smijela u trudnoci s obzirom na proslu trudnocu (prijeteci prijevremeni)
ne mogu zamisliti da Leu ne dojim, a opet ne mogu zamisliti nju i novo malo stvorenje...a opet, mozda nabolje pustit da se stvari dogode same po sebi
luna zar ti???? :shock:Luna Rocco prvotno napisa
šalim se. al baš me zanima zašto ne želiš tandem?
s obzirom da i ja negdje u glavi definitivno nemam želju za tandemom a planiram trudnoću a V još doji, neznam što sad.
zašto nemam želju za tandemom? pa neznam ni sama, al nikako se ne vidim u toj sceni. nikako!
meni je već i sad pomalo dosta i ne uživam više ni približno toliko kao u početku. smeta me kad me grize, pa navlači za ciku pa malo cuca pa malo zuji okolo... sve me to smeta.
noćne smo podoje ukinuli prije kojih mjesec dana,a nakon toga je ona i po danu počela tražiti sve rijeđe i rijeđe. sad traži tak jednom u dva dana možda. ak sam doma onda nažica i po dva puta u danu.
i brine me to dojenje u trudnoći? jel mi može netko reći postoji li tu kakva problematika?
Postoji ta problematika da moze da ti smeta.Al ne mora znaciti. A i ovisi kakve su smetnje. Moze se puno toga i uraditi.....smanjiti podoje, reducirati vrijeme trajanja podoja, ukinuti nocno dojenje, razgovarati s djetetom pa se dogovarati sta i kako itd.
Sto se tice tandema, ja se ne bi brinula oko nocnih podoja sve do pred kraj trudnoce. Moja starija kcer je prije druge trudnoce obavezno imala podoj za uspavljivanje. Koji je trajao i po 45 minuta......ja sam tada izludjivala i jednostavno sam to morala skratiti na meni prihvatljivih pet do deset min. Ona je u pocetku malo protestirala, ali se naviknula i gotovo. Srecom, nocu se nije budila. (meni je inace dojenje bilo dosta dramaticno u drugoj trudnoci, nemam pojma zasto i kako nisam odustala)
Sada u trecoj trudnoci mladja kcer se do prije cca dva tjedna budila vise puta nocu i trazila da doji. Ja sam se vec spremala na drasticne mjere, ali sam odustala. Jer mi ovaj put dojenje nije tako naporno kao u prosloj trudnoci, a znam da klinci stvarno cesto mijenjaju te svoje navike i evo je, vec desetak dana ne trazi dojenje sve do jutarnjeg budjenja. (kuckuckucpljucpljucpljuc
Starija sada trazi valjda jednom u dan-dva na minutu-dvije. Ali ona stvarno nije problematicna jer je puno vise otvorena za pregovore od ove mladje koja jos nema ni dvije godine.
Meni je tandem totalni SF. Ne znam zasto. To je nesto u glavi.
nije ti se jos trefio
cure koje ste dojile ili dojite tandem, a cije se starije dijete nije odreklo nocnih podoja, mene zanima kako ste uskladile nocno dojenje vaseg tandema?
ja polako ulazim u 2. tromjesecje trudnoce, a moj f. ne pokazuje namjeru smanjivanja nocnih podoja, pa se bojim, ukoliko tako ostane, kako ce to funkcionirati u kombinaciji s malom bebicom. zamisljam si njih dvoje kako traze cice istovremeno danju - to bi jos mogla nekako progurati, ali nocu.....mislim da bih se dovela na dobar put da zavrsim u mentalnoj instituciji.
ozbiljno razmisjam da krenem s odvikavanjem od nocnih podoja, ali me bas zanima ima li netko tko je prezivjeo nocno tandemsko dojenje, ali tako da su oboje trazili cesto?
mi smo zaru na nasu inicijativu odviknuli od nocnih podoja kada smo se odlucili raditi drugu bebu - tada je imala 2,5 godine.
nisam imala problema s dojenjem u trudnoci niti s tandemom, ali jesam s idejom nocnog dojenja i trudnoce - pa smo se zato potrudili da to rijesimo.
trajalo je dosta dugo (3 mjeseca), svi su detalji na topiku "meni je dosta".
sada u trudnoci sam takodjer smanjila podoje na minimalac (2X dnevno po 1 minutu) jer mi jednostavno ne pase drukcije. zara to dobro prihvaca, ali ona je kao prvo vec velika, a kao drugo, drzi ju moje obecanje da kad se beba rodi, da ce moci opet puno vise dojiti.
