Nismo ga vodili za ruke. Nije on to ni htio, uvijek se držao za nešto čvrsto (ormar, stol, stolac). E sad, ne znam smije li se ili ne smije - ali meni je nekako neprirodno vidjeti dijete koje se jedva drži na nogicama s rukama istegnutim uvis kako tetura pokušavajući uhvatiti korak s odraslim.
Sad, kad je veći, lijepo se držimo za ruku na ulici i tako skupa hodamo, ali to je nešto sasvim drugo.