Da,nije prošla liječnički.Dijana prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Da,nije prošla liječnički.
Moj brat sa -5 uredno vozi i to godinama. :?Da,nije prošla liječnički.
Možda zbog astigmatizma.
Ja imam -6 i astigmatizam i vozačku
Znam čovjeka koji ne vidi na jedno oko a na drugo je kratkovidan i vozi (nisam sigurna da bih se vozila s njim doduše :/ )
Drajveri, ajmo nazad na temu ...
Vedran nam je jucer digao opet tlak, sad je pak bila druga sablona ... :/
Jucer je napokon ostao doma sa MZ - pola dana je bio u vrticu (na svoj zahtjev, imali su probu za vrticku predstavu, da je htio mogao je ostati doma citav dan),a pola dana solo sa MZ doma. Zabavljali su se, igrali kreativno i rekreativno,a ja sam namjerno jos kasnije dosao doma sa Zrinkom, tek oko 18h, da im dam malo vise vremena za druzenje. I tako dosli mi doma, bacili se na presadjivanje cvijeca (Vedran vrlo vrijedno suradjivao), poslije se klinci igrali sa grahom (Zrinka je bila neuobicajeno samozatajna, potpuno se zabavila prebacivanjem graha zlicama i sefljama iz jedne u drugu i trecu posudicu) i tad su pocele iskrice, Vedran je tu i tamo gnjavio malu, uzimao joj grah itd, no sve su to bile tek iskrice.
E, nakon toga je poceo show, bilo je vec skoro 21h, ja uzeo malu u krilo da se inhaliramo uz knjigicu, a Vedran je trebao vecerati i to mu se nije dalo nego je dosao nama pa nam je prvo uzimao knjigu, onda isao glavom o glavu tuci Zrinku, ja sam ga odmicao i pokusavao skrenuti paznju na nesto drugo ... mala, isto umorna kao i Vedran, se rasplakala, a on je pak uzeo igracke i razbacao ih po sobi. Bio sam ljut, ali ajd, upozorim ga i krenem spremati pred spavanje, a on ide istrgavati meni stvari iz ruke i razbacivati uokolo, udarati k'o bijesan Zrinkinu lutku i opcenito iskaljivati bijes (otkud bijes? direktnog povoda nije bilo ali bas nikakvog ...) na svemu do cega je stigao. :shock:
A nis, MZ je uzela Zrinku i po kratkom postupku ju odnijela u kupaonu na spremanje na spavanje, a ja sam uzeo malog i iznio ga na balkon dok se on derao kao da ga kolju (bez zezancije, ispustao je neartikulirane glasove neusporedive sa bilo cim). Nije reagirao na uobicajene rijeci smirivanja, no onda sam ga bocnuo jednom neuobicajenom pricom as igralista i u roku 15 sekundi se vratio u normalno stanje, usli smo u sobu, pojeo je pahuljice, uz pricu smo obavili kupanje itd.
Koji je tu sad zakljucak: umor + nesto (sto? nemam uopce ideju!) je dovelo do izljeva bijesa, no meni se cini da je to bila barem dijelom gluma nego pravi afekt ... i sad se pitam sto je dovelo do toga i kako to sprijeciti.
Danas popodne/navecer je MZ sama sa klincima, ja moram biti u firmi - znaci, imamo zonu visokog rizika.
U subotu i nedjelju sam ja sam sa klincima (MZ na tecaju) - vidjet cemo sto ce biti.
Rekao sam MZ da cim nanjusi danas popodne opasnost u zraku nek zavrti novi DVD - to ce ih sigurno zabaviti, a i tako nisu nista gledali vec tjedan dana. Mozda nije najpedagoskija metoda, no bolje to nego da si medjusobno pocupaju perje.
Tatek, koliko sam ja shvatila tvoja obitelj je tjedno/mjesečno veoma aktivna. Dosta putujete, često izletujete, često se družite s većim ili velikim brojem poznatih, manje poznatih osoba.. vaš ritam (u odnosu na ritam moje obitelji) je turbo dinamičan.