Ja sam kao i Lutonjica prije druge trudnoće ukinula nočne podoje.
Cilj je bio uspostavljanje ovulacije.
Kad se trudnoće desila, Irma nije pokazivala nikakvo smanjivanje podoja.
No kako me dojenje pred kraj trudnoče počelo jaaako boliti i počela sam sve više i više otezati i odvlačiti joj pažnju.
Uglavnom I. je prestala dojiti u 23. mjesecu svog života a u 7. mjesecu moje trudnoće. Ja više jednostavno nisam mogla a i tu je bio prisutan strah od tandema.
Sad imam male dvojbe da li je sve moglo biti drugačije.... no voda ispod mosta....
ja sam sad razmisljala da li da ovo napisem ili ne, jer ne zelim nikoga obeshrabriti:
skoro sam sigurna da na trecoj bebi necemo raditi dokle god ovo drugo dijete ne prestane dojiti (s tim da cu radije imati razmak od 5 godina, nego odvikavati dijete samo da bih ostvarila trecu trudnocu).
nije to zbog nikakvih medicinskih poteskoca, eventualne stetnosti dojenja u trudnoci i slicno, nego meni jednostavno to dojenje u trudnoci jako tesko pada, smeta mi i fizicki i psihicki, plus sto na neki nacin sa svim tim frustriram i zaru.
nije mi zao sto jos uvijek dojimo, ne pada mi na pamet da zari sada ukinem dojenje, veselim se tandemu...
ali iduci put cu ipak pricekati da dojenje prestane.
najgore je sto je sve tako individualno, i ovo uopce ne znaci da bi nekom drugom smetalo dojiti u trudnoci :/
Ja već neko vrijeme razmišljam o drugoj trudnoći, pa tako i o tandemu.
Marko još uvijek jako puno doji, nemam pojma koliko puta dnevno.
Noćni podoji su kako kad, npr. noćas se nije skidao sa sise.
Uspavljuje se isključivo na sisi.
Razmišljala sam o ukidanju noćnih podoja, ali kod nas je to jako teško izvedivo jer nam tata radi i noćne smjene, pa smo puno sami.
A nemam pojma kako bih ga odvikla bez njegove pomoći.
da, mi to bez tate ne bi uspjeli, odnosno, on je bio kljucan faktor (on ju je uspavljivao navecer, i on je spavao s njom u krevetu, dok sam ja imala kauc na raspolaganju...)Razmišljala sam o ukidanju noćnih podoja, ali kod nas je to jako teško izvedivo jer nam tata radi i noćne smjene, pa smo puno sami.
A nemam pojma kako bih ga odvikla bez njegove pomoći.
da definitivno je to teško bez tate.
mi smo imali dosta sličnu metodu odvikavanja kao i lutonjica. mislim da bi bez MM to bila nemoguća misija.
mi smo išli dosta polako i što se vite tiće ona je to tako lako prihvatila da se ni ja sama nisma tome nadala.
prvo smo naučili da zaspi bez cike. i to prvo MM pa onda ja. naša metoda uspavljivanja je bila, i još uvijek je, plesanje s v u naručju uz laganu muziku. danas to traje cijelih 2-3 min. doslovno! pjesma ni ne završi do kraja a ona već spava.
najteži dio je bio po noći kad bi se probudila. pokušali smo da ju mm opet nosi al ona se jako bunila i htjela je meni na krevet. tak da smo morali mene eliminirati.
