mitovi i istine o produzenom dojenju

[zrinka]

cesto u postovima forumasica, koje nemaju iskustvo produzenog dojenja naslucujem neke mitove o istom...

cesto se spominje da je mama onda par godina posvecena samo i iskljucivo svom dojenom djetetu, da nema vremena a sebe, da je sama sebi na zadnjem mjestu i sl...
postoji jos jedan cesti mit s kojim se susrecem a to je da mame koje produzeno doje, tih par godina i ne rade, nego su opet stalno s klincima...

ipak, najcesci mit je o prevelikoj, cak neki naglasavaju i bolesnoj ovisnosti tj vezanosti majke i djeteta...

sve to ipak nije tako...

prouzeno dojenje je oduvijek postojala, samo se u nasoj kulturi, tvz kulturi bocice, izgubilo...
imate krasnih tekstova na portalu zasto je tome tako...

voljela bih da ovdje lijepo, ako mozemo, diskutiramo o tome imate li predrasude oko produzenog dojenja, kako gkledate na to, da li ste vi, koje dojite produzeno, znale da cete tako dugo dojiti? sto se promijenilo u vasem razmisljaju o dojenju od onog trena kad se postali majka?...
sto vasa okolina misli o tome?

meni je jako lijepo cuti i dozivjeti podrsku nasih baka, bake cesce nego nase majke, pogotovo ako su zivjele na selu, dojile su produzeno i dozivjela sam podrsku bas od tih zena, puno prije nego od nekih mladjih baka, koje su radjale 60tih i 70tih godina proslog stoljeca...

kakva vi imate iskustva?

[sandraf]

ja dojim drugi put. prvi put sam dojila 10 mjeseci, sam je odustao.

sad dojim 17 mjeseci. nisam nikad planirala koliko dugo cu dojiti i opcenito sam odgovarala "kolikogod nam to bude predstavljalo zajednicko zadovoljstvo". nedavno sam se nasla u situaciji da mi je dojenje postao naporno. radim, slabo spavam, imam dvoje djece, nuzan mi je san (bar po 2-3 sata sna u kompletu), a shrvala nas je (obje) viroza i stvarno sam u tom trenutku mislila da bi mi zivot spasio netko tko bi carobnim stapicem zamahnuo i ONA bi shvatila da joj dojenje vise ne treba.

tu sam shvatila da je meni ipak bitno da NJOJ predstavlja zadovoljstvo.

kriza je prosla, picimo dalje. i dalje nemam plan, ne razmisljam puno (nakon te krize vratile smo se na staro i ne smeta mi). ona je njezna i plaha, ali znam da nije takva zbog dojenja i necu plakati zbog griznje savjesti jer ju je dugotrajno dojenje previse vezalo uz mene. ona je princezica po karakteru i cica je jos uvijek moze smiriti. stovise, u ovih 17 mjeseci nije se dogodio problem kojeg cica nije rijesila. mislim da je to prekrasno.

komentare okoline cujem rijetko, a i imam tu sposobnost jednostavnog propustanja informacije od jednog do drugog uha pa van i ne zamaram se komentarima. imam podrsku u najblizoj okolini, mislim da je to jako bitno, ako imalo dvojite oko dojenja.

[Riana]

moja baka je 'dugo' dojila i ona me još uvijek ohrabruje na to.
moja mama je mene (generacija '76) dojila po naputku 4 mj. ok i ona mi je potpora, ali nekad zna reći, Emi, tako velika curica pa ziza, ali s ok tonom.
moj tata je bio na prsima do 3 godine, zezali su ga da je sa stolčekom trčao za mamom (koja glupost!)

najgore mi je bilo kad je jedna gospođa rekla, (tad smo dojile 9 mj.,
pa to je tvoje tijelo?!
iz pristojnosti sam se samo nasmiješila i rekla da mi je to zadovoljstvo. itekakvo!

prije i u početku dojenja mislila sam, ako uspijemo do 1 god., super, onda barem da pregrmimo zimu, sad ni ne razmišljam o prestanku, nekako me hvata melankolija kad se sjetim da bi jednog dana prestali (pa ako netko to smatra bolesnim vezivanjem, neka )

da, često se sve ono fatalizira, visi na sisi, cica do puberteta, itd.
ja mrzim nepranu masnu kosu, i unatoč 'stalnom' cicanju i nosanju uspijem se otuširati svaki drugi dan


možda malo OT:
sviđa mi se jedan primjer iz Biblije. Žena imenom Ana nije mogla zanijeti, pa se zavjetovala Bogu, ako joj podari dijete, da će ga dati njemu u službu. I tako je bilo. najdraži dio: kad je dijete odbila od prsiju, dovela ga je u hram, svećeniku Eliju da dijete živi tamo. Taj svećenik je bio starija osoba, dakle da se iole mogao brinuti o dječaku, dječak je morao biti 'dovoljno velik' (pretpostavljam barem 4-5 godina). majka ga je posjećvala, a on je izrastao u prvog i najvećeg proroka u Izraelu. nije bio mamina maza 8)