Jesi li razmišljao da ste Vedranu u tolikoj mjeri podigli kriterije aktivne (samim tim i pasivne) svakodnevnice, da njemu, prosto rečeno, treba puno viši, drugačiji, različitiji poticaj od onog kojeg mu za obična dana (i kada ste vi zauzeti poslom) možete pružiti?
Ili ga ponekad te silne aktivnosti u tolikoj mjeri zamore, da se dijete na dnevnoj bazi dovoljno ne odmara? Manjak sna, kronični umor, razdražljivost i ljutnja naizgled bez povoda.
Ja vidim da vi puno truda ulažete (koliko vam obaveze dozvoljavaju) u bavljenje djecom i znam da vam nije problem prepoznati kada vam je dijete pospano, ali mislim na drugačiju vrstu umora: onu kada obožavaš putovanja, ali sada želiš odmor o toga što voliš, jer ti treba promjena.
Čitala sam da ste putovali na Cres nedavno, ako se ne varam. Možda je djetetu takav vikend+radni tjedan koji je nemilosrdan jednostavno posijao umor, koji je producirao nervozu, ljutnju i naoko bezrazložne reakcije.
Mislim da nije to.
On dosta spava (cca 8-9 sati dnevno), mirno i kvalitetno, tu i tamo odspava i u vrticu, no opcenito je sa spavanjem OK.
(tu smo mi, roditelji, koji smo kronicno neispavani, sto zbog Zrinke,koja se cesto budi po noci, sto zbog posla)
Meni se uopce ne cini da je klincima nesto naporan tjedan - bude se svaki dan nesto prije 7, idu u vrtic, nakon vrtica idu 3-4 puta tjedno direkt doma, a ostalih dan-dva odemo u neku kupovinu ili prosecemo po kvartu i slicno. Jedan dan u vikendu smo uglavnom doma (i Vedran cesto zeli nekud ici,a ne biti doma),a drugi dan smo dijelom na nekoj setnji/izletu, a dio doma. Mislim da je to sasvim OK, dapace, vjerojatno u nekom prosjeku (ne idemo recimo puno po gostima, niti u grad/kupovinu, nema nikakvih treninga i sl.)
A umor ... navecer smo svi umorni, sto god da radili. Ja mislim da ako je kome umor problem u nasoj obitelji, onda je to MZ i meni. :/
Meni se isto čini da bi umor mogao biti problem. Isto tako dirigirane aktivnosti: koliko on sam bira aktivnosti u kojima će sudjelovati a koliko ipak vi. On je vjerojatno kao i moj osam sati u vrtiću i to je vrlo strukturirano vrijeme, ako mu još cijelo poslijepodne mi strukturiramo djetetu je to puno.
Bilo pedagoški ili ne moje dijete svaki dan kada dođe iz vrtića odgleda malo crtića. Ja sam primjetila da to vrijeme njemu treba da se jednostavno odmori, pogotovo sada kada u vrtiću ne spavaju. Ja mogu razumijeti da nakon cijelog dana više ili manje kreativnih aktivnosti i igre u vrtiću on nema snage čim dođe doma ponovno ulaziti u isto. Sat vremena odgleda crtiće a onda je već puno više suradljiv i spreman za nove aktivnosti.
Pisali smo u isto vrijeme...
No, ne izražavamo svi umor na isti način. B kada je najumorniji ili anksiozan on po pokazuje na taj nacin da pocne divljati, dakle, motoricki je aktivan. Sada sve manje ali do sada je to bio glavni način pokazivanja umora ili straha, anksioznosti. U čekaoni kod doktora on bi 1000 puta prohodao ili pretrčao hodnik, ja znam da to nije zato jer je zločest nego zato jer ga je strah, na taj način prazni svoju tjeskobu (za razliku od dječice koja se stisnu uz roditelje).
Slazem se, da mu je jos i popodnevno vrijeme strukturirano bilo bi to previse ... no, kod nas to nije slucaj, on sam bira sve sto zeli raditi - mi ponudimo (kao recimo jucer presadjivanje biljke - sam je htio),a on izabere ili kaze "hocu sad ovo" ili pak si jednostavno sam nadje nesto,a mi ne navaljujemo.
