zdrava prehrana i mršavljenje, u riječi i slici

[thalia]

eto, razmišljajući danas, shvatila sam da meni dijete samo štete, koliko god se one zvale zdravima ili promjenom prehrane ili slično.

uglavnom, na montignacu mi se jede krumpir, na fit for life/trennkostu bih ubila za lazanje ili paštu bolonjez, ako jedem low GI, sanjam čokoladu i sladoled itd., itd. shvatile ste

ono što mene zanima je ključ zdrave prehrane, prihvaćam sva stajališta i iskustva. naime, ja hoću gubiti 2-3 kg mjesečno. i kad izgubim 10-12 istih, onda to održavati.

jel zna netko kako? ima li ovdje stručnjaka, nutricionista, susjeda od prodavačice koja zna šogoricu od nutricioniste?

imajte na umu da sam veći dio dana sama s bebom i da komplikacije tipa 234 g mesa, 478 g povrća i 14mg kruha pomiješati s 3mg masnoće bla bla bla ne dolaze u obzir.

tražim zapravo neki savjet. jesti kuhano? nemasno? povrće? sve ja to znam, ali onda mislim na pohano i čokoladu.

jel puno tražim?

[Vrijeska]

jedi sve što ti se jede - naravno, ne u pretjeranim količinama, kuhano, više povrća i voća, ne jedi kasno navečer, ograniči unos slatkiša i bavi se sportom
orbitrek, sobni bicikl i sl. ako ne možeš van

[sorciere]

thalia, baš mi je lijepo vidjeti jedan ovakav topik!

svaki organizam je individualan, a za neki konkretniji savjet - bilo bi dobro znati što sad (najčešće) jedeš.

skidati pola kile tjedno - dovodi do rezultata od cca 25 kila za godinu dana. (ako ti treba toliko ).

[anek]

jedi sve što ti se jede - naravno, ne u pretjeranim količinama, kuhano, više povrća i voća, ne jedi kasno navečer, ograniči unos slatkiša i bavi se sportom
orbitrek, sobni bicikl i sl. ako ne možeš van

upravo kako je vrijeska rekla;
ja bih još dodala - jedi u redovitim obrocima; znači ujutro dobro doručkuj, oko podne neki mali međuobrok, recimo voće, pa ručak, pa popodne nešto malo gricni , pa večera /koju možeš i preskočiti/, i to ti je to.
po meni tu nema neke filozofije, nego se ljudima očito teško pridržavati gore navedenog.
- što manje slatkog, prženog, masnog, suhomesnatog, pohanog.

[flower]

mislim da je to jako individualno - meni niti jedna dijeta ne odgovara, dapace cini me nervoznom i postajem opasna za sebe i druge - ja moram jesti, ali moram paziti sto jedem. zato mi montignac pase, a ni njega se ne drzim kao pijan plota.

s druge strane moj mm ocito ima jetru i gusteracu od kamena - sve moze pojest, ima istu tezino od 18 god. zivota i ako se njega pita - sve ono sto je na junk strani je ono pravo, i nista mu nije...od onih iritantnih mrsavaca koji samo jedu i nista im se ne hvata.

ja se debljam - kad mi je hladno, kad sam tuzna/sretna (emocionalno u + ili -), kad ima hrane (pa da se ne baci), kad mi je fino (a dobro kuham) itd...
tu u tom podrucju pokusavam se suzdrziti i stalno si mantram da je hrana za hranjenje zeluca, a ne duse + to sto mi organizmu ocito pase integralno i sl. (po montignacu, a i po tome sto je meni secer stalno granican) - onda gubim ovako kako ti zelis do 2 kg mjesecno.

i ja jos uz sve to ne volim vjezbati, ne volim dvorane i sl...ali volim trcati sumom (jucer 30 min. sa svojom zvrkicom), volim brati cvijece po sumi i igrati se skrivaca...pokusavam tako jednim udarcem dvije muhe (kvalitetno nase vrijeme i tj. aktivnost).

i uopce ne sanjam o onih cm-110, meni je cilj cm-100. mislim da je i to individualno, gdje se koji organizam dobro osjeca.

i kad ja sanjam cokoladu (a uvjetno receno sam na M. prehrani) ja je pojedem...ili smazem suhe marelice ili cak i cokoladni najmasniji kolac...ma daj, pa sutra je novi dan

[thalia]

jedi sve što ti se jede - naravno, ne u pretjeranim količinama, kuhano, više povrća i voća, ne jedi kasno navečer, ograniči unos slatkiša i bavi se sportom
orbitrek, sobni bicikl i sl. ako ne možeš van

Znam da puno tražim, zato sam naglasila, ali ovo ti je meni nemoguće. Ja k'o flower, jedem uvijek i uvijek imam neki razlog

I do ove težine sam došla (sad imam 75 kila na 165, znači, treba mi 10-12 kg manje) zato što sam se zeznula s masu dijeta na kojima nisam jela pa sve manje i manje i kad sam počela jesti, eto kila. Ovo mi je predtrudnička, svih 13 trudničkih je otišlo u pet mjeseci, ali ove stoje li ga stoje.

Inače, volim sve i volim kuhati, ali mi je ponekad teško sa S. zato što je jako zahtjevan, a ja jako problematična u glavi i teško mi ga je slušati kad kenjka ili traži nešto, tako da kuhanje ponekad propadne. Ali trudim se.

thalia, baš mi je lijepo vidjeti jedan ovakav topik!

svaki organizam je individualan, a za neki konkretniji savjet - bilo bi dobro znati što sad (najčešće) jedeš.

skidati pola kile tjedno - dovodi do rezultata od cca 25 kila za godinu dana. (ako ti treba toliko ).

E, hvala , podrška mi treba!