[MGrubi]

prije nisam razmišljala o dužini dojenja, mislila sam da se doji do ccca godine dana, valjda
i onda smo počeli, pa sam čitala tekstove na portalu, i otkrila toplu vodu - produženo dojenje, najprirodnija stvar na svitu
mada sam slušala o tome kako je mamin stric vikao za prabakom da mu da sise (4g) i nije mi bilo čudno

kad čujem nekakvu predrasudu nastojim je argumentima pobiti 8)

[drndalica]

Da budem iskrena nisam znala za produženo dojenje. Nisam puno toga znala o dojenju općenito. Znala sam da je zdravo i da je dobro dojiti oko godinu dana – i mislila sam da sve znam. Čula sam za 'neke čudakinje' koje su dojile dijete do čak 2 godine!! To mi je bilo nadasve neobično, da ne kažem nakaradno. Kažem b i l o jer su se moji stavovi o dojenju potpuno promijenili otkad sam majka. Mislila sam da sam prodojeća – tek sada vidim koje sam sve predrasude imala. Sad sam na onu stranu – nije mi jasno da većina ipak razmišlja na način na koji sam i sama razmišljala ranije i da treba imati strpljenja. Meni je važna podrška najbližih (koju za sada još uvijek imam), a što misle ostali sasvim je svejedno. Za njih stvarno nemam živaca.

[AdioMare]

Previše sam bila ushićena lakoćom kojom sam dojila od prvog dana da bi ikada razmišljala do kada bi to trebalo trajati.
Suprotno očekivanjima, tehniku dojenja smo savladali kao najjednostavniji posao na svijetu. I tako smo vozili dugo, dugo.
Oslonila sam se na svoje instikte i majčinski nagon da to činim iz dana u dan bez ograničenja u glavi. Iako mi nije trebala neka potvrda za to što radim, bilo mi je drago kada bi mi pedijatar ili okolina tu i tamo pokazali odobravanje zbog dojenja iza godine djetetove starosti.
Oko druge godine sam se sama zapitala do kada bi to sve skupa moglo trajati. Ponosna sam jer me isključivo vlastiti instikt doveo do dugodojećeg staža, ali sada znam da je informiranost i educiranost i na području produženog dojenja jako važna. Ja nisam znala da dijete, prije ili poslije samo prestane tražiti cicu. S njene dvije i pol godine presjekla sam to na vlastitu inicijativu.
Ne kažem da bih dojila do škole, ali da sam znala bar malo više o dojenju općenito, znala bih se bolje postaviti.
Ovako sam poslije svoje bake, ja bila jedina žena u užoj i široj familiji koja doji dvoipogodišnjakinju.
Instiktivno sam znala da dojenje "da", ali ne i kako zaokružiti tu priču.

[happy mummy]

L. je dojila 22 mjeseca. Sve je bilo k'o po spagi, nisam nikad osjecala teret zbog toga. Nacicavala se po noci, ali ja sam joj bila "samoposluga", tako da zbog toga nisam bila nenaspavana, nervozna, ljuta. Kad je navrsila 22 mjeseca, najprije smo se (zbog mog posla) morali razdvojiti na tjedan dana, a nakon toga smo svi preselili. Ona je u to vrijeme jednostavno prestala pitati, ja nisam nudila. I tako smo prestali dojiti. Bez sokova i trauma. Iako moram priznati da sam se ja osjecala nekako lose, cinilo mi se da me vise ne treba. Ali, u vrijeme "produzenog" dojenja, osjecala sam se jako lose zbog pritiska okoline, svi su mi to nabijali na nos, kao da cinim nesto lose. Necu nikad zaboraviti rijeci jedne moje kolegice "ali ti si visokoobrazovana zena, kako si to dozvolila?" meni je to zvucalo kao da samo "glupe" zene doje svoju djecu stariju od godine dana. Ali isto tako necu zaboraviti i rijeci jedne stare tete od MM-a "jos dojis... kako si ti dobra majka" I vidila sam u njenim ocima da me zbog toga cijeni, isto kao sto sam u ocima svoje kolegice vidjela omalovazavanje. Ja snage za bitku s vjetrenjacama nisam imala - nisam imala volje objasnjavati svima koliko su u krivu, i koliko je to sto radim ispravno. Rijesenje je bilo dojiti samo kuci, daleko od ociju svih onih koji ce me popljuvati zbog toga. Vjerovatno nisam bila u pravu, vjerovatno sam se trebala boriti s vjetrenjacama, ovako sam u ocima vecine ljudi iz okoline ostala samo cudakinja koja je predugo dojila i s kojom dijete spava u istom krevetu...