onda smo njen krevet stavili u njenu sobu, tamo smo ju uspavljivali i kad bi se budila mm bi išao k njoj. i nije tražila mene jer me nije vidjela. a onda smo ju s vremenom ponovno donosili u naš krevet i nakon kojih mjesec dana nije više tražila ciku.
sad isto zaspi u svojoj sobi u kimbaču a prvi put kad se probudi (neki put u ponoć, neki put u 3, ovisi kako kad) donesemo ju k nama i spavamo svi zajedno.
da definitivno je to teško bez tate.
mi smo imali dosta sličnu metodu odvikavanja kao i lutonjica. mislim da bi bez MM to bila nemoguća misija.
mi smo išli dosta polako i što se vite tiće ona je to tako lako prihvatila da se ni ja sama nisma tome nadala.
prvo smo naučili da zaspi bez cike. i to prvo MM pa onda ja. naša metoda uspavljivanja je bila, i još uvijek je, plesanje s v u naručju uz laganu muziku. danas to traje cijelih 2-3 min. doslovno! pjesma ni ne završi do kraja a ona već spava.
najteži dio je bio po noći kad bi se probudila. pokušali smo da ju mm opet nosi al ona se jako bunila i htjela je meni na krevet. tak da smo morali mene eliminirati.
onda smo njen krevet stavili u njenu sobu, tamo smo ju uspavljivali i kad bi se budila mm bi išao k njoj. i nije tražila mene jer me nije vidjela. a onda smo ju s vremenom ponovno donosili u naš krevet i nakon kojih mjesec dana nije više tražila ciku.
sad isto zaspi u svojoj sobi u kimbaču a prvi put kad se probudi (neki put u ponoć, neki put u 3, ovisi kako kad) donesemo ju k nama i spavamo svi zajedno.
večeras sam ga uspjela uspavati bez sise! prvi puta!!
Zapravo ne baš skroz bez, prvo je sikio, pa smo onda čitali, pa smo tek onda išli spavati, inače je obrnuti raspored.
jedno petsto puta sam rekla "sutra"
kao sada ćemo spavati, a čim svane će dobiti siku.
malo je cendrao ali ništa puno. Bila sam jako smirena i cijelo vrijeme sam tiho i mirno govrorila da će sutra sikit.
sada je vrijeme za spavanje, i sike moraju odmoriti.
Ne nadam se da će i sutra tako, ali i to je nešto.
Ovaj topic me potaknuo na razmišljanje, jer on zaista puuuno doji i ako bih samo malo smanjili prije trudnoće, ja zadovoljna.
a i kasni mi 6 dana pa mi je to dodatni poticaj
juhuhu!!! vibrice, vibrice, vibrice!!!a i kasni mi 6 dana pa mi je to dodatni potica
ja sam u istoj dilemi.
novi siki po milion puta, mi bismo uskoro novu bebu, zao mi je da mu uskracujem siku, a zao mi je i da pravimo preveliku razliku...
Mi smo ukinuli noćne podoje. Bilo je jednostavnije nego sam mogla zamisliti. Nazvala sam SOS tel za dojenje i savjetnica mi rekla da ne spavam s njim već da s bude s nekim bliskim tko će ga nosati i tješiti. MM je bio s njim i sve super. Kad se probudi uzeo bi ga k sebi, pomazio ga i odmah bi zaspao. Uopće nije plakao. Nakon tjedan dana ja se vratila i sad se on probudi, ali ne traži siku, tek poslije 4 ujutro. Inače je do tog doba znao sikiti već po 5 puta.
Tako sad siki prije spavanja, ujutro i po danu 2-3 puta. Puno bolje sad spava po noći.
Savjetnica je rekla da bi mogao plakati i po sat vremena i da bi to bio izraz njegove ljutnje, ali srećom to nismo prolazili. Najvažnije je da dijete ne bude ostavljeno.