Kažem ti, meni se teško kile skidaju. A kako dojim, strašno mi paše slatko. Navukla sam se u trudnoći i ne popušta me :/ I baš zbog dojenja, ali i nekih dugotrajnih rezultata, htjela bih polako ali sigurno. S 25 kila manje mislim da ne bih baš dobro izgledala.
A to što jedem, ma ne znam. Nekad za doručak pojedem 2 fete kruha s nečim. Nekad zobenu kašu. Nekad grisolino (znam, znam, sramim se). Ali doručkujem uvijek. Onda skuham ručak. Sve. Ali poslije počinje veselje. A i ručak ako mi je fin, jedem puno toga. Pa mi se jede nešto slatko. Pa večeram. Ne previše, ali ulovi me. A ako imamo kolača, svi nestanu. I čokolada. U vidu magle.

Nadam se da sam odgovorila.

A što se tiče Montija, kažem, meni se stalno nešto drugo za jesti mota po glavi. *uzdah*

[Poslid]

Pogledaj ovo (to je web stranica mog nutricioiste)
http://www.vitamedzona.com/o_nama.htm

[Lutonjica]

ja sam sad u trudnoci skinula 3 kile na ovaj nacin, i jako dobro odrzavam tezinu (a na mirovanju sam, znaci ne krecem se):

preko tjedna, kad se ranije budim jer spremam zaru u vrtic, doruckujem ili cornflakes u kakau ili neke cokoladne muesle u mlijeku (dobijem i secera i cokolade, ali je rano jutro pa cu potrositi) to je oko pola 8, 8

ona oko 11 pojedem jos nesto, pokusavam sa sto manje kruha (npr. sad se spremam pojesti puno sira i vrhnja s puno rotkvica i malo crnog kruha)

onda rucam, trudim se da bude sto vise kuhanog (ali ne bjezim od pohanog snicla, pecenog piceka...), i da ima jako puno povrca na leso (davim se recimo u brokulama) i puno raznih salata. tako se donekle zasitim povrcem i mesom, pa pojedem nesto manje tjestenine, krumpira i slicnog. ne jedem kruh za rucak, cak ni uz varivo (ali ga zato sad rijetko radim, radije meso, prilog i puno povrca)

i veceram slicno kao ovaj dorucak u 11.

izmedju obroka nekad nemam nikakvu glad, ali nekad imam i onda tamanim voce, ili koristim cornflakes kao grickalice, a ako mi je zudnja velika, pojedem snitu, dvije sira, ili snitu, dvije salame, sunke...

slatkise ne kupujem, ne pecem nikakve kolace, ALI, ako sam u situaciji da su mi ponudjeni u gostima, ili kod baka i deda, pojedem i kolac, i cokoladu i kekse - bitno je da nije svaki dan.

u principu, jedem sve, jedem dovoljno (ne gladujem ni u jednom momentu, cak si zadovoljim i raznorazne cravingse s tom snitom salame, ili sakom cornflakesa npr.), jedem relativno zdravo...

mislim da bi ovo i kod tebe moglo funkcionirati polako ali sigurno, obzirom na to da dojis i imas mali bebu, pa ces se sve vise kretati (setnja, park, nosenje, guranje kolica...)

[Lutonjica]

ovo kad pojedem snitu sira ili salame, to je naravno bez kruha.

citam sad opet tvoje postove, i cini mi se da bi ti htjela smrsaviti, ali se ne zelis ama bas nikako kontrolirati i nicega se ne odricati. npr, nakon rucka bas moras pojesti nesto slatko i gotovo...
s tim stavom neces moci nista, draga. moras se bar malo kontrolirati. ako ne mozes nimalo, pomiri se sa svojom tezinom.

evo, ja jedem svega i svacega u svojoj nazovi dijeti, ali se svejedno svaki dan kontroliram: da kad uzmem dvije snite gavrilovicke, uzmem stvarno to, a ne da si napravim veliki sendvic. ili ako si i radim sendvic za dorucak, da on ne bude od pola kruha (mislim na onaj korijen ili koreninu), nego od 1/4...
mali koraci, ali i oni zahtjevaju kontroliranje.

zelim ti puno srece

a ja sad idem po taj sir i vrhnje

[sandraf]

ti si meni pravi tip za montija, ove fore kako bis onda ubila za nesto s prestrasnim GI su cisto psiholoske i svojstvene svima i svakoj dijeti. prouci knjigu jos jednom i kreni. ja sam korak iza tebe i sutnut cu te kad posrnes (ili podignuti - vec kako sama zelis )

[LeaB]

tražim zapravo neki savjet. jesti kuhano? nemasno? povrće? sve ja to znam, ali onda mislim na pohano i čokoladu.

Potreba za slatkišima znak je neravnoteže u našoj prehrani.

Ono što bih ti ja preporučila je što više cjelovitih nanirnica, znači ne rafiniranih i što manje industrijski obrađenih. Povrće+žitarice+mahunarke. Ako jedeš meso, onda je riba najbolja. Voće i orašasti plodovi dovoljni su do 4 puta na tjedan.
Uz ravnotežu u prehrani ovi kupovni slatkiši nisu ni potrebni a baš kolača koji su zdravi možeš se najesti kad god želiš. Postoje deserti od žitarica, voća i orašastih plodova, bez šećera sa prirodnim sladovima.

Mlijeko i mliječni proizvodi su dosta masni pa postoji i alternativa tome.

Ovo je moje osobno iskustvo s kojim sam na najbezbolniji način skinula 75 na 61 kg, a da ne spominjem kako sam u 7 mj trudnoće sa samo 7,5 kg+.

[Luna Rocco]

cini mi se da bi ti htjela smrsaviti, ali se ne zelis ama bas nikako kontrolirati i nicega se ne odricati. npr, nakon rucka bas moras pojesti nesto slatko i gotovo...
s tim stavom neces moci nista, draga. moras se bar malo kontrolirati. ako ne mozes nimalo, pomiri se sa svojom tezinom.

Ovo je jedna velika i pretužna istina.
Ali ja se ne mogu pomiriti sa svojim monstruoznim izgledom.
Isto tako, ne mogu jesti ovako kako pišete. Meni je to smrt. Dan bez čokolade od 300 grama propali je dan. Dan bez 4-5 sendviča je još propaliji. Dan bez cole...Ah, na takve sam se primorala, ali i dalje patim.