[Lutonjica]

sad me jedna forumasica na drugom topiku podsjetila na jos jedan mit koji je meni toliko nelogican da ne mogu vjerovati da ljudi to fakat vjeruju:

naime, misljenje da 2- ili 3- ili 4-godisnjaci koji doje, ne jedu nista drugo
ili ako jedu, da jedu minimalno krute hrane, a da im je glavna hrana majcino mlijeko

[vissnja]

Kada je rodila zena MMovog brata to je bio moj prvi susret sa dojenjem, u blizoj okolini. Sve mi je to izgledalo super, ali kad je mali imao 18 meseci i mi bili kod njih i on trazio sisu bila sam :shock: Nista nisam komentarisala, ali to mi je bilo potpuno strano. Onda sam se informisala, i to je bio moj prvi susret sa Rodom. Sada na forumu prvo otvaram Produzeno dojenje i uzivam... (i zamisljam sebe u bududcnosti)
Zanimljivo mi je da MM nikad nista nije video cudno u tome, mada ni on ni brat nisu dojeni uopste, njemu je to bila najprirodnija stvar na svetu.

[vissnja]

Zaboravila sam: i ja sam mislila da je dete koje dugo doji neprirodno vezano za majku (sad me je stid), a kad sam razmislila imam jednog prijatelja koji je sisao do 4g, on je najsamostalniji muskarac kojeg poznajem.

[Zorana]

Ja sam se cesto susretala s idejama da ce moje tijelo oslabiti radi dojenja koje toliko traje....kao "oslabit ce mi krv".
Nedavno mi je mama nesto slicno napomenula. Pa sam joj unistila mitologiju sa najnovijim krvnim nalazom koji je bez greske.

[MGrubi]

ma triba samo reći da produženo dojenje smanjuje celulit i da tako štediš na onim skupim tretmanima i kremama

[Irchi]

Moji nazovimo ih uzori u dojenju (dok sam bila trudna) bile su 2 prijateljice koje su uspješno dojile svoje bebe, a koje su u međuvremenu prestale dojiti s nekih 18 mjeseci i šogorica koja se silno trudila da doji oba svoja sina. Razlika između mlađeg i Tina je 20 dana, tako da smo paralelno prolazile iste faze i napretke naših bebača. Međutim nedavno me šokirala jedna činjenica. Ona je starijeg sina prestala dojiti točno kad je navršio godinu dana. Dan iza više nije bilo dojenja :shock: . Njeni su argumenti bili, savjet pedijatrice koja je rekla da on doji noću iz čiste navike (a dojio je samo jednom) i to što je po njenim saznanjima potrebno i sasvim dovoljno dijete dojiti godinu dana. Priznajem da od žene koja se istinski trudila oko dojenja i za koju sam mislila da mi treba biti uzor nisam očekivala toliku neinformiranost i upravo je ona za mene očiti primjer predrasude i neznanja iz naslova ovog topica.
Da se osvrnem i na onaj drugi topic o kojem govori Lutonjica.
Trenutno sam u fazi kad prelazim sa saznanja da ćemo apsolutno i 100 %sigurno dojiti do godine dana, u razmišljanje koliko ćemo dugo dojiti. Kada sam saznala da sam trudna, nakon hrpe informacija koje sam velikom većinom pronašla na Rodinom portalu, silno sam željela da uspijemo u dojenju. I jesmo. Nakon toga sam željela isključivo dojiti prvih 6 mjeseci i to smo savladali, zapravo još smo tu negdje skoro na granici isključivog. Onda sam poželjela da dojimo barem do godine dana, a nakon informiranja i niza preporuka tu sam granicu pomaknula na 2 godine. To je ono u što sam sada sigurna. Trenutno ne mogu zamisliti da dojim trogodišnjka, četverogodišnjaka ili čak petogodišnjaka. No sigurna sam, da ako doguramo do tih brojčica da će mi to u tom trenutku biti sasvim prirodno i ispravno.
S obzirom da u svojoj bližoj okolini nemam nikoga tko je dojio dvogodišnjaka (osim nekih cura s foruma koje sam osobno upoznala), pripremam okolinu, dakle frendove i obitelj na to. Informiram ih o dobrobitima koje produženo dojenje donosi, o radostima koje će pružati i meni i Tinu, o tome da dojenje dvogodišnjaka ili trogodišnjaka ne izgleda kao dojene dvomjesečne bebe. I veselim se kao malo dijete svakom novom danu i poznatom vam pogledu koji ništa ne može zamijeniti .

