I ja sam počela raditi sa 11 mjeseci. Imala sam sreće pa sam prvih mjesec dana radila pola radnog vremena. Iskreno – promjenu sam teže podnijela od malog. Ima sreću da ne mora u jaslice- pa takorekuć nije niti primjetio da me nema (od ta 4 sata pola bi prespavao). Da stvar bude gora – nije jeo ništa osim sise gotovo mjesec dana – baba je bila na sto čuda. Prvi dan sam gotovo plakala i proklinjala žensku emancipaciju!!! .Bez obzira na sve, nekako je ipak krenulo. Na vagi dobiva (malo ali ipak dobiva). Baba ga bez problema uspava, na način na koji meni NIKAD ne bi uspjelo. Meni samo hoće sisu i točka. Za njega sam je jedna velika sisa. Čak je prvi dan i babi dizao majicu, pa je odustao (vidio je da nema smisla) . Sada sisa po cijelu noć (bezbroj puta, rastu zubi..ni sama više ne znam), kad se vratim sa posla, navečer i tako u krug. Proizvodnja mlijeka se u roku cca tjedan dana prilagodila tako da u jutarnjim satima ne dojimo i izdržim do poslijepodne bez problema. A kad dođe vikend – dojimo i ujutro ako gazda traži... i funkcionira. Doduše, ima jutra kada stvarno izgledam kao zombi, ali i to valjda ide u radni staž.