Moj problem je što ne jedem zato što sam gladna. Čak i volim osjećaj gladi, ugodniji je od prenatrpanosti. Ja jedem jer uživam u punim ustima okusa (zato ne volim dugo žvakanje, male zalogaje, male količine hrane - sve to me izluđuje), jedem jer uživam u hrani, mogu biti sita do grla ali ako MD naruči pizzu pojest ću barem 2-3 kriške...Nikad ne ostavljam hranu koju volim na tanjuru i nikad se ne vodim sitošću već je li mi fino ili nije. Postoji puno zdrave hrane koja mi je OK, ali ne i božanstvena. Božanstveni su mi hot dogovi s colom. Caneloni punjeni sirom, šunkom i špinatom i zalivani bešamelom i uz to cola. Milka od 300 grama i cola. Pudinzi (i cola). Cola i cola. Svega puno, puno, previše. Repete. Njaaaaaaam.

U stvari, kako se hranim, čudnim čudom nemam sto kila.

Sad kad sam spoznala samu sebe, idem se ubiti.

Znam da je uzaludno pitati, ali ima li spasa za ovakve poput mene?

[sandraf]

luna, ako nije preintimno - koliko imas kila?

mislim, prestrasno si se opisala

[Lutonjica]

ima, tezak fizicki rad ili intenzivna fizicka aktivnost, bez da jos povecas kolicinu hrane...
ides se zaposliti na kakvom gradilistu??

[Luna Rocco]

luna, ako nije preintimno - koliko imas kila?

mislim, prestrasno si se opisala

77 na 172 cm.
Nije toliko grozno u smislu da nisam doslovce debela Berta, ali do trudnoće sam bila sportske, čvrste građe (nikad mršava - između 62 i 65 kg na tu visinu) i sad mi ta tromost tijela i salo na trbuhu izgledaju naprosto pregrozno.

A najgore od svega je ono što slijedi - planiram još dvije trudnoće i ako se ni tad neću moći kontrolirati, onda će mi nakon svake ostati 12 kg viška kao nakon ove...

Lutonjice, mrzim fizičke aktivnosti i vježbanje.

[LeaB]

Znam da je uzaludno pitati, ali ima li spasa za ovakve poput mene?

Nadam se da nisi tužna zbog toga.
Možda bi se trebala zapitati zbog čega ta neodoljiva potreba za jedenjem?
Meni se javljala kada bi se osjećala, nadam se da neće zvučati pregrubo ali tako je bilo, beskorisnom. Nešto sam nadomjestala hranom što nisam nalazila u sebi, a očekivala sam od okoline...

No sad je to psihoanaliza, nadam se da nisam otišla predaleko.

[Lutonjica]

Lutonjice, mrzim fizičke aktivnosti i vježbanje.

to mi je bilo potpuno jasno, zato sam ti i plazila jezik.
a ima nesto (puno nesto) i u ovome sto kaze leab - i nemoj se izvlaciti na "ja sam samo hedonist i uzivam u okusima"

[thalia]

Znam da je uzaludno pitati, ali ima li spasa za ovakve poput mene?

Nadam se da nisi tužna zbog toga.
Možda bi se trebala zapitati zbog čega ta neodoljiva potreba za jedenjem?
Meni se javljala kada bi se osjećala, nadam se da neće zvučati pregrubo ali tako je bilo, beskorisnom. Nešto sam nadomjestala hranom što nisam nalazila u sebi, a očekivala sam od okoline...

No sad je to psihoanaliza, nadam se da nisam otišla predaleko.

što se mene tiče, samo daj! i ja se ponekad osjećam beskorisno i onda mi Luna spomene one canelone i sad mi krulji. i čitav dan ću misliti na njih

ma mogu ja opet jesti po montinjaku, ali stalno me strah da ne počnem prebrzo mršaviti, zbog dojenja i tih toksina u mlijeku pa se odmah sabotiram.

[Luna Rocco]

Znam da je uzaludno pitati, ali ima li spasa za ovakve poput mene?

Nadam se da nisi tužna zbog toga.
Možda bi se trebala zapitati zbog čega ta neodoljiva potreba za jedenjem?
Meni se javljala kada bi se osjećala, nadam se da neće zvučati pregrubo ali tako je bilo, beskorisnom. Nešto sam nadomjestala hranom što nisam nalazila u sebi, a očekivala sam od okoline...

No sad je to psihoanaliza, nadam se da nisam otišla predaleko.

LeaB, ma gdje bi otišla predaleko , samo ako tvoja analiza stoji - onda sam cijeli život beskorisna.

Otkad znam za sebe volim hranu, baš uživam u njoj (i vidim tu crtu i kod Kaleba, grrr, a ima oca koji je tako divno umjeren u hrani)...

[flower]

ma mogu ja opet jesti po montinjaku, ali stalno me strah da ne počnem prebrzo mršaviti, zbog dojenja i tih toksina u mlijeku pa se odmah sabotiram.

tako sam ja imala foru - ne smijem prebrzo mrsaviti jer sam kupila novu garderobu kreni po montiju (vidis da nam ne ide nesto strelovito, dapace) - ici ce polako, ako krene prebrzo zakocit ces

ja kuzim Lunu - kuzim taj hedonisticki dio...mogu se zamisliti kako lezim na bakanalijama u ogromnoj kadi punoj hrani i bas mi je fajn...
ali...to mi skodi...to me sad drzi da ustrajem.

[Luna Rocco]

U biti, ovako najiskrenije, mislim da se radi o kombinaciji malo žešćeg gurmanstva i ovisničkog karaktera - hrana je definitivno moj porok, kao što je nekome cigareta. A znam da slatko stvara ovisnost, tako da samvezana na dvije razine - psihički, ali i fizički.

Inače, uvijek sam voljela svoje (nikad savršeno) tijelo, pa mi je čudna ova nova situacija u kojoj se preplašim svog golog odraza ili zanijemim nad nekom slikom ili video snimkom.

[LeaB]

LeaB, ma gdje bi otišla predaleko , samo ako tvoja analiza stoji - onda sam cijeli život beskorisna. .