[Luna Rocco]

Trenutno sam u fazi kad prelazim sa saznanja da ćemo apsolutno i 100 %sigurno dojiti do godine dana, u razmišljanje koliko ćemo dugo dojiti. Kada sam saznala da sam trudna, nakon hrpe informacija koje sam velikom većinom pronašla na Rodinom portalu, silno sam željela da uspijemo u dojenju. I jesmo. Nakon toga sam željela isključivo dojiti prvih 6 mjeseci...
Onda sam poželjela da dojimo barem do godine dana, a nakon informiranja i niza preporuka tu sam granicu pomaknula na 2 godine. To je ono u što sam sada sigurna. Trenutno ne mogu zamisliti da dojim trogodišnjaka, četverogodišnjaka ili čak petogodišnjaka .

Eto, ovo je otprilike odraz mojih trenutačnih razmišljanja.

[Zorana]

Tako smo valjda svi poceli...

[Luna Rocco]

Tako smo valjda svi poceli...

Baš sam to sad malo elaborirala na ovom drugom topicu.

[Zorana]

Upravo sam procitala. Ma super mi je ovo coporativno razumijevanje. Bas mi dodje ko terapija.

[kli_kli]

Meni je baka kad sam bila mala svaki put kad bi mi videla sike rekla "jao pa kako ces ti s tim da dojis...". Imala sam totalno uvucene bradavice koje su se u trudnoci jos nekako stvrdnule, i uzasno sam se plasila kako cu da dojim.
Porodjaj dug, predug, nisam spavala 3 dana uopste.
Pocetak jadan da jadniji ne moze biti, podrska nikakva, pa cak mm-ova.
Ali samo jedno je bilo nepromenjivo - zelela sam da dojim.
Da dojim dugo i dugo.
I dojim dugo i srecna sam i ponosna.

Gomilu stvari sam sama provalila, i jako sam ponosna zbog toga.
Instikt je cudo.

Ovo sto je Lutonjica napisala za ishranu dugo dojene dece i meni nabacuje mm-ova baka. "Prestace da sisa kad pocne da jede..."

I da, svi zamisljaju kako mi on sigurno zvacka bradavice...

[Maja]

Osmjeh mi od uha do uha dok slažem što napisati na ovu temu. Ovo s dojenjem je ko u školi - ovisi u kakvo društvo upadneš Ja prije prve trudnoće nisam nekako imala pojma da itko doji, prva trudna u društvu, nikakve bebe oko mene. A upala sam u ludo društvo - na tadašnjem m&b forumu, dosta cura je već tada dojilo preko godine dana i moje znanje i pogledi na dojenje prije Janovog rođenja su se uglavnom tamo formirali. Nekako sam već tada počela razmišljati na način da nemam pojma koliko ću ga dojiti, ali godinu dana sigurno. No, sjećam se od tamo naše jamame, naše guruice dojenja, koja je tada dojila čitavih 28 mjeseci ( kad se sjetim da je jan na kraju dojen 52 mjeseca) i to mi je bilo, ono, 28 mjeseci! , nezamislivo. Ne odbojno, neshvatljivo, nego baš nezamislivo. Za tandem onda nisam niti znala, dakle, iako sam planirala malu razliku između djece mora da nisam onda planirala bogznakako dugo dojenje jer su mi i dojenje u trudnoći i tandem bili nepoznati pojmovi. Ali, nekako svejedno nisam nikad imala granicu, išla sam od početka na koliko dugo želi. No, možda sam ipak negdje mislila da će to biti prije drugog rođendana.
I onda je krenulo. S godinu dana mi nije padalo na pamet stati, a nekoliko mjeseci kasnije bila sam trudna. No, do tada sam o dojenju znala puno puno više i u mojoj glavi su definitivno nestajale sve granice (aj, možda je još škola postojala). No, uz to koliko se dojenjem bavim, dakle, van vlastitog iskustva, zaista svaki dan, dojenje mi sada dođe prirodno poput disanja, i tako sada vjerujem i da prirodno prestaje.

