curke evo i mene s problemom 'prstića' i 'pridrzavanja'...
mi padamo s nogu,jer nas ziheras doslovce trci kada ga drzimo ali kada treba sam jedan korak-nula
i meni(nemajci) jucer padne na um-drzati ga posve lagano za treger,pomalo tek da osjeti moju blizinu i ima osjecaj sigurnosti.
Bunio se, hvatao me za ruke, izvodio akrobacije-ima taj ravnoteze kad treba, i na kraju odustao od hvatanja i poceo uzivati u novoj vjestini, cijelo popodne smo setali poo stanu, a na kraju je cak napravio par koraka sam, od mene do kauca...eto pomogli smo mu tata i ja da prohoda, al' da smo se znojili-znojili smo se.
I ,znam da to nije ONO PRAVO, al' kada se jos malo ohrabri doci ce i do toga.

Stvarno nisam pametna pridrzavati ih ili ne, ali kod nas je tako ispalo, ne zalim sto sam mu pomagala, nije bio u hodalici, sve ga zanima, pa mora vidjeti nekako.Da ne kazem da sam ga 100 puta morala podici da bi vidio nesto sto je na kuhinjskom elelmentu ili na prozor gledati djecu kako su igraju u parkicu .
Tata je rekao da ce ga pokusati nauciti plivati ovog ljeta