Ljudi koji su skloni imati višak kilograma- Energija koja se kreće u nama, koju dobivamo iz hrane, vode, misli, ona energija koja nas pokreće, ako postoje barijere zbog kojih ta energija ostaje blokirana u tijelu i ne izlazi van, gomilaju se i kilogrami.
U mom slučaju bila je problem beskorisnost, ali mislim da je pravo objašnjenje kad se ne osjećamo kreativnima.

Otkad znam za sebe volim hranu, baš uživam u njoj (i vidim tu crtu i kod Kaleba, grrr, a ima oca koji je tako divno umjeren u hrani)...

Svatko ponešto treba naučiti u ovom životu...
Najjednostavnije rečeno.

[flower]

ovisnost je prava rijec

[flower]

ovisnost je prava rijec

[Vrijeska]

Zgodna emisija na ProSieben u 15 sati "Besser Essen", traje 60min (ima i na njihovoj internet stranici o tome.
Često "obrađuju" djecu koju roditelji nezdravo hrane.

Savjeti o zdravoj prehrani (jednostavne stvari tipa kako treba čitati deklaracije na proizvodima i birati one koji ne sadrže šećer i sl.; ubaciti neku fizičku aktivnost u dnevni ritam - npr. šetanje psa) i zdravom načinu životu.

Pokažu kompjut animaciju osobe i kako će izgledati za 10-20 godina ukoliko nastavi s lošim navikama, i na kraju kako može izgeldati ako unese te male promjene u život...

[LeaB]

ovisnost je prava rijec

Ovisnost se stvara kad nešto što nam nedostaje nadomještamo nečime što nas trenutačno ispunjava. Zapravo nam ne daje energiju nego nam je krade. A sve što nas ne ispunjava ne uzdiže nas i nemoguće je da budemo kreativni jer dokle se god grčevito držimo za nešto ne uspjevamo disati punim plućima...

[Vrijeska]

jer dokle se god grčevito držimo za nešto ne uspjevamo disati punim plućima...

ČOKOLADU NEDAM!! Pa makar disala na škrge, i bila bezplućnjak

[AdioMare]

Ovisnost se stvara kad nešto što nam nedostaje nadomještamo nečime što nas trenutačno ispunjava.

A zašto ne nadomještamo npr. čitanjem, obrezivanjem voćki, pranjem automobila, šetnjom šumom, šopingiranjem, bla, bla... nego baš mažnjavanje slatkiša ili slaniša?
To ti meni reci!

[LeaB]

Uglavnom zato što nas uče od malih nogu da se hranom često nadomještaju one stvari koje nam nedostaju. I ne samo hranom već materjalnim stvarima.

[anek]

Dan bez čokolade od 300 grama propali je dan. Dan bez 4-5 sendviča je još propaliji. Dan bez cole...Ah, na takve sam se primorala, ali i dalje patim.Postoji puno zdrave hrane koja mi je OK, ali ne i božanstvena. Božanstveni su mi hot dogovi s colom. Caneloni punjeni sirom, šunkom i špinatom i zalivani bešamelom i uz to cola. Milka od 300 grama i cola. Pudinzi (i cola). Cola i cola. Svega puno, puno, previše. Repete. Njaaaaaaam.

Nije problem što uživaš u hrani, i ja uživam u hrani oduvijek, od kad znam za sebe. Ali ovo gore što si napisala je problem.
To je /kao što i sama kužiš/ totalno nezdravo i debljajuće. Možeš ti popiti cole, i pojesti pizzu ili canellone, ili čokoladu, ali sve umjereno. Ali ne svaki dan samo takvu hranu i u ogromnim količinama. Npr. jedan dan varivo, jedan dan riba, jedan dan pizza, pa lagano meso i povrće, pa onda canelloni..ma kužiš ti to sve, znam. treba promijeniti lifestyle, a to nije lako. i ja volim ponekad smlaviti čitavu čokoladu; ali ne svakodnevno . i još mi je veći gušt pojesti pizzu i sl. nakon nekoliko dana laganije, "zdravije" hrane.
kužim ja, onekad je čovjeku jednostavno užitak uništit se čokoladom, jer mu je jednostavno FINO, i nema tu nekih dubljih podsvjesnih razloga osim "enyojing the moment"..osim naravno, ako se s njom i ostalom hranom ne uništava sustavno , e onda bih se složila s LeomB.

[seni]

Ovisnost se stvara kad nešto što nam nedostaje nadomještamo nečime što nas trenutačno ispunjava.

A zašto ne nadomještamo npr. čitanjem, obrezivanjem voćki, pranjem automobila, šetnjom šumom, šopingiranjem, bla, bla... nego baš mažnjavanje slatkiša ili slaniša?
To ti meni reci!

napornije je , napornije.....
a i nije oralno.

[seni]

ja bih se nadovezala na anek. imamo slicno misljenje, isto tako uzivamo u hrani.
djelim i misljenje od lee b, da kada te udara luda i stalna zelja za slatkim, da je to znak neravnoteze u prehranui - dakle treba vise kompleksnih ugljikohidrata.

dodala bih jos, da se meni cini da je problem u okusu i ukusu. koji se pretpostavljam, negdje u mladim ili malim danima i godinama formira.

ja recimo isto tako jako uzivam u hrani. medutim sendvici i cola mi uopce predstavljaju nikakav uzitak. tocnije receno colu ne podnosim, pudinzi su mi bljak, sendvic ako je jako fini, volim tu i tamo.
volim samo tamnu, posebnu cokoladu, koja doduse financijski udara po prstima, ali s druge strane ti je ukus tako nastelan, da bi mi od 300 grama milke (koja mi je inace preslatka i ne volim je) 100% pozlilo. da ne govorim da je toliko uopce ne bih mogla pojesti.