[leonisa]

dok sam bila trudna znala sam da cu dojiti. to je ono sto je priroda namijenila mojem djetetu. nisam znala za blagodati dojenja. nisam znala koje su prednosti. nisam znala za iskljucivo dojenje. nisam razmisljala koliko cu dugo dojiti. znam da je L. bila jedno 2 mj. kada su na obiteljskom okupljanju pricali o jednoj maloj koja je dojila "valjda do skole". to je pricala moja teta, jedina dojilja u siroj obitelji (baka mi je pokojna pa ne znam njene price). rekla je" mi kartamo, kad ono dolazi ona sa svojom malom stolicom, otvara mami kosulju, vadi sisu, posisa, zakopca kosulju, digne se, uzme stolicu i ode svojim putem". svi su umirali od smijeha, sprdali se i zgrazavali. meni vec tada to nije bilo smijesno. sa Leinih 6.mj. sam surfala ovim podforumom i spomenula MM produzeno dojenje, a on je rekao "fuj". nasla sam par postova (anchie ) i procitala mu (prednosti produzenog dojenja) na sta je on rekao "a dobro". rekao je da je mislio na dojenje 4-5-6godisnjaka.
sta ocu reci....ja se nadam da cemo dugo dojiti. prvo, jer se preporuca 2 godine, drugo, jer obje uzivamo u tome, trece, jer mislim da je to pravi izbor. posto sam se ja sa svojim pogledom na zivot okrenula za 90, ako ne i 180, ne bi me iznenadilo da se granice i dalje nastave pomicati. kako meni tko i MM-u

sto se prehrane "starije djece" kad se veli da doji, ljudi misle da jos uvijek iskljucivo doji. ja sam morala objasniti ljetos svekrvi da to ne znaci nuzno da je svakih 5 minuta na sisi i da nece jesti nista drugo osim mm-a

[leonisa]

Maja, potpisujem te od rijeci do rijeci (osim onog da sam dojila 52 mjeseca, da sam bila na forumu M&B i da sam ostala trudna par mjeseci nakon Leinih godinu dana.... )
skroz si napisala moje razmisljanje!

[Luna Rocco]

Joj, a muževi/sustanari! Moj je imao strogo zacrtanu granicu od godine dana (sve preko toga je siki sik), ali je u zadnje vrijeme više ne spominje...

[Luna Rocco]

Da ne pričam (ovo je OT, ali sad sam se sjetila i skroz raznježila) kako smo, nakon 2 tjedna veze, kad smo počeli živjeti skupa, pričali o budućem djetetu i jednoglasno zaključili kako nema šanse da on bude na porodu - oboje smo tada (2002.) smatrali kako je to grozno i da mi to nećemo - pogađate - NIKAD, NIKAD.

Sad prepričava porod s takvim žarom i emocijama kao da je on rodio.

Hoću reći, sve se mijenja. Damn, pa ja vozim Kaleba u kolicima!

[Maja]

Maja, potpisujem te od rijeci do rijeci (osim onog da sam dojila 52 mjeseca, da sam bila na forumu M&B i da sam ostala trudna par mjeseci nakon Leinih godinu dana.... )
skroz si napisala moje razmisljanje!

misliš, potpisuješ moje razmišljanje od kad sam imala dijete od godine dana

[asta]

Dok sam bila trudna mislila sam kako ću dojiti šest mjeseci i dosta. To od okoline valjda. MM je smatrao da bih trebala dojiti barem do godine dana.
Nakon početnih muka po dojenju i educiranja odlučila sam dojiti barem tu prvu godinu. Dojila sam i dvije trećine trudnoće na opće zgražanje okoline.
Da nije tog dojenja ne bih se u umornom prvom trimestru nimalo odmorila. Mala je prestala dojiti s nekih 18 mjeseci.
Priznajem da mi je laknulo jer me bilo strah tandema. Ali mi je i žao jer još je tako mala. Toliko je 'vezana' za mene da ponekad zavidim ženama za kojima djeca trču i zovu ih 'mama, mama'.
I nije se obistinila nijedna od prijetnji okoline: da ću roditi malu bebu, da će mi starije dijete zakržljati, da to ne valja, ni dobro itd.itd.
Sad dojim drugo dijete i voljela bih da potraje barem dvije-tri godine.
Moj tata pamti kada je zadnji put sisao.
Mamina mama je isto bila dugodojilica.

