khm...baš kad sam pomislila da se to na moje dečke ne odnosi, noćas je Palčić propjevao jednom, konkretno, a Dobrica više puta. Bit će da ga je plahtica škakljala ili je kindač napravio sjenu...
Uglavnom kod nas - tulum/party noćas
khm...baš kad sam pomislila da se to na moje dečke ne odnosi, noćas je Palčić propjevao jednom, konkretno, a Dobrica više puta. Bit će da ga je plahtica škakljala ili je kindač napravio sjenu...
Uglavnom kod nas - tulum/party noćas
Mi već x noć za redom katastrofa. Od 2130 do nekih 3 se budila svakih 30-45 minuta, onda od 3 do 5 svakih 2-5 minuta (ne pretjerujem). Onda od 5 nadalje...rjeđe, možda opet svakih 45 ili sat. Dio noći preleži na meni i sisa pa zaspe na meni. MM spava u njenoj sobi da može funkcionirati na poslu, a nas dvije na velikom krevetu, ali zadnje dvije noći i on se dizao i bio s nama od 3 do 5 ... Ajme.
pročitala uvodni post. jako simpatično.
... a pitam se zar ta "cry out" metoda ignoriranja potreba djeteta ima i svoje zagovornike i pobornike?:zbunj
nema teorije da bih ostavljala dijete da plače a sve da bih ja malo duže spavala...
Posljednje uređivanje od Inesz : 17.10.2012. at 12:15
Inesz iznenadila bi se da popričaš s majkama koje ne forumare ovdje. Meni se kosa diže na glavi od raznih izjava u Mama-grupama na fejsu.
I naravno da mene smatraju frikušom, jer ne puštam djecu plakati...
jučer nam je jedan od svih drugih uvaženi i omiljeni fizijatar držao predavanje kako ne msijemo reagirati na svaki bebin plač jer ćemo se stvoriti probleme u budućnosti, dijete mi se zapjenilo od plača i očaja, a on se na mene dere da što mu radim dramu (jer sam ju uzela u anručje i rekla DOSTA)
a kad se sjetim jedne poznanice koja mi je na pitanje kako se snašla sa bebicom (rodila dva mjeseca nakon mene) odgovorila "super, znaš ja sam ti nju DISCIPLINIRALA"...ajme meni...meni se kosa digla na glavi, gledam jadno djetešce koje spava tri sobe dalje od spavaće sobe svojih roditelja, pa kad plače ne ometa san svojih "roditelja"....duša malena, željna ljubavi i pažnje pa leti svakome u naručje...
Idu mi suze na oči Totto![]()
Pa zar tri sobe dalje da ne smeta noću?![]()
potpisujem... zato čitanje takvih tekstova izbjegavam jer me samo naživciraju
ja sam dugo od strane pojedinaca, uključujući pojedinu rodbinu, te dosta prijatelja i poznanika smatrana čudakinjom zato jer sam kad se J. rodio, sve podredila svom djetetu - i ponosno uvijek kažem da sam skakala na svaki djetetov plač, tješila, pjevala, nunala, nosila, i svoje dijete dojila na zahtjev... jest da je ponekad bilo teško, ali nema šanse da bi drugačije postupila... uostalom, htjela sam ga, zato sam ga i rodila da mu pružam ljubav i pažnju, a ne da na djetetu treniram strogoću...
i zato danas imam 4-godišnjaka koji je divno dijete, s kojim nemam nikakvih problema u odgoju, i koje zna da odrasta sa punim povjerenjem u svoje roditelje...
Posljednje uređivanje od em_kay : 17.10.2012. at 14:01
em_kay super si napisala, na djeci se vidi kada rastu s punim povjerenjem u roditelje jer znaju da kad nas potraže, da ćemo uvijek biti uz njih.
Mi imamo twinse koji su zaista dobri i dragi, ako plaču sigurno postoji dobar razlog za to - bol, glad, žeđ, manjak pažnje... i nikad ne ignoriramo dječji zov.
Najgore mi je kad me smatraju blesavom jer je sve podređeno djeci.
Pa valjda smo MM i ja odrasli i uspijemo shvatiti neke stvari, a bebe ne mogu, još su male, pa im se zato treba sve podrediti.
za tog fizijatra
a ovo istaknuto bolje da nisam pročitala...
btw, ta tvoja poznanica bi za mene rekla da sam luda![]()
naš J. sa svoje 4 godine još uvijek spava u našem krevetu, i svi troje uživamo u tome...
njegov krevet je u našoj sobi, do našeg kreveta i u njemu spava samo kad sam izrazi želju - tada uglavnom sam kaže da ga prebacimo kad zaspi... a kinderbet nikad nismo koristili...
Posljednje uređivanje od em_kay : 17.10.2012. at 14:15
Ni mi svoje ne puštamo da plaču. Prijateljice mi se smiju i govore da ih pustim neka plaču. Ja ne mogu, a i pedijatrica nam je rekla da tako male bebe ne bi smjele plakati duže od 10 min., a da ih ne uzmemo.
Svoje ponašanje prema djeci najbolje vidim iz odnosa starijeg brata prema mlađem. Čim maleni zaplače kad se probudi, veliki trči k njemu, brži je od mene, pa se glupira i svašta izvodi samo da ga nasmije. Jer i njemu je normalno da se bebe ne puštau da plaču. Pa kad se međusobno tješe kad se jedan udari, brisanje suza, djeljenje pusa...ma srce mi je ko kuća! I sigurna sam, ma 100% sam sigurna da stariji nebi bio toliko pažljiv prema malenom da ne vidi moj primjer a i da sam njega nekako drukčije odgajala.
Razmišljam si... pa koji roditelj, koja mama, koji tata, kada planira i želi dijete, kada ima dijete, očekuje da će spavati cijelu noć?!
Baš kao što i u uvodnom postu piše:
Spavala sam cijelu noć 40 godina, i sad da pustim dijete plakati, da pustim dijete plakati po noći dok se samo ne umiri od tuge i iscrpljenosti?!
Ne dolazi u obzir. Zašto? Zato što ga volim!
Eto a moja prijateljica ima 30 god nema strpljenja sa djetetom pa ga svako toliko(citaj svaki dan) ostavlja mami da se odmori i naspava. Ne kuha jer kuha svekrva, ne nosa ga kada place jer da se ne navikne na ruke....Ja 36 god djete stalno samnom,ne place jer ga ne ostavljam da place nemamo baka-servis...
I onda se pita kako nisam nervozna i zasto moja cura spava u marami dok je oko nje buka,zasto bude mirna sa nama za stolom,kako puno ne place. Ne kazem da sam bolji roditelj niti da je ona los,samo kazem da je to MOJE djete i ja ga volim (Inesz)
Posljednje uređivanje od lasta : 18.10.2012. at 08:02