pretprošlu noć ako mi srce nije stalo-nikada ni neće. počelo je prije 2-3mj.iz ne znam kojeg razloga,moja kćer 4,5g,stalno je govorila da ju netko gleda,pa da vidi oči iz šume,pa je jednu noć jako plakala ,ja sam došla do nje,uzela ju u krilo i ona je počela vikati-gleda me,vidi mama na zidu je,vidiš mu oči,hoće me.!!! umrla sam od straha.... dugo je trebalo dok je rekla da je to vuk. gotovo svaku noć je dolazila do nas u sobu se pomaziti i rekla da je sanjala strašnog vuka...pomazili bi se i tražila je natrag u svoj krevet...plač je počeo 1-2 puta na tj. i uvijek je sanjala strašnog vuka da ju hoće pojesti. pretprošlu noć.....vika jooooj,joooj,pa glasan plač i muž je skočio,ona je bila pokrivena po glavi,on ju je uzeo u krilo a ona je počela iz sveg glasa- UPOOOMOOOĆ!!! VUK ME NAPADAA!!! i onda 3 vriska da mi se krv sledila u žilama-probudila je cijelu kuću. već dugo pričamo s njom i pokušavamo svaliti na šalu-
reci vuku da ide mami i da mu odreže nokte....
ako opet dođe mi ćemo mu odrezat i nalakirat nokte....
možda se izgubio pa te htio pitati kako da se vrati kući....
i brdo sličnih gluposti,ali ništa ne pali.
NIKADA JU NISMO NIČIM PLAŠILI!!!! osobno mrzim plašenje tipa-sad će te ovaj striček,sad će te vuk,doći će vještica.... ili ucjenjivanja-ako ne budeš dobra odvest će te,ostavit ću te.....niti smo je ikada zatvarali samu negdje... zbilja i ja i muž jako pazimo na takve stvari.
kako da joj pomognemo? :?