Inace, da citiram jednu poznatu djecju psihologicu - dijete se najbolje osjeca kad je "u strukturi", te kad nema previse izbora - za djecu ove dobi 2 mogucnosti su sasvim dovoljne, inace imamo frustrirano dijete.
Usput, hvala vam svima na doprinosima diskusiji - ako mozda i ne pomogne u nasem slucaju, mozda bude nekome drugome u nekom drugom slucaju.
Potpisujem. Što je mene masu puta znalo zavarati, a onda bi mi se dijete doslovno skljokalo od umora. Kada sam to prepoznala, riješila sam veliki dio dnevne frustracije.
Na teorijskom nivou ovo je ok, ali jako može biti dvosjekli mač, roditelji mogu jako krivo protumačiti ovu rečenicu.dijete se najbolje osjeca kad je "u strukturi", te kad nema previse izbora -
ovo je super savjet ako je dijete doma po cijele dane, za djecu koja su veći dio dana u vrtiću stvar se višestruko komplicira.
Slazem se i ja. Jucer kad sam inhalirao malu ponudio sam mu da sjedne pored mene pa da zajedno citamo - u 9 od 10 slucajeva on prihvati i sve bude super. Zasto jucer nije - ne znam.Potpisujem. Što je mene masu puta znalo zavarati, a onda bi mi se dijete doslovno skljokalo od umora. Kada sam to prepoznala, riješila sam veliki dio dnevne frustracije.
Uglavnom, ne mislim da je sad taj jucerasnji ispad bio nesto tako posebno kao niti da je nasa sadasnja situacija neka izvanredna - najveci problem je sto smo mi, "veliki", kronicno umorni i onda nam svi ti povremeni ispadi teze padaju ...
Tatek, postoji li i najmanja mogućnost da ti i tvoja žena uzmete jedan vikend isključivo za svoj odmor (kako vidite da vam je potreban)? Organizam dođe do faze prezasićenja umorom, ne vidi načina da si pomogne, pa nas počne "izdavati", koči nas u najobičnijim svakodnevnim aktivnostima.
Vikend odmor koji vam predlažem trebate shvatiti kao SOS vašeg iscrpljenog (tijela, duha) organizma i naći vrijeme i novac za njega kao što bi se našlo za bilo koju, ne daj Bože, tjelesnu boljku. A stanje kronične iscrpljenosti (po mom mišljenju) neminovno prije ili poslije tjelesno "zaboli" tamo gdje smo, u tom trenu, najosjetljiviji.
Možda bi roditelji TŽ mogli s njima dva dana? Što kad bi morali?
Jeste li razmišljali o punjenju baterija?
Na zalost, ne postoji bas.
Rado bismo si mi to priustili, no nismo bas u mogucnosti. I MZ-ini i moja stara mogu pricuvati po jednog od njih na pola dana, eventualno 1 dan, ali ne uvijek i ne jako cesto, jer imaju oni i neke svoje druge obaveze koje im ne daju puno vremena za cuvanje klinaca.
Inace, nama su ti nasi vikend izleti jedini pravi odmor koji imamo, volimo ih i mi i klinci, i da nema njih bilo bi zaista lose. U nekom hipotetskom slucaju da imamo 2 slobodna dana bez djece, jedan dan bi odvojili za odmor kod kuce, izlezavanje, kraetivne aktivnosti, citanje itd, dok bi drugi sigurno upotrijebili za nekakav izletic za nasu dusu.
Uz sve ostalo, na trim izletima vidimo nase prijatelje (A i nasi klinci tamo sretnu svoje vrsnjake), tako da oni imaju i za nas vaznu socijalnu dimenziju.
Tako i moj M. Nakon toga sve drugo može proći. Pa i mi se želimo malo odmoriti kad dođemo kući, zašto ne bi i djeca.
Apsolutno ista stvar i kod mene,to nam je već kao neki ritual...dođu iz vrtića,sjednu na svoja mjesta,stavimo crtić po želji,pojedu voće i tako 45 minuta odmaraju.Tako i moj M. Nakon toga sve drugo može proći. Pa i mi se želimo malo odmoriti kad dođemo kući, zašto ne bi i djeca.
