ja sam sad razmisljala da li da ovo napisem ili ne, jer ne zelim nikoga obeshrabriti:
skoro sam sigurna da na trecoj bebi necemo raditi dokle god ovo drugo dijete ne prestane dojiti (s tim da cu radije imati razmak od 5 godina, nego odvikavati dijete samo da bih ostvarila trecu trudnocu).

nije to zbog nikakvih medicinskih poteskoca, eventualne stetnosti dojenja u trudnoci i slicno, nego meni jednostavno to dojenje u trudnoci jako tesko pada, smeta mi i fizicki i psihicki, plus sto na neki nacin sa svim tim frustriram i zaru.

nije mi zao sto jos uvijek dojimo, ne pada mi na pamet da zari sada ukinem dojenje, veselim se tandemu...
ali iduci put cu ipak pricekati da dojenje prestane.

najgore je sto je sve tako individualno, i ovo uopce ne znaci da bi nekom drugom smetalo dojiti u trudnoci :/