I ja se nadam drugoj trudnoći. Ne bojim se toliko tandema, ali to noćno dojenje me malo brine. Marko doji puuuno, definitivno nema namjeru stati i to me ne zabrinjava, neka dijete uživa dok želi. Na cjelonoćna dojenja sam navikla i to mi trenutno ne predstavlja problem, ali razmišljam kako bi to moglo izgledati ako ostanem trudna, hoće li mi to biti prenaporno, a tek noćna tandemska dojenja :?
Vidim da vas je par uspjelo odviknuti dijete od noćnog dojenja uz tate, ja to uopće ne mogu zamisliti. On se navečer uspavljuje isključivo na cici, i uopće ne želi u krevet bez mene, to mu je nezamislivo, a ja ne mogu dopustiti da mi dijete bude tužno. A ne znam, valjda će sve doći na svoje...
Lutonjice, ne samo da je individualno sto se tice trudnica. Nego i sto se tice trudnoca. Osjecaji koje ja imam prema dojenju u ovoj i prosloj trudnoci su stvarno ogromna razlika. :/
ja sam skroz naskroz AP-ovka
i dalje to smatram dobrom odlukom i dobrom metodom.
ok, bila je mozda tuzna. ali je znala da je voljena, i da smo mi tu, s njom, i da reagiramo na njenu tugu i pokusavamo je razveseliti.
bit svega nije da dijete bude uvijek i stalno sretno, zadovoljno i nasmijeseno, nego da zna da su mama i tata UVIJEK tu, da ce sve uciniti da mu pomognu, i da ga bezuvjetno vole. pa se onda i moze nositi s tugom, frustracijama, i slicnim.
Ovo je meni savjetovala savjetnica na SOS telefonu i zaista funkcionira.
Covjece, pa gdje nestadose one narodne mudrosti o mazanju sisa paprikom?
ma ovo je super metoda, ali ja valjda nisam još spremna (a ni Marko), trebam se prvo psihički pripremiti.ja sam skroz naskroz AP-ovka
i dalje to smatram dobrom odlukom i dobrom metodom.
ok, bila je mozda tuzna. ali je znala da je voljena, i da smo mi tu, s njom, i da reagiramo na njenu tugu i pokusavamo je razveseliti.
bit svega nije da dijete bude uvijek i stalno sretno, zadovoljno i nasmijeseno, nego da zna da su mama i tata UVIJEK tu, da ce sve uciniti da mu pomognu, i da ga bezuvjetno vole. pa se onda i moze nositi s tugom, frustracijama, i slicnim.
Janko je prestao dojiti kada je imao 22 mjeseca, ali najduže su ostali baš noćni podoji. Ove po danu smo još nekako i smanjivali, ali po noći nikako. Zapravo je na kraju jedino i dojio po noći, a onda odjednom, kad smo došli na more više nije tražio ni po noći. Sada se zna njima pomaziti, poljubiti ih, utrpati mi rukice u majcu, ili reći "Nema mljeka". Zna i staviti ciku u usta ali ne zna više cikiti pa ju samo licne. Baš me zanima kako će sada uskoro doživjeti to da mama opet doji jednu malu bebu.
da, to je definitivno do tebe. ako ti to STVARNO ne zelis, nema smisla da ga odvikavas od nocnog dojenja.
(meni je mjesecima toga kao bilo dosta, ali mi je i bilo lakse nista ne poduzimati. nisam bila spremna. kad sam postala spremna, onda sam nesto i poduzela)
u principu, isto tako je i sada.
kao, smeta mi to njeno dojenje u trudnoci, ali ne poduzimam prave korake za prestajanje jer zapravo to jos ne zelim. smanjujem ja to, bla bla, ali nisam spremna da srezem do kraja (a mislim da bi islo puno lakse i manje bolno nego kad smo je odvikavali od nocnog)
Ja trenutno ne želim ništa mijenjati (eto-priznajem), čuješ, ne bi bilo loše odspavati duže od 2,3 sata u komadu, ali ne pada to meni tako teško. Kad dođe pravo vrijeme za neke promjene, kad osjetim da to više tako ne ide, onda ćemo vidjeti kako dalje...iako ne znam kako će on reagirati s obzirom koliko obožava cicu...ali, polako...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom