već sam napisala da sam vodila za ručicu, al da nadopunim... ona me stvarno to molila, dala mi je ruku i pogledala slatkim pogleom, bez rukice nije htjela hodati... fazu "namještaj" je preboljela i baš bi bila ljuta ako je nebi držala za rukicu, onda bi opuzala i visila mi na hlačama... dajući ručicu...
al to ponekad izgleda ko da djete šepa, jedna strana tijela je viša pa...

al eto, prošli prve, druge i dvadesete korake bez modrice, do sad je nije imala...
a možda je to bio strah jer se porazbijala "puzajući", čak je jednom i usnicu pregrizla...
možda da, možda ne...