[snowhite]

Ja sam se sa dojenjem prvi put (svesno) susrela kada sam vec u petom mesecu trudnoce kada me je sestra pozvala da vidim kako to izgleda...moram priznati da mi se ideja uopste nije dopala...i ne znam zapravo sta sam razmisljala, ali prizor gde ona gleda u sat da istekne 3h od proslog podoja, odlazak u zasebnu sobu,namestanje, grcenje jer je beba ugrizla..meni su bili malo bezveze...zapravo tada nisam znala zbog cega a sada znam da je razlog bio to sto je (sa moje tacke gledista) sve bilo nespontano i neprirodno,preoptereceno... :/

Nakon toga sam otkrila rodin (tada jos stari) forum i pocela da sam da citam i to po 6 sati dnevno svakog dana.Jos uvek se secam kako sam nakon prvih par postova rekla mm „ej pa jel znas da postoje zene koje uzivaju u dojenju!!!“ i vec nakon mesec dana sam znala da da zelim da dojim bar do 2. Godine. Tada su mi se mnogi smejali i komentarisali da cu se brzo predomisliti, i da nema sanse da cu toliko dugo imati mleka, a na moja objasnjenja kako nastaje mleko su isto prevrtali ocima...

I onda sam se porodila i iako sam stvarno bila dobro potkovana znanjem i otprilike sam znala sta me ocekuje ipak mi je par puta nakon Dorinih mesec dana neprekidnog sisanja dolazila obeshrabrujuca pomisao „jaoj pa kako cu ja ovako jos 2 godine :shock: „...ali sve to prodje, i nasisavanja po ceo dan i noc, i 3 godine budjenja i po 20 puta...a ostane jedan divan osecaj da si detetu pruzio najprirodnije i najbolje  i stvarno je gust docekati da sa detetom mozes i da pricas o dojenju, o tome kakvo je „veko“ (mleko)...a tek kada zadigne majicu i ona „podoji“ sve svoje lutke

Mi (jos uvek )dojimo...ponekad samo jednom dnevno , ponekad ...dosta puta. Podrsku imam od MM, zena sa mojih grupa za dojenje i bake (koja je isto dojila 3 godine) , svi ostali se ili zgrazavaju ili pricaju kako to nije zdravo...i to sto moje dete nikada nije popilo ni jedan lek za 3 godine, sto je jako samostalna i druzeljubiva...naravno nema veze sa dojenjem, sa njim se povezuje jedino to sto zaostajemo sa vrsnjacima u govoru .

Najcesci mitovi su da ja zapravo nemam mleka odavno, nego da Dorotea sisa iz navike, da su dugo dojena deca razmazena i maltretiraju majke i da nakon 6 meseci- 1 godinu deca iz majcinog mleka ne dobijaju nista korisno...

Zapravo ono sto meni najvise smeta je kada se neko Dori obraca sa „bas si nevaljala, maltretiras mamu“ ili „ti si vec velika devojcica, nije lepo da sisas“...

I da, u nasoj porodici ima dosta slucajeva produzenog dojenja: moja mama je bila dojena 3 godine, moj tata 1,5 kao i njegova sestra i brat i sestr a(bizanci), moj deda je bio dojen 7 godina a mm baka 5, a moja teta je dojila dve cerke po 1,5...

[zrinka]

Osmjeh mi od uha do uha dok slažem što napisati na ovu temu. Ovo s dojenjem je ko u školi - ovisi u kakvo društvo upadneš Ja prije prve trudnoće nisam nekako imala pojma da itko doji, prva trudna u društvu, nikakve bebe oko mene. A upala sam u ludo društvo - na tadašnjem m&b forumu, dosta cura je već tada dojilo preko godine dana i moje znanje i pogledi na dojenje prije Janovog rođenja su se uglavnom tamo formirali. Nekako sam već tada počela razmišljati na način da nemam pojma koliko ću ga dojiti, ali godinu dana sigurno. No, sjećam se od tamo naše jamame, naše guruice dojenja, koja je tada dojila čitavih 28 mjeseci i to mi je bilo, ono, 28 mjeseci! , nezamislivo. Ne odbojno, neshvatljivo, nego baš nezamislivo. .

potpisujem

a ovo je zakon

Ovo s dojenjem je ko u školi - ovisi u kakvo društvo upadneš

[samaritanka]

Citam Vas i mislim si u drustvu grupo produzenodojacica nema mita o produzenom dojenju, cim izades iz njega, te zene postaju mitovi ili mozda moderne legende, pa se pozivas na njih kao na referencu da cure danas dugo doje po citavoj Hrvatskoj, ne samo da gradove mozes navesti, nego i naselja u gradovima gdje doje na oko nevidljivi dugocicasi...
Evo moja seka doji vec dvije godine i veli...gdje je tu problem dugog dojenja?

Reference su rastezljivog tipa, ljudi vole naslucivati lagani dolazak neceg novog (starog), a na to ih tjera i ono sto vide u susjedstvu...pa misle da je to u svakom susjedstvu tako 8)

[marta]

snowhite

[leonisa]

Maja, potpisujem te od rijeci do rijeci (osim onog da sam dojila 52 mjeseca, da sam bila na forumu M&B i da sam ostala trudna par mjeseci nakon Leinih godinu dana.... )
skroz si napisala moje razmisljanje!

misliš, potpisuješ moje razmišljanje od kad sam imala dijete od godine dana

hahahha ma i ovo

Ja prije prve trudnoće nisam nekako imala pojma da itko doji, prva trudna u društvu, nikakve bebe oko mene.

[Andora]

ma triba samo reći da produženo dojenje smanjuje celulit i da tako štediš na onim skupim tretmanima i kremama

da bar....
dojila prvog 17 mj., ovog mlađem dojim 14 mj. i imam vražjeg celulita koliko hoćeš (i nećeš)

[MGrubi]

ma triba samo reći da produženo dojenje smanjuje celulit i da tako štediš na onim skupim tretmanima i kremama

da bar....
dojila prvog 17 mj., ovog mlađem dojim 14 mj. i imam vražjeg celulita koliko hoćeš (i nećeš)

možebit da to vridi samo ako skidaš kile uz dojenje
jer meni ga se vidi sve manje... ili moram promjenit žarulju u sobi

[Andora]

imam predtrudničku kilažu al imam i njega.

(ionako ne dojim da bih se stesala )

Damn, pa ja vozim Kaleba u kolicima!

Ja moram samo x 1000000000000000000000000000000 na ovo!

[Luna Rocco]

Damn, pa ja vozim Kaleba u kolicima!

Ja moram samo x 1000000000000000000000000000000 na ovo!

U svoju obranu mogu reći samo da smo nedavno počeli (neće više u maramu) i da ih i dalje mrzim. Ali on ih obožava.

Duda je ostala zadnji bastion. Možda dobije dudu s 2 godine.

[leonisa]

Duda je ostala zadnji bastion. Možda dobije dudu s 2 godine

mislim da ima neka lizalice/zvake u obliku dude...bar su bile u nase vrijeme (i to je bila jedina duda u mojim ustima) ali ne mogu zamisliti Lunu i Kaleba na vasaru, pa sumnjam da ce tako nesto zavrsiti u Kalebovim ustima

btw. ako se preporuca dojenje 2 godine, zasto se onda ono nakon (vec) jedne zove "produzeno"??

osoba b) i ja sam izgubila celulit od kada sam pocela gubiti kile (od njenog 8. mj. i moje zelucane viroze)

[Maja]

imali smo jedan topic o nazivu za to "produženo" dojenje jer zapravo nikako nismo zadovoljne tim nazivom, ali nismo nekako našli pravu alternativu.
Srčaj malo, naći ćeš ga negdje.

[Zorana]

A po meni je takve nazive najbolje ukinuti. Bas kao i podforum Produzeno dojenje.

[Riana]

a da produženo dojenje zovemo jednostvano dojenje,
a kratko skraćeno dojenje

[anchie76]

A po meni je takve nazive najbolje ukinuti. Bas kao i podforum Produzeno dojenje.

Mozda "dugo dojenje" Produzeno i mene iritira, al nismo nikad smislili nista bolje.

[Andora]

"prekojednogodišnje" dojenje?

[MGrubi]

dojenje djece?

[babyiris]

A po meni je takve nazive najbolje ukinuti. Bas kao i podforum Produzeno dojenje.

Mozda "dugo dojenje" Produzeno i mene iritira, al nismo nikad smislili nista bolje.

Mene to podsjeća na onaj plakat u rodilištima na kojem su majka i dijete koje doji, a ispod konstatacija da u razvijenim zemljama žene doje do druge godine djeteta uz pitanje gdje spadamo mi.

Ja bih ga nazvala suvremenim, modernim ... i tak to.

Mi se dojile do ove Nove godine, 2 godine i 4 dana, i uz hospitalizacije i temperature...
Malo mi sad fali sve to, no moram priznati da mi je na trenutke bilo užasno naporno zbog nerazumijevanja okoline.
Mene je moja majka sasvim kratko dojila pa je moje produženo bilo pripisivano posesivnom odnosu i koječemu još. Mnogi su me svrstavali među one necivilizirane ili naglašavali koliko oni jadni troše na hranu djeteta, a ja sve besplatno. :shock: :? mislili da jede samo moje mlijeko budući da nikad nismo sa sobom vukle nikakve flašice. Ispunjavalo me druženje s istomišljenicima na ovom forumu.

[GOGA]

Bebač će sad godinu dana.Još dojim, danju i noću (noću i ćešće nego danju).Teško je jer još niti jednu noć nije spavao dulje od 3 sata u komadu.Ali ne dam se.Davat ću mu dok god budem mogla. Uživamo ja i on.
Naravno da okolina (uglavnom žene koje su kratko ili nikako dojile) kritiziraju. Najveća kritika je: nakon godine dana beba od dojenja nema ništa, a ti se mučiš?!
Eto, sad me stvarno zanima jel istina da kad bi beba (starija od 12 mj) jela kravlje mlijeko ili forumulu, da joj ne bi to škodilo.
Naravno ovdje uopće ne otvaram temu pozitivne emocionalne veze između dojene bebe i majke.... (u kojoj uživam do nebesa)
Dojimo i dalje........

[Zorana]

Anchie, pa u tome i je fora, da se ni ne treba smisljati nista bolje. Postoji samo dojenje i to je to.

[MGrubi]

Eto, sad me stvarno zanima jel istina da kad bi beba (starija od 12 mj) jela kravlje mlijeko ili forumulu, da joj ne bi to škodilo.
.

uglavnom joj ne bi škodilo, osim ako nema intoleranciju na laktozu
majčino mlijeko je savršeni orginal, zašto davati kopije?
ni kravlje ni adaptirano nemaju imunološke stanice pa ne štite zdravlje djece

[Riana]

... a ti se mučiš?!

ovo je i meni čest komentar!

stvarno, koje mučenje

[cherry]

predrasude, hm... dojenje do 1 godine je ok, sve preko je ....sumnjivo. tako sam mislila dok nisam bila trudna, a i u samoj trudnoći.
nikome ne zamjeram ako gleda podozrivo na dojenje većeg djeteta, jer sam i sama smatrala to čudnim.
mada, iskreno, nailazim samo na pozitivni feedback, svi u obitelji (mojoj, mm, na poslu, frendice bez djece, doktori, pedijatrica...) klimaju glavom i govore kako je sjajno da dojim. tu i tamo se netko začudi kako sam čudo prirode koje uporno proizvodi mlijeko i zabrinuto pita da li b jede nešto konkretno (ma, jok, samo što tamani sve pred sobom).
najveće su mi razočaranje frendice koje imaju djecu iste dobi i koje su perfidno - malo sam gruba, ali se sva uspjenim kad se sjetim kako su ih spontano odvikavale od skoro7-8 mjeseci, pa sve mic po mic - prekinule dojenje s ravno godinu dana (joj, ma on ti nije više htio...a muž joj se javlja iz pozadine: da, nakon što je proplakao tri noći).
krizu oko trajanja dojenja sam imala oko njegove godine dana, jer sam valjda na podsvjesnoj razini zamislila da to mora biti to... trenutno se osjećam udobnije nego ikad u dojenju svog djeteta i nadam se da će mi ovo stanje duha i tijela potrajati
u sklopu toga sam baš u zadnje vrijeme tako otvorena u vezi s dojenjem, i u svakoj se prilici izjašnjavam kako 'i dalje dojim', tako da ljudi na moj osmijeh i ne mogu reagirati drukčije nego sa 'ma, bravo'.
inače, mislim da najbolji stav o dojenju ima mm koji uopće nema stav, ne razmišlja o tome, ne postavlja granice, jednostavno mu je to normalno.

[mendula]

inače, mislim da najbolji stav o dojenju ima mm koji uopće nema stav, ne razmišlja o tome, ne postavlja granice, jednostavno mu je to normalno.

Bravo! :D

[cherry]

Bravo! :D

da, i ja ga volim