recimo moja slika uzivanja u jelu od jucer (restoran):
predjelo: sir, prsut, salata od hobotnice, marinirano povrce
glavno: crni rizoto i par skoljki koje ina vise nije htjela
desert: rozata
uz to mala, mala casica zlahtine.
naravno ne jedem tako svaki dan. ali uzivam i u jednostavnijim obrocima , sa samo jednim sljedom recimo: varivu od lece i salata, (subota), pileca juha, zapeceni koromac sa maslinama, parmezanom i malim pomidorima po j. oliveru (danas)....
ta hrana cini dobro.

mislim da je jedan od problema. ako nam je ukusna samo hrana tipa cola, pizza (volim ja pizzu isto tako, ali ne svaki dan), sendvic, cokolada. suho, hladno i nekuhano.
sad kako nenasilno promjeniti okus i ukus? ne znam, ali mislim da bi bilo vrijedno truda.

drugi dio problema je kao biti zadovoljan sa osjecajem ugodne popunjenosti u stomaku, bez onog osjecaja pretrpanosti (koji nam se svima ponekad dogada) i tezine, kad ti se cini da bi mogao samo leci i vegetirati.? isto tako ne znam, ali bilo bi vrijedno pokusaja.

dakle radi se o procesu. o procesu mijenjanja. ukusa, okusa i navika.

[Loli]

Luna Rocco, potpisujem sve što si napisala. I ja isto, sve to. I otprilike su nam isti omjeri - ja sam do prije mjesec dana imala 81 kg na 169. ka-ta-stro-fa. Onda sam se podvrgnula Caru i njegovom diktarorskom rezimu, sad imam puno manje, ali sanjam dan kad cu ponovo poceti jesti, sanjam hranu, sanjam nutelu na zlicu i salamice i pizzu i cevape smrccccc.....Prosli put nakon akumpunkture mi se nista nije vratilo sve dok nisam rodila, onda sam se počela debljati i da sad nisam stala, tko zna kako bi prolazila kroz vrata. Stvarno se nadam tome i ovaj put, a posto vise ne planiram radjati, mozda ima nade.

[sorciere]

kako ja obično nemam vremena kuhati - punim zamrzivač vikendom. u njemu mora biti:

pilećih i purećih prsica, narezanih na male šnicleke ili na komadiće.
meso za juhu.
šampinjoni
kelj, karfiol, brokula, žute mahune, grašak, prokulica (kad ju nađem), mrkva u kolutićima (to sve blanširam). ponekad ulete blitva i špinat, ali baš ih ne volim zamrzavati.
peršin, celer, koraba - narezano da se bućne u juhu (mrkva obavezno svježa).

u frižideru - zelena salata, zelje, paradajz, mrkva.
bioaktiv lgg
čista šunka (npr. od gušta ili pik vrbovec)
(tu i tamo probam listić kulena ).

jabuke, kruške, banane, naranče, kiwi, ananas....

i da - povremeno pojedem i pohano, i ćevape, i pizzu (koju sama napravim)...

od povrća se mogu napraviti fine juhe, ili se može skuhati kao prilog. ili dodati u rižu, eventualno tjesteninu...

kikica voli i tikvice, povremeno patlidžane, paprike (to ja ne smijem jesti).

thalia - jel ti ovaj podsjetnik pomaže?
(nemrem se sjetiti baš svega )

[Tessa]

[quote="Luna Rocco"]U biti, ovako najiskrenije, mislim da se radi o kombinaciji malo žešćeg gurmanstva i ovisničkog karaktera - hrana je definitivno moj porok, kao što je nekome cigareta. A znam da slatko stvara ovisnost, tako da samvezana na dvije razine - psihički, ali i fizički. quote]

Super topic. U ovome se definitivno prepoznajem. Moji su oduvijek fino kuhali, kako kažu "kerefeke", pa sam ja to nastavila. A kolače volim raditi i još više papati, što se nakon "sjedačkog" posla i vožnje autom primjeti.

Thalia, i ja mislim da sve ovisi od osobe do osobe tj. sama trebaš doći do saznanja što odgovara tvom organizmu. A da bi se upustila u to istraživanje, morat ćeš se i odricati.
Moje iskustvo: prošlo ljeto na moru smo jeli 3 glavna obroka dnevno, grickalice, kolači (pekla svaki drugi dan 8), masno, lešo, sve - ko termiti. Ali smo svaki dan pješačili do centra, pa do dućana, pa do plaže, pa plivanje u komadu minimum pola h bez stajanja i ja sam - "mršavila". Možda ne toliko na kilama, ali roba mi je u tih 2,5-3tjedna plesala. Vratili se u Zg i opet se počelo gomilati. Znači: mogu jesti što hoću, ali extremno povećati trošenje (u Zg nemoguće).
Sada sam 29-ti dan na UNki, da konačno skinem to što sam "nabacila" i da se vratim u svoju "prastaru" konfekciju. Prvi tjedan sam bila živčana za poluditi, šnjofala čokoladu, sanjala kako bi se natrpala svime i svačime... a danas sam svjesna kako sam duboko zaglibila i kako kontrola ima svoju svrhu. Usput preispitujem svoj karakter i izdržljivost (po pitanju dijete) i znaš što, super su mi uvidi. Da nisam otišla na dijetu, vrtila bi se i dalje u začaranom krugu ovisnosti. Sad imam pogled iz druge perspektive. I kad me uhvati "monstruozna" želja za slatkim, pojedem pržene bademe i lješnjake jer znam što mi oni znače za zdravlje naspram kolača.
Svaki početak je težak. Po meni je bitno raščistiti sama sa sobom i donijeti odluku. I to onda funkcionira. Put je težak ali zadovoljstvo na kraju je slađe
I još bi se nadovezala na LeuB, super je to sve napisala. Posebno što se tiče hranjenja emocija. Kada bi me preplavile emocije, obično bi posezala za slatkišima, što nije nikakvo rješenje. Pitanje je koliko želimo postati svjesni onoga što nam se dešava i da li smo svjesni hrane koju jedemo i šta to mi zapravo jedemo? Ako imamo saznanje o tome što jedemo, zašto ne promijenimo način prehrane i koje isprike pri tome koristimo?

[sorciere]

ja ne volim sportske aktivnosti .

ali u zadnje vrijeme odlazim pješice u dućan (u kvartu). prije sam išla autom, da ne teglim vrećice. sad svakih 10 metara zaskvičim, spustim vrećice - ali ipak se dogegam do doma.

očito i to pomaže .

ponekad zamolim kikicu da prije "svoje" šetnje ode samnom jedan krugo oko kvarta. onda ona nastavi dalje - a ja se vratim.

pa oni koji ne vole sport - mogu početi i ovako.

[sorciere]

Obilni doručak za *održavanje vitkosti i zdravlja

Preskakanje doručka usporava vaš metabolizam

Redovito doručkovanje ubrzava metabolizam te omogućuje brže sagorijevanje kalorija i mršavljenje. Osobe koje preskaču doručak sklonije su napadajima gladi i prejedanju u poslijepodnevnim satima, pa se više debljaju. Grickalice, kojima zavaravamo glad u očekivanju glavnog obroka, sadrže mnogo kalorija te nezdravih masti i šećera, koji mogu naštetiti zdravlju i potaknuti debljanje.

Mnoga su istraživanja dokazala da osobe koje doručkuju pokazuju bolje rezultate na testovima pamćenja i koncentracije, te kognitivnih sposobnosti uopće. Nutricionisti preporučuju doručak koji će zadovoljiti četvrtinu dnevnih potreba za svim hranjivim tvarima. Doručkovanje osigurava dovoljan unos kalcija, željeza, vitamina B i vitamina D, koji su osobito potrebni za razvoj djeteta te za žene u menopauzi.

Žitarice:
Ugljikohidrati su najvažniji izvor energije, koji je neophodan organizmu za dobro pamćenje i koncentraciju. Odaberete li žitarice i namirnice od integralnog brašna za doručak te zamijenite bijeli šećer medom ili smeđim šećerom, kasnije ćete imati manju potrebu za hranom jer ćete biti dulje siti.

Soja i jaja:
Bjelančevine su neophodne za normalan rast i obnavljanje tkiva, a uključene su u gotovo sve biokemijske procese stanica. Potrebu za bjelančevinama osigurat ćete namirnicama od mlijeka ili soje. Jaja su odličan izbor, ali ih ne biste smjeli jesti više od četiri puta na tjedan i trebalo bi ih soliti što manje.

Kava:
Kava, bogata antioksidansima, ima poticajno djelovanje na liječenje i smanjivanje rizika čitavog spektra različitih bolesti, uključujući rak te bolesti srca i jetre. Slobodno je pijte za doručak, ali ako je moguće, bez šećera, te zamijenite punomasno mlijeko obranim.

Manjak vremena:
Odlučite li se za doručak od žitarica s mlijekom, za pripremu će vam trebati najviše deset minuta, a organizmu ćete osigurati zdrav niskokaloričan obrok.

[Iva]

Đe me nađe s ovim topicom?

Upravo identični problem muči i mene, jedina je razlika u tome što sam se ja prisilila vježbati pa tako od nedavno idem 3 puta tjedno u teretanu i radim isključivo aerobne vježbe.

Sad razmišljam o nekoj dijeti ali ne znam koliki ću biti karakter, i dokle?

A najgore od svega je kaj i ja jako fino kuham i ne mogu pojesti npr. jedan tanjur mahuna kad je to meni fino i moram uzeti repete

[anek]

ma bilo kakva fizička aktivnost se "broji", kao što sorcie npr. šetka od dućana do doma, umjesto da se vozi.
ja svaki dan idem na posao i s posla pješke, i to je prilično uzbrdo i nizbrdo. kad smo tek doselili bilo mi je uzbrdo dosta teško, a sad jurim do gore bez pol frke
zapravo apsolutno sve obavljam pješke, MM isto. autom se vozimo možda jednom tjedno /sretnici smo što ne moramo na posao autom/.
+ 2-3 puta tjedno plešemo salsu; u studentskim danima sam išla na raznorazne aerobike, a to mi je sad totalni pain in the ass, dosada, teror, užas, pa sam si pronašla drugu zanimanciju - naučila dobro plesati, izmorim se do daske, a totalno mi je zabavno i vrckavo.
i jako volim otići /iako od kad se vid rodio jaako rijetko/ pješke na sljeme - o.k.; to je već sadomazohizam, ali fakat mi je prekrasno tumarati kroz šumu i doći do vrha onako crknut od umora, ali i zadovoljan - i onda pravac u planinarski dom na grah

a ovo sa doručkom što je sorcie napisala je apsolutna istina i ja se toga pridržavam već dugo; iako mi je npr. u srednjoj školi doručak bio "zadnja rupa na svirali" - vremenom sam se natjerala jesti ujutro i vremenom promijenila naviku; sad ne mogu izaći iz kuće bez da se najedem.
ma sve se može kad se hoće - totalna fraza, ali može se

mislim da si svatko, ali svatko - može pronaći neku fizičku aktivnost koja će mu biti zabavna i neće mu biti tlaka; bio to trbušni ples, šetanje po parku, tai chi, boks ili sustavno hodanje po stepenicama /umjesto da se voziš liftom../

samo želim reći d ase apsolutno svatko može izvući iz svog začaranog kruga loših prehrambenih/životnih navika; nije lako, ali se itekako isplati.

[sorciere]

da dodam:

ne treba si postavljati nedostižne, ili teško dostižne ciljeve.

ja npr. NIKAD neću biti sadomazohist - pa da odem pješice na sljeme ... i neću si to staviti u zadatak - jer onda ne bih otišla ni do dućana.

ali mali cilj (do dućana, do kioska, itd...) - meni je dostižan. možda si ga malo i povećam .

sutra na posao nosim frišku mrkvu narezanu na štapiće :D . bolja mi je od bilo kakvih grickalica.

[anek]

ali mali cilj (do dućana, do kioska, itd...) - meni je dostižan. možda si ga malo i povećam .

..i tako mic po mic povećavaš...i dođeš na sljeme

[sorciere]

je, u penziji!