A onda se dalje igramo-vani ili u kući ovisi o vremenu.I primjetila sam da obojica jako vole malo se umiriti kad dođu iz vrtića.
Kod nas je malo drugacije - obicno su oboje vec mirniji krajem bnoravka u vrticu (prevladavaju mirne aktivnosti - crtanje itd), zatim slijedi cca 20 minuta u autu do kuce i onda su taman obicno (ne uvijek) vec u raspolozenju za neku akciju ... ne jurnjavu, ali recimo slaganje kockica, pretumbavanje po kutijama, knjigama, trazenje ovog ili onog ...Tako i moj M. Nakon toga sve drugo može proći. Pa i mi se želimo malo odmoriti kad dođemo kući, zašto ne bi i djeca.
Apsolutno ista stvar i kod mene,to nam je već kao neki ritual...dođu iz vrtića,sjednu na svoja mjesta,stavimo crtić po želji,pojedu voće i tako 45 minuta odmaraju.
A onda se dalje igramo-vani ili u kući ovisi o vremenu.I primjetila sam da obojica jako vole malo se umiriti kad dođu iz vrtića.
Kod svakog je drukčije,svatko ima nekakvu svoju dnevnu dinamiku.
Meni paše što tih 45 minuta gledaju crtiće jar sam ja preko tjedna sama samcata s djecom i onda mi tako odgovara.I idu spavati najkasnije do 20 30.
Pardon, malo sam pobrkao kvotanje u prethodnom postu ...
Htio sam napisati ovo:
Kod nas je malo drugacije - obicno su oboje vec mirniji krajem bnoravka u vrticu (prevladavaju mirne aktivnosti - crtanje itd), zatim slijedi cca 20 minuta u autu do kuce i onda su taman obicno (ne uvijek) vec u raspolozenju za neku akciju ... ne jurnjavu, ali recimo slaganje kockica, pretumbavanje po kutijama, knjigama, trazenje ovog ili onog ...
Možda bi im, baš zato, trebao okrenuti raspored?
Ponuditi im odmor (u vidu čitanja, izležavanja, gledanja crtića-pa zašto ne, kratko vrijeme) kako bi tijelo kasnije, do vremena kada se ide spavati, moglo odraditi što um nalaže.
Nitko ne kaže da oni ne mogu aktivno sudjelovati u kućnim aktivnostima, šetnji poslije vrtića, igri u vrtu ili kući, ali tada prijeti opasnost da dijete postane nemoćno od umora i mast ode u propast.
Grupa moje kćeri ustaje 1/2 sata, sat, prije nego ja dođem po nju, rekao bi čovjek da su čili i naspavani, ali nije tako.
Mislim da im je potrebno to vrijeme prešaltavanja iz vrtićkog, u život vlastitog doma, provesti u vidu tjelesnog opuštanja.
Drugačija je atmosfera, kod kuće je više opuštajuća od bilo koje mirne aktivnosti u vrtiću.
Dobro dođe i roditelju kojemu također treba isto.
Nudim im odmor, ali ne zele.
(ja bih rado da prihvate, jer bi i meni dobro doslo malo pauze, ali obicno nisu za to
No, kao sto vec rekoh (vidi prethodni post), nije da odmah jurnu, nit idemo odmah u setnju ili nesto slicno ... obicno to bude nekakav umjereni tempo, nakon smirujucih aktivnosti u vrticu na kraju radnog vremena i voznje u autu.
Sad bi ti tu anchie76, mendula ili druge cure, vjerojatno ispričale priču o postavljanju tvojih vlastitih granica, ali ja neću jer ih ni sama, kao ni ti, ne znam dosljedno ispoštovati
Kad puknem, udarim po mužu. Ne shvaćajte me ozbiljno
Razumijem te.Sad bi ti tu anchie76, mendula ili druge cure, vjerojatno ispričale priču o postavljanju tvojih vlastitih granica, ali ja neću jer ih ni sama, kao ni ti, ne znam dosljedno ispoštovati
Kad puknem, udarim po mužu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom