Eto curke, ja nikako da javim i ja sam napravila
UZV HSG prije 2mj. Pa evo da napišem napokon i svoje iskustvo. Sumnjam da će ikome pomoći jer sam postupak ovisi od žene do žene kako će ga podnijeti. Ali barem možete dobiti uvid u sam postupak. Ja sam samu tu proceduru čisto solidno prožvakala, meni je recimo oporavak puno gore sjeo. (Nisam nigdje uspjela naći kako se žene osjećaju nakon postupka, pa ću ja pisati i o tome jer vjerujem da je to isto jako bitno). 
Pa krenimo.
Doma sam pola sata prije polaska popila dva neofena od 400. Došla sam u 10h na ginekologiju i dobila sam dva antibiotika da popijem i jedan poslije postupka.
kada su me pozvali na pregled, na ginekološkom stolu su mi stavili kateter (to me je malo ko zapeklo) i na stolu me odvezli do druge prostorije gdje se nalazio uzv.
Doktor mi je još jednom napravio uzv da vidimo da nema nikakve tekućine u trbušnoj šupljini i da je sve u redu.I nakon toga je krenulo.
Sestra je u kateter ubrizgavala 120 ml. fiziološke tekućine, dok je doktor pratio na uzv-u što se događa. Osjetila sam prolaz tekućine u maternicu poput jake menstrualne boli, dalo se izdržati.
Doktor i sestra su zbilja bili odlični i čim su primijetili da me malo jače boli stali su dok bol ne prođe, u biti ta ''menstrualna bol'' bila je sva bol koju sam osjetila, ubrzo sam bila gotova i doktor mi je rekao da se sve lijepo vidi i da nema potrebe za RTG hsg-om jer se i ovdje vidi da je sve prohodno. Nisam ni skužila kad su mi izvadili kateter. Ostavili su me u bolnici sat vremena da odležim, a za to vrijeme mi je mm pravio društvo. Bila sam jako sretna jer je to iza mene i jer je nalaz uredan. Kad je došlo vrijeme da ustanem i napustim bolnicu, e tu su krenule moje tegobe.
Kad sam ustala iz bolničkog kreveta , jako me presjeklo u jajnicima ili maternici ( u toj ravnini), muž mi je morao pomoći da se obučem, a do auta sam hodala doslovce milimetar po milimetar jer me jako 'rezalo' dolje. ( sva sreća da nisam išla sama i da sam si stavila uložak)
Kad smo sjeli u auto mislila sam da ću umrijet do kuće jer me užasno boljelo, dok smo se vozili osjetila sam svaki zavoj, rupu, kamenčić, sva sreća pa živim 10 min od bolnice,autom.
Došla sam doma i primijetila na ulošku da je počelo blago krvarenje, pa sam otišla leći... počeli su se javljati sve jači bolovi i jako sam teško disala od vode u trbušnoj šupljini koja mi je pritiskala pluća. Tako da mi je i samo ležanje stvaralo problem, hvala Bogu nije dugo trajalo..možda 2 ili 3 dana, i 4 dan sam već bila kao nova.
Nadam se da sam vam malo dala uvid u cjeli postupak i oporavak. Ako netko ima kakva pitanja, slobodno mi se može javiti.
Sretno svim djevojkama, ženama, majkama i kraljicama koje to moraju obaviti. 