[Lutonjica]

Luna, jesi nakon poroda radila hormone stitnjace?
u trudnoci i/ili na porodu se zenama poremete hormoni stitnjace, a nekima od nas taj poremecaj i ostane kao uspomena do kraja zivota (pogotovo hipotireoza) :/

e sad, obzirom da si i prije puno jela, ali imala dobru figuru, a sad isto tako jedes, a debljas se, moglo bi se raditi o hipotireozi. za nju je karakteristicno nagomilavanje kilograma jer usporava rad metabolizma.

[Riana]

ako sam pažljivo pročitala sve vaše postove, uz sve što ste nabrojale, mislim da ste ispustile pijenje tekućine.
Ja pijem u pravilu samo vodu, mada mi se i dosta puta omakne koji sok, čaša vina...
Neposredno prije trudnoće zadala sam si nekih 3 litre dnevno (na poslu pijemo onu studenu iz aparata). tako da mi se organizam privikao na tu količinu vode, kroz trudnoću sam svejedno bila stalno žedna, kao i nakon poroda. Sad se također trudim piti preko 2 L.
jer voda čisti, zasiti (prije jela popijem naiskap jednu čašu, pa manje stane u želudac). mada moram priznati da kolače baš i ne volim, rađi mi je čips s paprikom, fefačima, kaj je možda još i gore.
uglavnom imam 4 kg manje nego prije trudnoće (dobro i aktivnost s malom je dobitna kombinacija).

[Luna Rocco]

Lutonjice, nisam baš toliko jela prije. Ali mislim da znam otkud mi toliki apetit - kronično sam premorena. Znam, reći ćete a tko nije s malim djetetom, no kod mene je problem što ja radim od kad je K. imao 2 tjedna i onda kad imam hrpu prijevoda (a u principu je to stalno ) budem cijeli dan s K. i onda kad MD dođe doma prevodim, koji put do ponoći, koji put do 4-5 ujutro. I za par sati dizanje i jovo nanovo. Čitala sam negdje da kod premorenosti organizam traži dodatnu energiju da bi se zaštitio, ima mi to logike.

Uvijek sam voljela jesti, ali onako kako pišete, jednom tjedno bi se stvarno izguštala u nečemu, a ostale dane sam jela normalno (malo veće količine, ali normalnu hranu, jedino je cola konstanta no od nje same se nisam deblljala).

Što je najbolje, stalno jurcam za malim, idemo u trosatne šetnje, rekao bi čovjek da ću mršaviti, ali šipak...

Ali ne isključujem štitnjaču, provjerit ću hormone.

[seni]

Lutonjice, nisam baš toliko jela prije. Ali mislim da znam otkud mi toliki apetit - kronično sam premorena. Znam, reći ćete a tko nije s malim djetetom, no kod mene je problem što ja radim od kad je K. imao 2 tjedna i onda kad imam hrpu prijevoda (a u principu je to stalno ) budem cijeli dan s K. i onda kad MD dođe doma prevodim, koji put do ponoći, koji put do 4-5 ujutro. I za par sati dizanje i jovo nanovo. Čitala sam negdje da kod premorenosti organizam traži dodatnu energiju da bi se zaštitio, ima mi to logike.

ako su hormoni stitnjace u redu (za sto drzim fige), moze biti ovo sto si napisala. po kineskim teorijama zena nakon poroda, pogotovo ako doji i ako je opcenito umorna i bez energije ima jaku potrebu za slatkim okusom. idealno bi bilo kada bi jela, slozene ugljikohidrate iz integralnih zitarica, bundevu, mrkvu, slatki kupus, slatku rizu, suseno voce, kompot (sve to naravno BEZ secera ili umjetnih zasladivaca).
mozda jedes puno vise slatkoga ili bijelog kruha ili slicno, vise nego sto si jela prije.

u prvoj ininoj godini su nam bake bile cesto kod nas. kada je kuhala mam og mm-a, to je bilo skoro bez zitarica, puno kolaca i slicno. ja sam se navukla i tocno sam osjecala kako mi predio oko struka i trbuha nekako postaje mekaniji, mada sam poslije poroda odmah imala kila koliko i prije poroda.

[mamazika]

Cure, već sam htjela otvoriti topic o "normalnom" mršavljenju, bez voćnih i vodenih dana, ispijanja ribljeg ulja i sl. jer sam se ja "sredila" u glavi i u zadnja 4 mjeseca skinula desetak kila, što mi inače u ovo doba godine nikad nije uspijevalo. Moji grijesi su bili pekarski proizvodi (burek, zapečeni štrukli, lisnato, krafne, buhtle...), čokoladice tipa twix, snickers, mars..., sjedenje pred tv s kutijom keksa ili napolitanki, bezbrojni sendviči s majonezom... ajme, nema kraja popisu
Prošle zime došla sam do stvarno komatozne kilaže, 4 mjeseca nisam pušila i s 81 (na koje sam teškom mukom pola godine prije došla s 87) sam se popela na 91 kg (visoka sam 172, prije prve trudnoće sam imala oko 68 i mislila da sam strašno debela). Onda sam prije godinu dana zaključila da od tih kila ionako ne mogu disati, pa sam opet propušila i odmah se vratila na 87, ali nikud od tamo (kako i bi, s onim navikama gore). Planirali smo ići na skijanje ove zime, i ja shvatim da ću sa njega doći bez koljena, ako ne skinem koju kilu. Uglavnom, režim se svodi na ono što je rekla Vrijeska

jedi sve što ti se jede - naravno, ne u pretjeranim količinama, kuhano, više povrća i voća, ne jedi kasno navečer, ograniči unos slatkiša i bavi se sportom

