Ako netko treba djetetu raditi ortopan u Perkovčevoj nek pripremi dobre hozntregere za živce. Radi samo jedna teta u smjeni. Brojevi se dijele u 7,30 i 14 sati (ukupno po 30 brojeva). Mi smo bili jučer popodne. Brojeve je podijelila već oko 13,45 tako da oni koji su došli kasnije do 14 nisu mogli obaviti snimanje. Mi smo dobili broj 21. Rečeno nam je da ćemo doći na red za oko 2 i pol sata.
Predložila sam M-u da odemo u Etnološki muzej. Odosmo, pregledasmo stalni postav i tematski o kuhinji, bilo nam je super zabavno i vraćamo se u Perkovčevu oko 15,15. Tamo već nervozni pacijenti javljaju da je ušao tek broj 4, ali da je bila hrpa padobranaca između.
Pita M. jel ima još koji muzej u blizini. Ima Mimara i Muzej za umjetnost i obrt. Odlučio se za Mimaru. Vratili se oko 16,30. Broj 11 je upravo unutra. Jedna žena spava u čekaonici. Blago njoj.
Pitam M-a hoće li i u Muzej za umjetnost i obrt. Neće, dosta mu je muzeja. Odemo na kiosk i uzmemo dječji časopis, koji na sreću ima prilijepljen Čovječe ne ljuti se. Vratili se u onaj podrum, odigrali partiju. M pročitao cijeli časopis.
Došli smo na red taman kad je M počeo pokazivati opasne znakove nervoze. Bili smo gotovi oko 17,30.
Jest da smo to stoički podnijeli, ali