s tim da je kod mene sport sveden na 2 puta po 20 minuta brzog hoda na posao.
Luna, ti imaš sreće što ti je Kaleb još mali pa ne treba svoje zalihe slatkiša, tako da najbolje da izbaciš iz kuće 300g Milke i ubaciš koju crnu čokoladu, ili, ako baš voliš mliječne, uzmi one skroz male milke, mislim da su 50g. Umor je definitivno veliki uzrok prejedanja, ali ja sam se nekako uspjela odlijepiti od toga (iako i dalje ne spavam). Ključna stvar je kuhanje obroka, moja omiljena fast food kombinacija je lonac vode (2 dcl po osobi - dalje iste mjere), leća crvena (1 žlica), smrznuto povrće (šalica), pola luka, tamari za zasoliti, zobene pahuljice ili integralni griz ili integralna tjestenina za zgusnuti i to mi je ručak. Uz pažljivi odabir povrća ti to možeš kuhati za sebe i K. istovremeno. Kad pojedeš nešto takvo lagano a opet zasitno i sa složenim ugljikohidratima, imaš energije a ne padneš na kauč od sitosti.
Još jedno brzo jelo su kuhane tikvice zasoljene tamarijem i konzerva sardina. Ili konzerva tuna, integralna tjestenina, rajčice, kuruza, luk. Ja lutam po špajzi u potrazi za slatkim ako pojedem obrok bez ugljikohidrata. Ako i pojedem klasično dijetno meso+povrće, uzmem uvijek i kruh (neki tamni).
Iako sam inače protiv zaslađivača, počela sam koristiti Splendu jer nije tako gadna kao drugi, i s tim si riješila skokove i padove šećera poslije kave, od kojih sam bila gladna na poslu.
Inače, doručkujem kruh s namazom (punomasnim) i bijelu kavu, gablam povrće, integralno pecivo i trokut topljenog sira (ili šnitu običnog), pred kraj posla pojedem jabuku, ručam nešto tipa navedenog, večeram sendvič (da, da, sendvič) i to uobičajeni s majonezom (ne previše), šunkom, sirom ili hrenovke ili tijesto sa nečim i sl. a ako nisam gladna pojedem voće ili integralni kreker s jogurtom.
Čudno je da mi je pasalo izbaciti mliječne proizvode tipa jogurta - skužila sam da mi rade žgaravicu, a od nje sam užasno kašljala. Jedino ih podnesem navečer, i to kao obrok a ne dodatak.
Na poslu ponekad grickam suhe brusnice, doma suhi ananas, jedem i čokoladu, nekad tamnu a nekad klincima maznem milku noisette, ali to su količine od jednog, maksimalno 2 reda dnevno. Nekad odvalim i kekse pred tv-om, obično u pms-u, ali ograničim se na jednu zdjelicu.
Kad je neka fešta, ili smo u restoranu, jedem što mi se jede i koliko mi stane - i kobase, i torte, i masne pomfrite. Ali nastojim da onda navečer pojedem voće a ne sendvič.
I ne mislim da ću ikad promijeniti, tj. vratiti se na stari način prehrane, jer čim sam počela normalnije jesti, shvatila sam da bi me stara prehrana za par godna dovela do dijabetesa, tlaka, kolesterola i tko zna čega. Luna, moraš shvatiti da je ovakva prehrana doslovce samouništavajuća - probaj se motivirati zdravljem u slijedećoj trudnoći - ako ovako nastaviš, veće su šanse za gestacijski dijabetes, bebu od 5 kila i carski rez.
Kad smo već kod samouništenja, ja na žalost još uvijek pušim, i nadam se da ću, kad slijedeći put prestanem, to uspjeti bez da dobijem xx kila. (da, lakše mi je prestati pušiti nego ne udebljati se pritom.)
I ključna stvar je ne jesti kad nisi gladna i ne gladovati do hipoglikemije jer se onda prejedeš a tijelo ti sve željno pospremi u špek.
Evo ja se raspisala, možda nekome posluži.

[thalia]

Cure, topic je ispao fan-tas-ti-čan :D Hvala puno, tome sam se i nadala.

Inače, ja doručkujem ujutro. Uvijek. I to dobro i kvalitetno. To mi je najkvalitetniji obrok u danu :/ Ja navečer izgubim kompas.
A što se tiče fizičke aktivnosti, svaki drugi dan prohodam 5,6 km sa Svenom od 9 kg u slingu.
Inače, ja sam se jedina udebljala od fizičke aktivnosti. Do puberteta sam bila mršava, a onda sam počela trenirati i došlo je do profesionalnog treninga, svaki dan 5-6 sati treninga. A išla sam u gimnaziju i prolazila s 5. Dakle, došla bih doma i prejela se onako gladna i iscrpljena. Uz to, stalno mi je otac stavljao imperativ savršenosti, koji nikako nisam mogla (naravno) dostići pa bih se najela. I onda sam došla na 63 kile!! S 57 i odonda sam u uzlaznoj putanji.
Uglavnom, jučer sam mislila i odlučila smanjiti porcije i jesti lagano i nemasno. Moram samo znati da smijem sve pojesti, jer kad sam pomislila da ipak isprobam montinjaka, banula je moja mama s domaćim knedlama od šljiva i marelica. Onda sam shvatila da jedem kao što anek kaže, neće mi niš bit od jedne knedle.
Cure, dajte dalje, super je ova razmjena iskustava.
A ja ću vas obavještavati kako ide.
I, da, izbacujem šećer malo po malo.

[seni]

mamazika, svaka cast! bas mi je pametno i suvislo to sto si napisala.

luna, mozda ti pomogne kada budes kuhala kalebu, kada on pocne vise jesti.
ono sto kuhas njemu, uzmi i sebi kao bazu + dodaj malo zacina.

[Luna Rocco]

mamazika, svaka cast! bas mi je pametno i suvislo to sto si napisala.

luna, mozda ti pomogne kada budes kuhala kalebu, kada on pocne vise jesti.
ono sto kuhas njemu, uzmi i sebi kao bazu + dodaj malo zacina.

Ali, ja jedem i to. Uvijek ručam s njim, žitarice, povrće i ostale njegove điđe.

Ručak mi nije problematičan, već večera - najviše volim jesti kad Kaleb zaspi, MD zakljuca pred telkom, a ja si napravim pauzu u prevođenju, složim si klopu i surfam. Totalni mozak na paši.

Hvala na idejama i savjetima. Znam da moram promijeniti taj prežderavački lifestyle, ali nisam još spremna.